Hrvatski građani u ovom trenutku duguju nevjerojatnih 33,6 milijardi kuna, više od 327 tisuća ih je u blokadi, oko 100.000 građana stenje pod baukom kredita u švicarcima, mnogi su žrtve nepovoljnih štedno-kreditnih zadruga i drugih oblika dužničkog ropstva.
Tu je i problematični mentalitet često preležernog odnosa prema novcu – malo ih čeka “kusur”, što znači da ne cijene svoju zarađenu kunu i, još gore, troše preko mogućnosti, a “peglanje” je kartica poput nacionalnog sporta. Prosječan građanin malo ili nimalo zna o mirovinskoj štednji, osiguranjima i porezima. Jer financijski smo nepismena nacija. Smatra to i Đakovčanka Jasna Šarić.
- Imamo specifičan, komotan odnos prema novcu, trošenju, ulascima u kredite i sličnom, a više ništa nije kao prije, sve se mijenja, a novac kola nevjerojatnom brzinom. Radila sam u osiguravateljskoj kući pa ipak mogu reći da su građani u posljednje vrijeme sve svjesniji važnosti osiguranja imovine i života, takvog oblika štednje, no nakon dvije-tri godine ulaska u takav odnos brojni nemaju financijskog prostora da ga nastave - kaže Jasna Šarić.
Bez osnovnih lekcija o upravljanju novcem
U javnosti se u posljednje vrijeme sve više upozorava na važnost financijske pismenosti, a među zagovarateljima je i Štedopis, Institut za financijsko obrazovanje Zagreb, udruga koja uči mlade kako upravljati svojim novcem i pokrenuti vlastiti posao. I nacionalna televizija ovih dana pokreće emisiju o financijskog pismenosti.
- Potreba za financijskim obrazovanjem postoji jer su odrasli prezaduženi, a mladi financijski nepismeni. Dug građana od 33,6 milijardi kuna ne iznenađuje jer nikada nisu dobili ni osnovne lekcije o upravljanju novcem. Od 2011. do 2015. dug građana narastao je 5,5 puta, a stopa nezaposlenosti mladih je 40 %, što je druga najviša takva stopa u Europi. Očito je da mladi moraju donositi mudrije i odgovornije financijske odluke i stvarati vlastite prilike za zaposlenje - kaže predsjednica udruge Štedopis Marina Ralašić. Sve je glasnija inicijativa i za uvođenje financijske pismenosti u obrazovanje. Štedopis je za to da se ona uvede u osnovne i srednje škole kao izborni predmet.
– Međunarodno istraživanje OBCD-a PISA 2012. pokazalo je da naši 15-godišnjaci nisu sposobni donijeti ispravnu financijsku odluku i planirati budućnost - kaže Ralašić.
I Đakovčanka Jasna je za uvođenje te pismenosti u nastavni program, i to u višim razredima osnovne škole. Ralašić, pak, kaže kako se mladi od najranije dobi susreću s novcem, ali da se o novcu ne razgovara u obitelji, vrtiću, školi, sveučilištu.
- Ako roditelji (možda) i razgovaraju s djecom o tome, onda je to najčešće kad se pojave financijski problemi. To kod mladih stvara emotivnu odbojnost za sva pitanja u vezi s novcem i predrasude da osobna financijska budućnost ne ovisi o njima samima. K tome, obrazovni sustav ne nudi ni osnovno financijsko obrazovanje pa mladi ne znaju procijeniti današnje izazove i rizike na financijskom tržištu, a posljedice neznanja loše su financijske odluke, pad prihoda, zaduženost i, u konačnici, gubitak radnog mjesta - upozorava Ralašić.
Elementarno neznanje
Ravnatelj osnovne škole u Strizivojni i predsjednik Aktiva ravnatelja osnovnih škola Đakovštine Andro Mršić i sam je za financijsko opismenjavanje djece, ali kroz postojeće predmete, kroz kreativnu igru djece već u vrtićima, pa doživljavanje toga kroz apstraktne primjere koje će djeca potom u hodu pretočiti u praksu i sama financijski sazrijevati.
– Mi se dosta iscrpljujemo na raspravi o kurikulu, no u njemu toga nema – da se kroz igru i nastavu razvija poduzetnička klima među djecom, a hoćemo biti društvo kapitala i poduzetnika - kaže Mršić.
Marina Ralašić kaže kako na razinu financijske pismenosti velik utjecaj ima znanje, no da svjetska istraživanja pokazuju kako je utjecaj ponašanja, namjera, stavova i uvjerenja mnogo veći nego što mislimo.
- Potrošačko društvo danas je izazov i odraslima, a kamoli ne djeci. Zato je izuzetno važno da mlade, uz moralne, naučimo i vrijednosti novca - kaže Ralašić. Uspoređuje kako smo suočeni s elementarnim neznanjem građana, a financijski svijet sve je sofisticiraniji, mnogo je novih financijskih proizvoda i usluga u kojima se građani teško snalaze te da posljednja financijska kriza i velika razina zaduženosti hrvatskih građana upućuju na važnost društvene odgovornosti i razvijanja vještina upravljanja financijama u svih građana, posebno u djece i mladih kao ranjivih skupina.
Suzana ŽUPAN
LIPA: FINANCIJSKA NEODGOVORNOST I NEPISMENOST
I predsjednik Udruge poreznih obveznika Lipa Davor Huić tvrdi da smo financijski nepismeni, da to potvrđuje i situacija oko kredita u švicarskim francima te da građane ne zanimaju ni javne financijske politike. “Načelno, dosta toga je u nas netransparentno – od proračuna, bilo centralnog bilo onih lokalnih, poreza, načina funkcioniranja financijskog sustava do nedovoljne zastupljenosti financijskih tema u javnosti”, kaže Huić te upozorava i na nedovoljnu financijsku odgovornost pojedinca. “To je jedan od generatora te nepismenosti, kao i nedovoljan trud da se saznaju neke informacije vezane uz novac, kredite i drugo”, kaže Huić.
KREDITI U ŠVICARCU - REZULTAT NEINFORMIRANOSTI
Svoju financijsku nepismenost mnogi plaćaju kreditima u švicarskom franku. “To je posljedica nerazumijevanja valutnog rizika, koji je nakon kamatnog, najvažniji rizik u osobnim financijama. Kako je trava izložena kiši, tako je valutnom (i kamatnom) riziku izložena sva osobna imovina ili obveza denominirana u određenoj stranoj valuti – u ovom slučaju švicarskim francima. Jesu li naši bankari objasnili svojim klijentima da se kunska protuvrijednost mijenja ovisno o tečaju? Jesu li ih upozorili da su krediti u švicarcima rizičniji od onih u eurima, da postoji veća mogućnost gubitka zbog promjene deviznog tečaja kune u odnosu prema švicarcu nego u odnosu prema euru? Jesu li se građani upitali prije potpisivanja ugovora o kreditu zašto bih ja uzeo kredit u švicarcima, a ne u eurima ili su bili zavedeni (tadašnjim) povoljnim kamatama? Da su građani bili financijski pismeniji i informiraniji o svim rizicima, da su ih razumjeli, manje bi ih grcalo u tim kreditima, sigurno”, kaže predsjednica udruge Štedopis Marina Ralašić.
JAVNI DUG GRAĐANIN OSJEĆA KAO OSOBNI DUG OD 67.000 KUNA
Koliko naš prosječan građanin ima osjećaja za kretanja poput, primjerice, javnog duga? Marina Ralašić kaže kako ga osjeća kao svoj osobni dug od 67.000 kuna, “koji otplaćuje svaki dan kroz pad životnog standarda: niske trenutne i još niže buduće mirovine, male plaće, veliku nezaposlenost”. “Javni dug Hrvatske raste za 443 kune u svakoj sekundi, a svaki njezin stanovnik zadužen je za više od 67.000 kuna. Tako nas u Zagrebu obavještavaju ovih dana s LED zaslona na glavnim gradskim trgovima. Čekate tramvaj deset minuta i zaduženiji ste za to vrijeme za 265.800 kuna. Ali, ne osjećate ništa, jer znate da dug vi ne možete vratiti, nego će ga vraćati vaša djeca i unuci. I njihova djeca. Ipak, javni dug je jedan od glavnih izvora frustracije našega društva”, kaže predsjednica Štedopisa.
UČENJE
O FINANCIJAMA TREBALO BI BITI IZBORNI PREDMET U ŠKOLAMA
HNB: NESKLAD IZMEĐU ZNANJA I PONAŠANJA
Prema istraživanju “Mjerenje financijske pismenosti u Hrvatskoj”, čije je rezultate u četvrtak objavila Hrvatska narodna banka i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, financijska pismenost u Hrvatskoj je osrednja. Prosječna ocjena financijske pismenosti u Hrvatskoj je 11,7 od mogućeg 21 boda, s tim da najnižu razinu pismenosti imaju mlađi od 19 godina, a najvišu visokoobrazovani s prihodima većim od 6250 kuna i oni koji žive u većim gradovima. “Financijsko znanje Hrvata je nešto bolje od njihova financijskog ponašanja, što pokazuje da jedno s drugim ne mora uvijek ići ruku pod ruku”, kazao je guverner HNB-a Boris Vujčić. "Slaba korelacija između financijskog znanja i financijskog ponašanja pokazuje da građani Hrvatske, iako su relativno svjesni koristi financijski odgovornog ponašanja, takvo znanje ne primjenjuju uvijek u svakodnevnici", istaknuo je Srđan Dumičić, iz agencije Ipsos, koja je provela istraživanje.