Objavljeno 2. veljače, 2016.
Neinstitucionalna skrb dobrobit je i za bolesnika i za društvo
POŽEGA/DRAGOVIĆ - Udruga osoba s invaliditetom grada Požege i Požeško-slavonske županije brine se o osobama s invaliditetom raznih kategorija, a od kraja prošle godine počelo je provođenje 12-mjesečnog projekta vrijednog 440 tisuća kuna. Novac je nepovratno dobiven od Europskog socijalnog fonda preko Ministarstva socijalne politike i mladih uz posredovanje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i Ureda za financiranje i ugovaranje projekata Europske unije.
- Preko ovog projekta uspjeli smo zbrinuti osam osoba s najtežim oblicima invaliditeta, o kojima se brine osam novouposlenih asistenata koji im pomažu u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Projektom smo željeli pružiti potporu neovisnom življenju osoba s invaliditetom, što uključuje pravo na izbor, donošenje odluka, kontrolu vlastitog življenja, odgovornost za donošenje odluka i pravo na pogrešku – kaže predsjednik Udruge Ivan Begić, koji smatra da se ovim projektom može smanjiti broj osoba za institucionalno zbrinjavanje jer one ostaju u svom kućanstvu, podiže im se standard života, olakšava svakodnevni život, a netko iz njihove okoline se zapošljava.
Jedna je od korisnica ovog projekta, u kojem je dobila na 80 sati mjesečno asistenta za pomoć u kućanstvu, 58-godišnja Branka Marković iz Dragovića, sela koje pripada Gradu Pakracu. Ona je kao 11-godišnjakinja oboljela od distrofije mišića. Završila je osnovnu školu još kao pokretna, te srednju tekstilnu školu za krojačicu, no nije se uspjela zaposliti jer je bolest napredovala čineći je sve slabije pokretnom. U Dragović se ponovno vraća nakon izbjeglištva, kada im je obnovljena kuća uništena i zapaljena u vrijeme Domovinskog rata.
– Danas se, nakon smrti majke, za mene brine brat, no i on je s godinama sve bolesniji pa je to teško. Ja sam trenutno potpuno nepokretna i nesamostalna, krećem se samo pomoću invalidskih kolica koja treba netko gurati. Prošla sam svašta, a ovo je sada za mene preokret i veliko poboljšanje u životu. Sada sam u čistom, jer nisam mogla ništa čistiti, imam sve oprano i svaki dan skuhan obrok. To je za mene novi život. Ovdje, na svom kućnom pragu, željela bih i umrijeti, ovdje u prirodi. Nemojte me nikada smještati u neku instituciju, toga mi je dosta u životu, puno sam provela po bolnicama na liječenju i terapijama. To ne volim, ovdje mi je sada super i zahvaljujem udruzi i gospodinu Begiću što su me uključili u ovaj projekt – kaže Branka.
Radila je ona puno ručnih radova, vezla, šlingala, napravila stotine svatovskih ručnika, stolnjaka i drugog, no danas to više ne može jer s dvije ruke jedva pridržava i šalicu kave. Teško sama može i leći u krevet bez tuđe pomoći, oprati se i obući, a i s jelom ima poteškoća bez tuđe pomoći. No ona je borac i, kako kaže, iz inata je dosad ostala živa. Htjela je pokazati da ima volje za život, no fizička ju je snaga zbog bolesti potpuno napustila.
- Čekam samo da ozeleni priroda, da me mogu s kolicima izvesti u prirodu, u tome uživam. Preko dana malo čitam, volim čitati knjige, no ne mogu držati velike knjige, malo pratim televiziju. Sada se moj život opet preporodio. Eto, treba biti strpljiv pa dođu i bolja vremena – dodaje Branka, koja živi od 1200 kuna invalidskog dodatka mjesečno, a brat dobije nešto više od 900 kuna od Centra za socijalnu skrb. No njima je to za skroman život dovoljno.
- Branka je tipičan primjer za osobe s najtežim stupnjem invaliditeta, koje nisu u mogućnosti obavljati svakodnevne radnje, počevši od okretanja u krevetu, prelaska iz kreveta u kolica, s kolica na toalet, pripremanja i konzumiranja hrane, obavljanja osnovnih higijenskih potreba, ali ni administrativnih poslova te drugih aktivnosti. Donekle mogu pomoći ukućani ako ih ima, no što kad te osobe ostanu same ili s bolesnim članom kućanstva? U pravilu se zatvaraju u sebe i nitko ne zna kako teško žive. Branka je primjer osobe koja se nije predavala i ovim projektom njoj ćemo svakako olakšati život – dodaje Begić, koji razmišlja kako nabaviti nosač za knjige koji bi Branki olakšao čitanje koje voli.
Projektom su zasad pokrili osam osoba najtežih invalida na cijelom području županije, a pripremaju se i za produženje ovog godišnjeg projekta. (AGM Kruna)
Mira je i prije pomagala
Asistentica je Mira Lukašić iz susjednog sela Španovice, koja je zajedno sa suprugom Branki i prije pomagala pa je bila sretna što ju je dobila gotovo svaki dan po nekoliko sati.
– Bila sam kućanica, u vrijeme rata također smo bili u izbjeglištvu. Zadovoljna sam što sam dobila zaposlenje, a s Brankom se poznajem dugo godina. Evo, malo sam očistila, prozračila kuću i sada kuham ručak. Branku malo izvezem na zrak, malo sjedi sa mnom dok kuham i pričamo – kaže Mira, koja je brzo skuhala kavu za posjetitelje, a onda se vratila pripremi piletine.
Požeška udruga osoba s invaliditetom za projekt je dobila
440
tisuća kuna
Branka jako voli čitati i treba joj nosač za teže knjige