Objavljeno 5. veljače, 2016.
Ovaj se prelijepi otok uklapa i u ovogodišnju središnju temu Slame - Utopija
Vrućina, sunce, plaže, more/ocean/rijeka, pijesak... većina nas tom bi nizu - osim samih sebe - dodala neko ležanje, sunčanje, kupanje... no ne i Osječanin Nikola Faller. Njemu je to izvrsna prilika za land art!
Bilo da je u Podravlju, Tvrđavici ili na Šri Lanki, ako sprud ili plaža imaju dovoljno veliku površinu pijeska, Nikola grabljama stvara apstraktne oblike. Slavonci su ga u toj prilici već mogli vidjeti prije nekoliko godina, kada je vodostaj Drave bio dovoljno nizak da može nesmetano uživati u prirodi i pritom doslovce ostaviti trag iza sebe. Da njegova umjetnička djela traju tek po nekoliko dana (ponekad i manje), Nikola je već naviknut. Tako mu vatra proguta figure od slame, sunce otopi skulpture od snijega, vjetar raznese lišće i travu, rijeka poplavi igre na pijesku. Nikola upravo u toj prolaznosti uživa. U listopadu prošle godine igrom slučaja dospio je i na Šri Lanku.
- Moj bratić, koji je nakon studija odlučio nastaviti život u Londonu, upoznao je ondje svoju sadašnju suprugu, koja je rodom sa Šri Lanke. Nakon službenog obreda u Engleskoj, svadbeni su pir po hinduističkim običajima održali na Šri Lanki. Za mene je to bila savršena prilika da probam kakav je oceanski pijesak - otkriva Nikola. Tamošnji su ga prolaznici gledali u čudu, ali ne zbog toga što radi, nego zato što na plaži ne uživa i ne odmara jer Europljani kada tamo dođu uglavnom to čine.
Nikola je nabavio grablje i prionuo na posao. S obzirom na to da su tamošnje plaže nepregledne, a on uz sebe osim fotoaparata nije imao ništa čime bi fotografirao radove iz zraka, morao je improvizirati - pričvrstio je fotić na grablje koje je posudio od lokalnog stanovništva i fotkao 'iz zraka' kako mu ovo iskustvo ne bi ostalo zabilježeno samo u sjećanjima.
- Nadam se da ovo nije moj posljednji posjet ovom prelijepom otoku, koji se uklapa i u ovogodišnju središnju temu Slame - Utopija. Thomas More je za svoju knjigu inspiraciju crpio iz putovanja u kojem ulogu ima i Šri Lanka. Oceanski je pijesak divan, od žutih nijansi do sivih i bijelih. Plaže su divne i žao mi je što nisam mogao raditi još veće crteže i snimiti ih - ističe Nikola. Posreći li mu se i još koji put posjeti ovu destinaciju, ponijet će sa sobom svoj alat. Ne krije da se nada možda posjetiti i kolegicu iz školskih dana koja živi na Baliju.
Nekoliko godina Nikola nije grabljao pijesak u osječkoj okolici jer se, kaže, u vrijeme oseke nije nalazio u blizini. Srećom, ovih se dana zbog više razloga pojavio prelijep sprud prekoputa osječke bolnice, u Podravlju, što Nikola nije propustio iskoristiti. Prvi je dan radio sam, no sljedeći mu se dan u pretvaranju dravske obale u slikarsko platno pridružilo troje studenata osječke Umjetničke akademije - Dorian Trepić, Filip Ausman i Matija Petrak, te studentica iz Zagreba, Ana Šokčević.
- Naši su radovi i ovaj put improvizacije, svi smo radili bez skica - ističe Nikola, najavljujući da će na istoj toj lokaciji u utorak, 9. veljače, u poslijepodnevnim satima, spaljivati Princa karnevala, skulpturu od slame. Želja mu je, kaže, napraviti veliki crtež i snimiti ga iz zraka. Bilo bi lijepo istražiti i slijev Dunava, a i oko Kopačkog rita ima lijepih, intimnih sprudova, kao i na relaciji do Belišća.
Iako je veljača i očekivalo bi se da oblikuje snijeg, a ne pijesak, Nikola Faller nada se da će i ove zime skulpturama od snijega razveseliti Slavonce svih uzrasta. Ne bude li snijega, umjetnik će put krajeva u kojima ga ima. Tako je u prosincu već radno posjetio Delnice. Proljetnu košnju trave i apstrakcije na travnjaku i ove godine planira kod Drvengrada, a možda i na travnjaku kod Vodenih vrata.
Bilo bi lijepo kada bi Nikolini radovi nastali u prirodi i od prirode, a ovjekovječeni fotoaparatom zažive na stranicama neke (foto)monografije.
Narcisa VEKIĆ
ŽIVE SKULPTURE KOJE RASTU
Isprobao je snijeg, lišće, travu, pijesak, no Nikola Faller kaže da tu nije kraj. Predložio je Gradu Osijeku - kao dio priče za Europsku prijestolnicu kulture - izradu živih skulptura, točnije od vrbovog pruća ili drveća. Vrba se lako prima i dovoljno je šibu posaditi i potom od šiblja formirati konstrukcije ili skulpture koje rastu i žive. Isto se može s drvetom, kaže Nikola, a svi koji su gledali film Tima Burtona “Edward Škaroruki” znaju što se može i od živice.
Proljetnu košnju trave i apstrakcije na travnjaku i ove godine planira kod Drvengrada, a možda i na travnjaku kod Vodenih vrata