Živimo u nesigurnom svijetu prepunom ratova, nesreća, drama i tagedija, u okruženju kulture smrti svuda uokolo, u svijetu sa sve manje optimizma i sve više beznađa da će sutra biti bolje. Kao da se sve urotilo protiv čovjeka, protiv ljudskosti, protiv njegova opstanka...

O takvom surovom svijetu, o čitavoj lepezi fenomena u kojima se očituje suvremena kultura smrti, progovorio je još jednom i dr. Josip Mužić, redoviti profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu, objavivši netom prije Božića u izdanju Glasa Koncila novu knjigu “Rat protiv čovjeka”...

Za one koji knjigu još nisu imali prigodu pročitati, a to bi željeli, recite nam ukratko što budući čitatelj može pronaći (pročitati) u ovoj vašoj novoj knjizi, kojim se temama bavi i što predstavlja?

- Knjiga je podijeljena u četiri tematske cjeline. Prvi dio opisuje patnju djece na raznim područjima u cilju da pruži jedan cjeloviti uvid što sve trpe djeca diljem svijeta danas. To je doista pravo mjerilo napretka određenog vremena. Za razliku od onoga što mi mislimo, situacija je danas o tom pitanju mnogo gora nego ikad u prošlosti, tako da smo mi sada usred najmračnijeg novog doba. Drugi dio upozorava da se ovo ne događa slučajno, već da je uvelike programirano i opravdano eugeničkom ideologijom iza koje stoje zapadne elite i međunarodne institucije u cilju drastičnog smanjenja svjetskog stanovništva. Treći dio obrađuje odnos prema nerođenoj djeci koja su lišena svih prava, a u prvom redu onog najosnovnijeg - na život. Legalizacija pobačaja, eksperimenti i ekonomska eksploatacija najmanjih, praćeni su verbalnim akrobacijama, intelektualnim manipulacijama i podmetanjima kako bi se opravdalo takve prakse i uvjerilo javnost, protivno svim znanstvenim činjenicama, da nije posrijedi ubojstvo nevinog i bespomoćnog ljudskog bića, nego etički dobro postupanje. Posrijedi je globalni genocid u kojem, prema statistikama UN-a iz 1997., samo u pobačaju strada 53 milijuna djece svake godine, što nadmašuje cjelokupne žrtve Drugog svjetskog rata. Posljednji dio bavi se revolucijom samog čovjeka koju donosi biotehnologija dovodeći nas u ime ohole iluzije samostvaranja i nadilaženja čovjeka (transhumanizam) u opasnost samouništenja.

Naslovnica, koja je vrlo efektna, čini se podosta apokaliptičnom, s obzirom na simboliku s djetetom na devastiranom planetu kakav je naša Zemlja, no ujedno je i optimistična jer ipak su djeca naša budućnost. Kako to komentirate?

- Prema mom uvjerenju djeca su jedini nositelji budućnosti i nikakva tehnološka iznašašća ili ideologije ne mogu im biti zamjena. Bez obzira na to koliko moćnici u svome kompleksu svemogućnosti mislili da mogu podvrći kontroli nastanak i razvoj ljudskog života, prihvaćajući pritom svođenje čovjeka na predmet, rođenje svakog novog djeteta ih demantira. Pravi odgovor svim protuživotnim snagama i strukturama jest pomoći ljudima da se oslobode od protuprirodnog straha od novog života koji im je nametnut i ponovno otkriju uzvišenu ljepotu i neprocijenjivu vrijednost rađanja i podizanja djece. Tu se krije ključ za egzistencijalnu radost koja može pobijediti i iskorijeniti ovo sivilo i beznađe koje se sve brže širi oko nas i u nama.

Neosporno je kako ovodobna civilizacija plaća danak tehnološkom i tehničkom napretku, ali i pogubnom utjecaju ideologija, konzumerizma i posljednjih godina virtualne, digitalne prakse, koja zatire ljudskost i humanost. Tko je odgovoran za takvo stanje, u kome najviše stradava sam čovjek, kako smo se uopće mogli naći u takvoj pogubnoj situaciji?

- Duboko smo zakoračili u vrijeme koje je prognozirao Karl Marx u svom djelu 'Bijeda filozofije': 'Napokon je došlo vrijeme kad je sve što su ljudi dosad smatrali kao neotuđivo, postalo predmet razmjene, prodaje i moglo se otuđivati. To je vrijeme kad su čak i stvari koje su se dosad predavale, ali nikad razmjenjivale; davale, ali nikad prodavale; stjecale, ali nikad kupovale: vrlina, ljubav, uvjerenje, znanje, savjest itd., kad je jednom riječi sve postalo predmet trgovine. To je vrijeme opće korupcije, sveopće prodajnosti, ili, da upotrijebim ekonomski izraz, vrijeme u kojem se svaki predmet, bio fizički bio moralni, donosi na tržište kao trgovinska vrijednost, da bi tamo bio ocijenjen po pravoj svojoj vrijednosti.'

Odgovornost je u prvom redu na ekonomskim i političkim vladarima ovoga svijeta, koji u procesu globalizacije ostvaruju sve veću koncentraciju moći i u tu svrhu su, bez obzira na razlike, međusobno povezani raznim javnim i tajnim organizacijama. Rezultati su svima vidljivi i opipljivi. Prema UN-ovu izvješću 1998., troje najbogatijih ljudi u svijetu imalo je više imovine negoli sve najmanje razvijene zemlje skupa sa svojih 600 milijuna stanovnika, dok je 2012. godine 85 najbogatijih ljudi svijeta raspolagalo imovinom koliko i tri milijarde siromašnih, odnosno gotovo pola čovječanstva. Gdje je tu nestala ona elementarna razdiobna pravednosti koja bi omogućila da svatko dobije nužni minimum za život, a ne da milijuni umiru od gladi? No ništa manju odgovornost ne snose također intelektualci, kojima su dostupna saznanja i koji bi mogli snažno dignuti glas za obespravljene i utjecati na buđenje javnog mnijenja i običnih ljudi, ali se prostituiraju za svoje vlastite sitne interese i šute, odvraćaju pozornost od bitnih problema ili govore samo ono što je trenutno podobno.

Vezano uz prethodno pitanje, dojam je da je danas sve teže običnom čovjeku razlučiti dobro od zla, što uz “kulturu smrti” kojoj smo svednevice izloženi upućuje na nimalo mirnu budućnost?

- Istina je da je običan čovjek u teškom položaju, no ima na raspolaganju i rješenja. U prvom redu trebao bi se obraniti od zaglupljivanja koje se provodi preko vodećih medija tako da se nauči pravilnim odabirima ponuđenog, korištenju alternativnih mogućnosti poglavito preko interneta i bojkotu štetnog. Statistike pokazuju da u SAD-u djeca prosječno provode pred ekranom sedam i pol sati dnevno te da je to u stalnom porastu. U Europi dijete do osamnaeste godina života provede prosječno četiri pune godine pred ekranom. To je vrijeme koje koriste za zabavu i u koje se ne računa ono provedeno za kompjutorom radi učenja. Ova navezanost u mladenačkoj dobi prenosi se i na kasniji život odraslog čovjeka u obliku jako ukorijenjenih navika koje ne samo da pripadaju u sferu ovisnosti već često onemogućuju samostalno kritičko rasuđivanje. Lako dostupno rješenje je jednostavno prestati koristiti televiziju, makar na neko vrijeme. Osobno već više od 25 godina nemam i ne gledam TV radi uštede vremena i psihičke higijene.

Eugenika je na zlu glasu još od početka 20. stoljeća, no čini se kako je iznova aktualna, makar uvijena u navodnu brigu za opstanak čovječanstva (prenapučenost). Što nam o tome možete kazati?

- Eugenika je pokazala izuzetnu moć transformacije i prilagođavanja novonastalim okolnostima. Nakon što je pokazala svoju zloćudnu narav u strahotama nacizma, prikrila se i nastavila djelovati našavši nove saveznike u ekološkim katastrofistima i antipopulacijskoj politici SAD-a koja ima za cilj sačuvati njihovu poziciju vodeće svjetske velesile. Danas se eugeničari osjećaju već toliko moćni da s više strana traže njezinu potpunu rehabilitaciju. Već su sada primjene eugenike mnogo veće negoli za vrijeme nacizma, posebno preko upotrebe novih izravnih i prikrivenih sterilizacijskih i kontracepcijskih metoda te genetskog inženjeringa.

Pišete i o pitanju pobačaja, opasnostima od nekontrolirane genetike, genske selekcije... Ima li oko toga glasa u Hrvatskoj, upozoravaju li naši stručnjaci, znanstvenici, humanisti... na taj problem ili prešutno odobravaju “svjetske trendove”?

- Prvi put u povijesti čovjek, ponesen mogućnošću da prepravlja i iznova stvara sam sebe, sam dovodi u pitanje opstanak cijelog čovječanstva. Neki, poput posthumanista, otvoreno zagovaraju nadilaženje postojeće ljudske naravi smatrajući da se uz pomoć biotehnologije može stvoriti nova neusporedivo bolja. Zato se sve više znanstvenika zauzima za uspostavu određivanja strogih granica dokle se može eksperimentirati s čovjekom i izgradnju jedne ekologije koja bi zaštitila ljudsku vrstu. Talijanski filozof A. Tarantino drži da 'baš najnovija istraživanja ljudskog genoma opravdavaju' njegovo 'uvjerenje, po kojem je već vrijeme da se prizna i zaštiti, uz prava pojedine individue, i prava ljudske vrste, kao subjekta koji živi u produljenju milenija, jednim vlastitim životom, različitim od pojedinih individua i narednih naraštaja'. Filozofsku razradu ljudske vrste kao subjekta koji opstaje tijekom milenija nalazi već kod Kanta. Od modernih filozofa o tom pitanju se istaknuo H. Jonas, koji je zasnovao etiku dugoročne odgovornosti za tehnološku civilizaciju, koja nije samo individualna nego i kolektivna, sadašnjeg naraštaja prema budućima. Riječ je o odgovornosti za budućnost čovječanstva koja je utemeljena u potrebi da se izbjegnu pogibelji njegova uništenja od nuklearne energije i negativnog korištenja genetskog inženjeringa. Znanstvenici u Hrvatskoj sve se više bave ovim temama, pa tako imamo vrijednih doprinosa poput knjige filozofkinje Marije Selak 'Ljudska priroda i nova epoha', objavljene 2013. godine.

Kakvo je stanje u Hrvatskoj? Između ostalog imamo problem smanjenja broja djece, odnosno stanovništva, a u svezi s tim malo ili gotovo ništa ne poduzimamo, osim teoretiziranja kako smo u demografskom problemu...

- Stanje u nas je dramatično, jer ne samo da rapidno starimo kao narod nego se u isto vrijeme mlado visokoškolovano stanovništvo iseljava. Jednostavno nestajemo kao narod. I to kao da nikoga od naših političara ne zabrinjava i kao da smo još uvijek zarobljeni mentalnim sklopom komunističkog sistema koji je svaku demografsku skrb gledao sa sumnjom, a nerijetko i osuđivao kao 'klerofašizam'. Apsurdno je da mi još imamo na snazi zakon iz prošlog represivnog sustava o pobačaju iz 1978., koji je neustavan i nezakonit. Članak 21 našeg Ustava jasno kaže da svako ljudsko biće ima pravo na život, a Deklaracija o neovisnosti i suverenosti RH iz 1991. sa svoje strane ističe da Republiku Hrvatsku obvezuju samo zakoni doneseni u njoj. Potrebno je dosljedno zaštititi ljudski život od začeća apsolutnom zabranom ubijanja nerođene djece i provoditi sveobuhvatnu učinkovitu politiku podupiranja obitelji. Na ovome se testira istinsko rodoljublje i čovjekoljublje!

Razgovarao: Darko JERKOVIĆ