Objavljeno 27. siječnja, 2016.
VALENTINA GREGOROVIĆ (26) I IVAN PROKOP (29) ZARAĐUJU I UZGOJEM ČEŠNJAKA:
ŽUPANJA/SOTIN - Kako zaustaviti odlazak mladih ljudi iz Hrvatske, pitanje je na koje država još uvijek nije odgovorila. Iako se Slavonija oduvijek, pa i u vrijeme kada je imala znatno razvijeniju industriju nego danas, doživljavala kao žitinica, zbog višegodišnjeg nepostojanja razrađene ideje kako razvijati našu poljoprivredu, ni u obradi zemlje mnogi mladi nisu vidjeli svoju budućnost. Među iznimkama su Valentina Gregorović i Ivan Prokop, koji su se odlučili za uzgoj češnjaka.
Valentina Gregorović, 26-godišnjakinja iz Županje, magistrirala je na češnjaku na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku. Kako nije imala posla, odlučila je svoje znanje primijeniti na zemlji.
- Mi smo mlada obitelj i odlučili smo se na uzgoj češnjaka u vrijeme kada nisam imala posao kako bismo pokušali ostvariti neki prihod. Poslije sam se zaposlila u Županji, no nastavili smo uzgoj češnjaka jer se kvalitetnim radom mogu ostvariti dodatni prihodi. Članovi smo Udruge Češnjak dvije godine, preko udruge možemo puno toga napraviti, posebno plasirati češnjak na tržište. Ovo nam je druga godina uzgoja, posadili smo 600 kilograma na pola hektara, očekujemo prinos od tri-četiri tone, no sve ovisi o vegetaciji. Prvu godinu prošli smo kompletnu vegetaciju, puno toga smo naučili, susreli se s bolesti koja napada češnjak, tako da sad već znamo koja sredstva primjenjivati. Udruga Češnjak uvijek nam je na usluzi, gospođa Mara Čuljak uvijek pomogne svojim savjetima i prijedlozima, tako da nam je puno lakše uz njih. Moram istaknuti da nam je Vukovarsko-srijemska županija puno pomogla na razne načine, a preko projekta financirala je analizu tla. Krenuli smo s malim, da prvo naučimo sve, ako se sve pokaže dobrim, kako se nadamo, širili bismo do hektara. Puno mladih odlazi iz Hrvatske, no mislim da se s poljoprivrednom proizvodnjom može ostvariti ostanak u Hrvatskoj i da se može živjeti od vlastite proizvodnje. Samo treba raditi jer neće se ništa preko noći napraviti - kaže Valentina.
Olakotna okolnost za Ivana Prokopa, 29-godišnjaka iz Sotina, pri odluci da uzgaja češnjak bila je to što roditelji supruge Olje imaju zemlje.
- Vidjeli smo emisiju na televiziji o Udruzi Češnjak i odlučili krenuti u uzgoj. Za početak smo od Vukovarsko-srijemske županije dobili 100 kilograma, a još 100 kilograma sami smo kupili. U uzgoju češnjaka smo tek dvije godine, posadili smo nešto manje od hektara, a realan prinos je u omjeru 1 : 7. Prvu godinu smo na tih 200 dobili 800 kilograma, a sav prihod smo posadili na taj hektar i sad očekujemo prinos do osam tona, koji bismo plasirali preko Udruge Češnjak. Drago mi je što se sve više mladih uključuje u uzgoj češnjaka, međutim, ima i onih koji krenu i brzo odustanu jer treba raditi da bi se u konačnici imao neki prihod, a neki ne žele toliko raditi. Kad se češnjak izvadi, do ponovne sadnje treba puno raditi, gotovo svaki dan. Kako sam ja zaposlen, svako slobodno vrijeme provedem uz češnjak, no nije mi žao jer znam da ću tako pomoći svojoj obitelji. Imamo dvoje male djece i svaki prihod dobro dođe. Znao sam se buditi u četiri sata, prije posla, zbog češnjaka, a radim i kad dođem s posla, jer ne možeš uspjeti ako ne uložiš svoj trud i rad. Ako se kvalitetno radi, onda se može zaraditi jedna dobra hrvatska plaća - rekao je Ivan.
Mario KOKAJ
Realno očekivani prinos je u omjeru 1 : 7
Kvalitetan rad
može donijeti dobru hrvatsku plaću, kaže Ivan
Kad se češnjak izvadi, do ponovne sadnje treba raditi puno i svakodnevno
1:7
je omjer posijanog i prinosa