Pored već standardnih ministarstava (i sad novih ministara u Timovom timu), Hrvatska bi uskoro mogla dobiti i Ministarstvo obitelji, demografske obnove i useljeništva. Barem su tako najavljivali iz Domoljubne koalicije, kako bi se zaustavili negativni demografski trendovi i osigurao povratak Hrvata iz dijaspore.

U međuvremenu, bivša potpredsjednica Vlade Vesna Pusić izjavljuje kako demografska obnova "može značiti teror nad građanima". Kakva nebulozna konstatacija. Ima drskosti ovakvo nešto kazati (i) kada je kandidira bivši premijer Milanović za mjesto glavnog tajnika UN-a, bez traženja suglasnosti Sabora RH, mandatara i skorašnjeg premijera Tihomira Oreškovića. Ta nedemokratska procedura joj nije bitna, nego unaprijed optužuje novu vladu ako joj (slučajno) uskrati potporu!

Da broj stanovnika opada u mnogim državama potvrđuju mnogi demografi koji predviđaju da će Italija, Njemačka, Francuska i Velika Britanija (četiri najveće zapadnoeuropske države) imati više od 10 posto stanovnika starijih od osamdeset godina do 2050. godine. Do te godine procjenjuju da će se broj stanovnika u zemljama EU-a smanjiti za 16 posto!

Kod nas, u Hrvatskoj, predviđanja su još gora - do 2050. bit će više od 26 posto osoba starijih od 65 godina. Posljedice starenja upućeni vide u eksploziji starijega pučanstva u Europi, pa već sada Europu nazivaju "starom damom". Danas je nešto manje od 15 posto stanovnika u Hrvatskoj starije od 65 godina i oko 800.000 stanovnika u dobi između 50 i 60 godina. Prema podatcima istraživanja "Ekonomika starenja u Hrvatskoj", naša je zemlja među deset najstarijih zemalja u svijetu. Demografi predviđaju, ako se ne bude radilo na pronatalitetnoj i demografskoj strategiji, da će 2021. godine biti 120.000 manje građana Hrvatske nego danas. Istodobno i dalje će opadati broj rođene djece, a rast će broj žena koje neće rađati. U Hrvatskoj je danas polovina (odraslih) neudanih i neoženjenih, za razliku od 37,4 posto koliko ih je bilo 1976. godine. Postotak onih koji se nikada nisu ženili i udavali narastao je s 22,1 posto (od te godine) na današnjih 30,4 posto.

U ekonomski najrazvijenijim državama svijeta zabilježen je drastičan porast samaca. Ekonomski rast potencijano vodi pojedince do (materijalnog) osamostaljenja, ali i dokazanog osamljivanja. Danas u Europi više od 53 posto ljudi žive kao samci. Italija ima devet milijuna samaca, a samo je u Stockholmu 60 posto samačkih kućanstava. Podatci iz listopada 2014. godine Zavoda za statistiku rada u SAD-u pokazuju da je prvi put više samaca nego oženjenih. Od deset rodilja u SAD-u danas su četiri neudane. Jeffrey Grupp u knjizi "Korporatizam - Novi svjetski poredak" tvrdi da su korporatisti Amerikancima isprali mozak tako što vjeruju kako je normalno najveći dio vremena živjeti izvan obitelji i doma. Ironično tvrdi da Amerikanci žive "kao beskućnici, u nedostatku intime razorenih obitelji." Natjeralo ih se da rade za korporacije, da u radnim logorima budu svjesno robovi, a njihova djeca u cjelodnevnom boravku u školama...

Gotovo proročansko upozorenje zapisano je u knjizi iz 2002. "The Death of the West" autora P. Buchanana, gdje stoji kako će demografska depopulacija i "imigracijske najezde" u Europi dovesti do "smrti Zapada". Iz istraživanja europskih vrednota 2004. godine proistječe da se najviše građana u Francuskoj i u skandinavskim zemljama (od analizirane 33 europske zemlje) slaže s tvrdnjom da je brak zastarjela institucija, a najveći postotak neslaganja s tvrdnjom da je brak zastarjela institucija iskazali su u Turskoj 93,3 %, Malti, 91,5 %, Islandu 89,2 %, Hrvatskoj 87,3 %, Poljskoj 86,8 % i Češkoj 83,6 %. Tko je, po ovome istraživanju, retrogradan?

U tradicionalnoj zajednici bio je evidentan socijalni pritisak na žene da se (što ranije) udaju i imaju djecu. Nekada je bilo pravilo što više imaš djece, to si sigurniji u starosti. Danas, neovisno o broju djece, to se gotovo posve izgubilo.

Inače, u SAD-u se svako četvrto dijete rađa u izvanbračnoj zajednici, što je dvostruko više nego prije jednog desetljeća. Tradicionalni brak u zemljama zapadne Europe postaje sve rjeđi. Zato ne iznenađuje to što je u europskom rekorderu Islandu (prema podatcima iz 2008.) rođeno 63 posto djece nevjenčanih roditelja i što ga slijede Švedska i Norveška s 55 posto izvanbračne djece. Odmah iza njih slijede zemlje bivšeg socijalizma - Estonija (58), Bugarska (50,8) i Slovenija (48 posto). Danska ih ima 46 posto, Nizozemska 40, Austrija 38, Irska i Portugal 33 posto, a najmanje u Hrvatskoj - 9 posto, i Grčkoj - 4 posto. Međutim, 2013. svako šesto dijete u Hrvatskoj rođeno je kao izvanbračno dijete (podatci Državnog zavoda za statistiku). Udio djece koje su rodile neudane majke u Hrvatskoj se godinama kretao manje od 10 posto. No posljednjih desetak godina taj se postotak naglo počeo povećavati, da bi 2014. premašio 16 posto - iako se hrvatska i grčka obitelj smatraju najtradicionalnijima u Europskoj uniji, gdje se izvan braka rađa oko 40 posto djece.

Ovaj trend pokazuje na sve veću stopu razvoda, sve manji postotak vjenčanja, kasnije stupanje u bračnu zajednicu i pad vjerski sklopljenih brakova, koji su se gotovo izjednačili s onim građanskima. Današnju fazu obilježava pet velikih promjena u vezi s brakom:

- Tendencija razvrgavanja brakova

- Odgađanje braka i rođenja djeteta

- Oni koji su u braku imaju sve manje djece, najčešće jedno

- Povećanje istospolnih zajednica i izvanbračne kohabitacije

Prema podatcima Eurostata iz 2013., mladi u Hrvatskoj roditeljski dom napuštaju s 32 godine, ili šest godina kasnije od prosječnog stanovnika EU-a, te 13 godina kasnije od Danaca ili Šveđana. Osim ovoga, uočena je tendencija porasta onih koji ne namjeravaju napuštati roditeljski dom i kada osnuju vlastitu obitelj. Mladi Skandinavci napuštaju roditeljski dom relativno rano, ali sve kasnije stupaju u brak. Inače, sjever Europe karakteriziraju slabe obiteljske veze.

Čak 83 posto Hrvata u dobi između 25 i 29 godina živi kod roditelja, a u Švedskoj njih samo 2,5 posto. Nakon mladih u Hrvatskoj, najkasnije roditeljski dom napuštaju Španjolci, Maltežani, Slovaci, Poljaci, Talijani, Bugari i Grci.

Države koje drže do pronatalitetne politike trebale bi materijalno stimulirati majke koje ne rade, ali su (odlučile biti) odgojiteljice (ne kućanice). Tzv. suvremene države mogle su i trebale zaustaviti, a nisu, negativna demografska kretanja - opadanje stope nataliteta, starenje populacije, odgađanje ulaska u brak, ekspanziju rastave brakova, zapostavljanje roditeljskih dužnosti...

Treba ovdje spomenuti i Kinu, jer od listopada 2015. pravi zaokret u populacijskoj politici te dopušta parovima da imaju dvoje djece, umjesto jednoga, kako je to godinama propisivala “sveznajuća” komunistička partija.

Planirati budućnost u krajnje nesigurnim uvjetima života postaje neracionalno, a "racionalno" (posta)je odlazak ili životinjarenje. Umjesto ranije krilatice na mladima svijet ostaje, nova bi krilatica mogla biti mladima bijeg ostaje.

Bivša Milanovićeva vlada nije pokazala minimum interesa da zaustavi egzodus mladih (obitelji) iz Hrvatske. Tomu je pridonijela dosadašnja Nacionalna obiteljska politika koja nije imala pronatalitetnu strategiju.

Stresni profesionalni i životni ritam, učestalo slabljenje socijalnih veza, egzistencijalni problemi i druge novolje, dovode do dominantne fast food obitelji kao sintagme za brze, površne, nezdrave i ugovorno kompromisne odnose. Tomu u prilog ističem knjigu s nakaradnim porukama. Radi se o knjizi "Hakerska etika" Pekka Himanena, gdje autor poručuje da u obitelji kao i u proizvodnji sve treba biti programirano - od vremena odvoženja djece na cjelodnevni boravak u školama, posjeta psihijatru, odlaska na zabave do povremenog davanja pažnje bračnom partneru - mjesečno od trideset do četrdeset pet minuta. Autorica Andrea Dworkin u knjizi "Pornography: Men Possessing Women" piše kako je brak institucija nastala na silovanju kao praksi. Brak je po njoj nepotrebna forma. Ljubav percipira kroz količinu pruženog zadovoljstva. Krajnja posljedica može biti "društvo bez obitelji" (Buchanan).

Sve u svemu, suvremena društva nisu odgovorila zahtjevima odgovornog roditeljstva. U današnjoj fast food obitelji ljudi žive jedni pokraj drugih, a ne jedni s drugima. Posljedica je svega epidemija indiferentnih i popustljivih roditelja. Ugrožavanje hijerarhije i autoriteta u odgoju vodi raspadu obitelji. Ovo je glavna tema Jirine Prekop, njemačke psihologinje, predstavljena u knjizi "Mali tiranin". Nakon nekoliko generacija popustljivog odgoja vidimo da takav odgoj nije alternativa patrijahalnoj obitelji.

Na kraju, još o stanju u Hrvatskoj. Kod nas su nekadašnji obiteljski centri (od 2014.) pripojeni centrima za socijalnu skrb. Time se smanjila podrška roditeljstvu i kvaliteti obiteljskog života, što je bio glavni cilj postojanja obiteljskih centara. Obiteljski centri afirmirali su članove obitelji, poticali odgovorno roditeljstvo i kvalitetne partnerske odnose te pružali podršku u odrastanju djece i mladih.

I da stvar bude još gora - glavna je odredba aktualnog Obiteljskog zakona (lakše) razvrgavanje brakova. Suprotno našem iskustvu, od 2000. godine u Njemačkoj su u ekspanziji tečajevi za roditelje pod motom "Odgovorni roditelji - odgovorna djeca". Jer bez jasnih ciljeva, govorila je tadašnja ministrica za obitelj Ursula von der Leyen, i djeca će biti dezorijentirana. Der Leyen je pokrenula državni projekt "Savez za odgoj". Hoćemo li (konačno) i mi?