Kraj prošle godine na Zavodu za zapošljavanje dočekalo je 5947 Baranjaca. Za samo nekoliko dana siječnja priključilo im se još stotinjak osoba, pa je broj nezaposlenih u ovom trenutku opet veći od 6000.

Kada se ovoj brojci doda približno toliko umirovljenika, te djeca, učenici i studenti, ponavlja se pitanje - tko onda uopće u Baranji radi? Stoga i ne čude priče o “afričkoj stopi nezaposlenosti” koje nisu daleko od istine. No, nekako je ljudski nadati se, a nada u bolje sutra na neki je način u psihi svakog čovjeka. Takvi su, primjerice, baranjski načelnici. Je li posrijedi politika ili nešto drugo, nije nam poznato, ali većina ih je stava kako je najteža godina iza nas, te kako će ova tekuća biti - bolja. Tvrde, primjerice, kako su jedva uspjeli podnijeti prošlogodišnje udare državne administracije, prije svega mini poreznu reformu, zbog čega su općinski prihodi smanjeni za trećinu. Dakako, bilo je i nekih investicija, ali jako malo onih realiziranih od vlastitog novca. Upravo vlastiti prihod u većini baranjskih općina poprilično je mizerna stavka, pa realizaciju većine investicija treba zahvaliti državnom ili EU novcu, pristiglom iz različitih fondova. Upravo na EU novcu temelje svoj optimizam.

U jedinnom baranjskom gradu, gradonačelnik Ivan Doboš i njegovi suradnici, primjerice, gotovo cijeli su proračun utemeljili na sredstvima iz strukturnih i kohezijskih fondova. Beli Manastir bi ove i idućih godina trebao dobiti milijune eura. U planu je puno toga, od gradnje novog stadiona, vrtića, obnove bazena i dijela komunalne infrastrukture, pa sve do pomoći gospodarstvu. Ovih se dana očekuje dolazak natječajem izabranih stručnjaka koji će “prorešetati” već pripremljene projekte i reći koji je prihvatljiv, odnosno koji od njih će biti financiran iz EU projekta, a koji će “na čekanje”.

I Općina Darda ima mnoštvo već gotovih projekata, čija je vrijednost približno 60 milijuna kuna i čija realizacija može krenuti, kako tvrdi načelnik Anto Vukoje, već sutra. Nedostaje samo - novac, koji će, nada se, stići.

Slično razmišlja i Željko Cickaj, načelnik općine Bilje, ali i ostali načelnici baranjskih jedinica lokalne samouprave. Međutim, malotko ili nitko ne priča o novim radnim mjestima, jer samo ona jamče sretniju budućnost.

I dok su s jedne strane optimisti, s druge, pak, strane, žale što je u svim općinama primjetan pritisak narastajuće socijale. Prema tvrdnjama nekih, nema dana da im u ured ne dolaze sumještani i traže razne oblike pomoći, počevši od onih jednokratnih, novčanih, pa do raznih modela sufinanciranja režija, ogrjeva i slično. Načelnik općine Popovac Zoran Kontak kaže kako je problem socijalno ugroženih građana u 2015. godini povećan za 100 posto!

Za razliku od općinskih načelnika i belomanastirskih gradskih čelnika, optimističan nije Đimi Fuštin, ravnatelj Centra za socijalnu skrb u Belom Manastiru.

- Ne mogu biti optimist. Prema svemu sudeći, broj socijalno ugroženih stanovnika Baranje ove će godine biti veći nego dosad ili, u najboljem slučaju, ako se to tako može nazvati, na prošlogodišnjoj razini - tvrdi Fuštin.

Njegova razmišljanja vode u smjeru manjeg broja odlazaka u treće zemlje, koje su već “site” stranaca (premda se s tim mnogi neće složiti). To će, nastavlja, automatski povećati broj socijale, posebice kada iz škole izađe nova generacija završenih srednjoškolaca, budući da je u Baranji teško naći posla.

Je li Fuštinova zabrinutost opravdana pokazat će vrijeme. No trenutačna socijalna slika regije između Dunava, Drave i Mađarske nije nimalo sjajna. Dapače. Krajem prošlogodišnjeg prosinca, Centar za socijalnu skrb Beli Manastir isplaćivao je zajamčenu minimalnu naknadu za približno 3200 osoba, smještenih u 730 obitelji (te 800-tinjak samaca). Prošle je godine isplaćeno gotovo 2800 jednokratnih novčanih pomoći u raznim iznosima, a svemu treba dodati i približno 1500 korisnika ostalih oblika socijalne pomoći (pomoć za uzdržavanje djece, osobna invalidnina, razni doplatci i slično). Rezultat je, dakle, poprilično poražavajući. Mjesečno, naime, za sve navedene oblike socijalne pomoći Centar isplaćuje 2,5 milijuna kuna, što je na godišnjoj razini približno 30 milijuna kuna.

- Samo u Belom Manastiru mjesečno šaljemo isplatnice na 400-tinjak adresa, bilo samaca, bilo obitelji. “Goruća” je i Darda, gdje ih je mjesečno stotinjak manje - priča dalje Fuštin, naglašavajući kako su nakon preispitivanja prava korisnika, isplate čak smanjene, i to za približno pola milijuna kuna mjesečno.

- Riječ je o obustavama isplata iz raznih razloga. Netko od prijašnjih korisnika dobio je posao, neki se nisu odazivali na pozive, dio socijale u vlasništvu je imao automobil i slično - objašnjava Fuštin, ponavljajući kako je belomanastirski Centar jedan od najopterećenijih u državi, budući da samo jedan socijalni radnik skrbi o broju korisnika koliko ih neki centri imaju ukupno.

Vratimo se na kraju još jednom na priču o nezaposlenim Baranjcima, koja je tijesno povezana s kolapsom gospodarstva, uz časne izuzetke poput recimo Belja. Ne tako davno, prije otprilike dvije godine, Glas Slavonije pisao je o zvonima za uzbunu u belomanastirskoj ispostavi Zavoda za zapošljavanje. Tada je, doduše, nezaposlenih bilo 300-tinjak više, ali se situacija nije znatnije promijenila. Nezaposlenih je sada manje najviše stoga što je Baranju napustio veliki broj ljudi koji su se zaputili trbuhom za kruhom, a ne zbog eventualnog otvaranja novih radnih mjesta. Za sada postoje samo najave o dolascima potencijalnih investitora, ali se na terenu ništa ne događa. Ako se tako nastavi, nije isključeno da bez posla bude toliko ljudi koliko ih živi u jedinom baranjskom gradu. Krvnu sliku možda popravi najava ponovnog uvođenja javnih radova. Prošle godine, naime, javni radovi (na teret države) organizirani su samo za pripadnike romske nacionalne manjine, te tek djelomično za ostale, koji su bili angažirani na prihvatu emigranata s Bliskog istoka.

Kakva budućnost čeka Baranjce, ne samo u ovoj 2016., pokazat će vrijeme. Činjenica je kako je mnogima čaša - napola prazna, a ne napola puna.

Piše: Ivica GETTO