Objavljeno 22. siječnja, 2016.
Najviše me fascinira što kroz program koji provodimo možemo analizirati odnos životinja i ljudi. To je relativno nova znanost, ali meni je najzanimljivija
Mark Evans engleski je veterinar-kirurg, poznati voditelj televizijskih emisija o životinjama. Njegova televizijska karijera započela je 1990. godine, a 1994. bila je prekretnica za njega jer je morao odlučiti hoće li prihvatiti ponuđeno suvlasništvo u velikoj veterinarskoj klinici ili će se priključiti Endemolovom projektu vezanom uz TV seriju otvaranja skloništa za pse. Zaključivši kako će spasiti više životinja u trominutnoj televizijskoj emisiji nego u cijelom svojem životu kao veterinar, razvio je format TV emisije “Spašavanje životinja” koja se emitirala na britanskom kanalu Channel 4, kojoj je bio voditelj i producent. Kanal Viasat Nature će 21. siječnja u 19.05 emitirati novu seriju Marka Evansa “Tajni život pasa” o problemima modernog života s kojima se bore i psi – pretilošću, agresijom i mentalnim zdravljem.
Tajne divljih životinja
S velikim iskustvom koje imate sa životinjama, posebice s divljim životinjama, možete li izdvojiti neku tajnu koju životinje skrivaju od ljudi?
- Dobro pitanje. Posljednjih nekoliko godina sve je više otkrivenih tajni divljih životinja. Najzanimljivije su tajne povezane uz njihovu prirodu i biologiju. Primjerice: zašto slon ima surlu? Kakav utjecaj ima surla na njegovu anatomiju? Kad proučavate slona, shvatite da je jedinstven i da može disati kroz surlu. Što se tiče biologije, ne možete ni zamisliti koliko su životinje jedinstvene kad ih pogledate iznutra. To me najviše zanimalo u karijeri. Taj dio u kojem saznajete kako lavovi riču. Nevjerojatno je doživjeti riku divljeg, odraslog lava na udaljenosti od kojih šest metara. Ili kad saznate da velika bijela psina mora plivati sve vrijeme, inače će uginuti, što im je razvilo tako prekrasno atletsko tijelo. Morski psi mogu izvrnuti želudac u slučaju da progutaju nešto neprobavljivo. Imaju drugačiji probavni sustav koji zauzima vrlo malo prostora u njihovu tijelu. Možete ih doista doživjeti kao primjerak napredne evolucije, dok ljudi morske pse doživljaju tek kao predatore. To je doista čudesno i daje potpuno drugačiju perspektivu na evolucijski razvoj i kako se mijenjao život na Zemlji. Različite vrste životinja razvile su vlastita rješenja. Zbog takvih činjenica evolucija anatomije životinja najveća je tajna koju moramo otkriti.
Voditelj ste i televizijskog projekta “Tajni život pasa”. Po čemu su psi toliko posebni, zašto ih toliko volimo? Zašto samo sa psima možemo razviti tako blizak odnos kakav ne možemo imati niti s jednom drugom životinjom, čak ni s mačkom?
- To je još jedna nevjerojatna stvar povezana s evolucijom u relativno kratkom razdoblju. Potpuno je nevjerojatno kako su se dramatično psi razvili fizički i bihevioralno u posljednjih 20 tisuća godina. S druge strane, to nije potpuno prirodno jer su pripitomljeni. Radi se o umjetnoj selekciji koju su provodili ljudi. Ali opet, ne postoji ni jedna druga vrsta koja bi bila raznolika poput psa. U svijetu imamo više od 450 pasmina, od čivave do doge. Razvoj pasa ovisio je o ljudskom odabiru. Više volimo pse okruglih lica, velikih očiju, jasnih obraza jer nas to podsjeća na lica beba. Upravo je to razlog zbog čega je toliko pasa sa spljoštenom njuškicom. Upravo zbog ljudskog odabira, a ne prirodnom evolucijom, pasmine koje ljudi najviše vole ujedno imaju i najviše zdravstvenih problema, poput problema s disanjem kod pasa sa spljoštenom njuškicom. Srećom, danas možemo proučavati pseće zdravlje baš kao i ljudsko zdravlje. Također je znanstveno dokazano kako psi mogu pročitati ljudske emocije s naših lica, posebno s desne strane. Psi znaju da desna stana našeg lica odražava emocije i to je razlog zašto je analiziranje pseće evolucije toliko zapanjujuće.
Pretjerana briga za ljubimce
Pretjeruju li katkad ljudi u brizi za svoje ljubimce, posebice za pse?
- Ponekad ljudi toliko vole svoje pse da ih tretiraju poput članova obitelji. Vrlo često ljudi nisu svjesni da ono što je njima privlačno, poput okruglog lica i spljoštene njuškice, nije dobro za njihove pse. Primjerice, engleski buldog ima spljoštenu njušku i deformirano tijelo što svakako nije dobro za zdravlje psa. Mislim da ljudi nisu svjesni tog aspekta. Da su toga svjesni, kad bi vidjeli psa s malim nožicama i dugačkim tijelom, pomislili bi da se radi o mutantu i da je takav izgled čudan. Takvi psi preživljavaju samo zbog naše brige o njima. Ponekad takve vrste ne bi opstale kao vrsta da ne dobivaju posebnu skrb. Mislim da ljudi ne razmišljaju o tome i nisu svjesni problema.
Mislite li da bi to mogao biti uzrok njihovim zdravstvenim problemima, primjerice psećoj debljini?
- Danas su ljudi vrlo osviješteni što se debljine tiče. Zanimljivo je da postoji poveznica s pretilom djecom u uzrastu od 10 do 13 godina i pretilim psima. I jednima i drugima je zajedničko to što se za njih brinu odrasli. Ako pogledate labradore danas i prije 30 godina, vidjet ćete da izgledaju vrlo različito, točnije, razlika je u težini. Ono kako vi mislite da izgleda normalni labrador za mene je pretili labrador. I ja imam labradora, zato sam ga uzeo za primjer. U Velikoj Britaniji je pet milijuna pretilih pasa, a debljina je povezana s drugim bolestima u smislu da ih izaziva ili otežava neke druge bolesti. A ipak je taj problem nevjerojatno lako riješiti i prevenirati. Počeo sam se baviti problemom debljine prije 26 godina i vjerojatno osnovao prvu kliniku za pretile pse. Sve što sam radio bilo je pridržavanje određenih prehrambenih navika i vježbanje. Vrlo jednostavno, nije nuklearna fizika. Nevjerojatno je kako se to još uvijek ne shvaća.
Pripremio: Adrian ANDREJEK
OBOŽAVAM PSE JER SU POSEBNI
Kao poznati veterinar, imate li vi omiljenu životinju? Je li pas vaša omiljena životinja?
- Ovo je vjerojatno najteže pitanje. Budući da imam psa, ne mogu reći da mi je bilo koja životinja draža od psa. Obožavam pse jer su toliko posebni. Nevjerojatan je odnos koji ostvaruju s ljudima. Psi su zanimljivi i kad je u pitanju biologija i biheviorizam. Osim pasa ima nekoliko životinja koje me zanimaju, a jedna od njih je krava. To je fascinantna životinja prema kojoj se olako odnosimo. Nadam se da ćemo u budućnosti snimiti film o kravama. Ovisimo o krava, a još uvijek primamo zdravo za gotovo da svaki dan imamo mlijeko za doručak ili da ga ulijemo u kavu. Imamo sir, maslac, vrhnje, a ipak uopće ne cijenimo životinju koja je nekad bila divlja. Ne vidimo kako se ta životinja promijenila.