Magazin
ĐAKOVAČKI MAJSTORI ZA DRVO:

Američki jasen i slavonska duša - ima
i malo oraha, da sve bude čvršće!
Objavljeno 16. siječnja, 2016.
TRADICIONALNI KOLARSKO- STOLARSKI OBRT OBITELJI STRNAD 'DIŠE' VEĆ 142 GODINE...

Kada je proteklih dana prvi snježni prekrivač pokrio Đakovo (a opet će, najavlju meteorolozi), pa i 'dolu' u Strossmayerovom parku, radosni mališani pohitali su na sanjkanje. Jer tko bi propustio taj trenutak sreće kad je inače pravih zima sve manje i sve kraće traju.

Među djecom koja su se sjurila na snijeg bili su i oni koji su prepoznatljive sanjke s pletenim sjedištem naslijedili od svojih roditelja. I to je prava priča - o drvenim sanjkama (i djeci, i drvetu općenito), kakvih je samo u Đakovu. Jedinstvene su to, prepoznatljive sanjke koje više od stoljeća nastaju u Đakovu, i to u vrijednoj obitelji Strnad. Pet grana obiteljskog stabla pripadaju vrsnim zanatlijama, majstorima drvodjelcima, koji od 1872. godine grade kuću povjerenja s imenom Strnad. S koljena na koljeno Strnadovi prenose znanje, vještinu, maštu i izazov kako da čvrstoća, snaga, ljepota i toplina drveta služi čovjeku.

Krenimo, dakle, malo u prošlost, od daleke 1872. godine, kada je upravo na blagdan svete Katarine, 25. studenoga, Jan Strnad osnovao stolarski obrt, ali ne ovdje, u Đakovu, nego u tadašnjoj Čehoslovačkoj. Njegov sin Bartol ondje izučava zanat, a nakon Prvog svjetskog rata, 1919. godine, dolazi u Veliku Pisanicu, na južne obronke Bilogore. A već 1927. godine otvorio je obrt u Đakovu, na adresi S.S.Kranjčevića 6, danas kućni broj 8.

Njegov sin Rudolf preuzeo je obrt 1958. godine i uskoro je počeo s proizvodnjom držalica za alatke. Tradiciju i širenje proizvodnje nastavio je i njegov sin Želimir, a od njega, 2007. godine zanat je preuzeo sin Mario, koji i danas uspješno vodi posao.

OBITELJSKA TAJNA

Otkako je otac Želimir otišao u mirovinu, 'kormilo' obrta preuzeo je Mario koji već devet godina 'brodi' nemirnim domaćim tržištem, no zahvaljujući kvaliteti svojih proizvoda, opstaje unatoč krizi i recesiji.

- Naš glavni asortiman proizvoda drvena su držala za ručne alatke. Za to smo se specijalizirali, i to nam je glavnina proizvodnje. Sezonski, odnosno tijekom zime, posao su nam i dječje saonice. Radimo ponešto i uslužno, imamo svoju minipilanu koja zadovoljava potrebe svih naših kapaciteta, od sirovine do finalnog proizvoda. Uz mene zaposleno je još četvero ljudi, a priskoči u pomoć i otac koji je u mirovini - kaže Mario.

Devet godina na čelu obrta nisu za Maria bile nimalo jednostavne, a najveći problem predstavlja im papirologija.

- Teško je boriti se s troškovima, nametima, a raditi je najmanji problem. Dnevno u radionici provedem između osam i deset sati, a kada je zima i kada krene proizvodnja sanjki i saonica, provedem na poslu između 12 i 14 sati - kaže Mario, otkrivajući nam kako njegova obitelj gotovo stoljeće i pol čuva obiteljsku tajnu tradicionalnog načina proizvodnje sanjki i saonica.

- Radimo ih na starinski način, zapravo se drugačije niti ne može odraditi. To je tajna obrta i ona se ne otkriva. Taj posao obavlja se u poslijepodnevnim satima kada radnika nema i u prostoriji koja je 'pod ključem'. Imamo šablone, drvo se ručno savija, a jedina im je mana, kažu nam kupci, što su nepoderive - ponosno će Mario na obiteljski brend.

U posjedu obitelji Strnad još uvijek su sanjke od prije Drugog svjetskog rata. Nitko nije siguran jesu li izrađene 1939. ili 1940. godine, no kada smo ih vidjeli, i kada su Strnadi stavili jedne do drugih, nove i te stare sanjke, gotovo da nismo mogli uočiti razliku.

Pitali smo Strnade i koliko sanjki godišnje proizvedu.

- Moj dida pokojni znao je reći: 'Jedne godine se nasanjkaju djeca, a jedne godine se nasanjkamo mi'. Prošle godine možda sam izradio 40-ak, a ove godine već ide nabolje. Najjača godina, kada je tata bio vlasnik obrta, bila je kad smo proizveli oko 500 komada u sezoni - kaže Mario.

Budući da se sanjke rade i savijaju ručno, kaže, teško ih je i proizvesti veći broj. “Kada radimo dijelove za sanjke, pripremimo oko 400 do 500 komada, ono što se radi strojno, a kada krene sastavljanje potrebno je oko 12 sati za izradu desetak sanjki”, objašnjava Mario Strnad.

Pitali smo ga i gdje pronalazi tržište za svoje sanjke, kao i to je li mu ulazak Hrvatske u Europsku uniju donio šire tržište. Nažalost, kaže, nikakvog boljitka od toga nije bilo, jer se još uvijek bore s veleprodajom za sanjke.

- Mi ne možemo spuštati cijenu na serijsku proizvodnju budući da je to ručni rad. Cijena naših sanjki kreće se od 300 kuna najjeftinije, do 900 kuna najskuplje. Ovisno o tome je li riječ o dvosjedu pletenom, trosjedu s naslonom ili nekim drugim varijantama - kaže Mario.

Njegov otac Želimir dodaje kako sanjke krase upravo pletena sjedala za koja nije siguran da ih itko više u svijetu proizvodi poput njih.

- To je kombinacija američkog jasena i oraha. Međutim, zanimljivost je da američki jasen kod nas raste u blizini, u Budrovačkom lugu, na samo nekoliko kilometara udaljenosti, ali može gfa se izvlačiti svake četvrte ili pete godine. U Hrvatskoj ga jedino još ima u Baranji, u ritu, ali tamo je zaštićeno područje i ne dira se. On raste na zemlji crnici. Nekad, kad kad su bile velike poplave, pričalo se kako će voda i Đakovo poplaviti. No, Budrovački lug toliko je nizak da je to zapravo nemoguće. Moj pokojni djed govorio je kako su u Budrovce u travnju i svibnju išli rušiti hrastove i jasenove, a bili su do pasa u vodi - kaže Želimir Strnad.

Iako je teško probiti se na svjetsko tržište zbog brojnih prepreka, Strnadi kažu kako im stižu pozivi izvan Hrvatske.

- Ljudi vide na internetu što radimo pa nas kontaktiraju. Zanima ih gdje mogu nabaviti naše proizvode, a teško je kad im moram reći, nažalost, nigdje, nego moraju direktno naručiti od nas. Svi nabavljaju jeftine sanjke iz izvoza, a malo ljudi odluči se za kvalitetu. Kažu kako su nam sanjke krasne, ali da su im jeftinije one industrijske. Zapravo su sanjke roba visokog rizika - konstatira Mario.

PLANOVI ZA SUTRA

Upravo dok smo razgovarali stigao je poziv u kome kupac čak s Pelješca želi da mu se dostave jedne saonice. Planovi za budućnost - kažu nam i otac i sin, postoje.

- Završili smo s adaptacijama, a imamo i planove za proširenje pilane, stovarišta, proširenje asortimana. Planova je mnogo, a koliko ćemo uspjeti ostvariti, tek ćemo vidjeti. Obrt svakako ostaje u obitelji, potencijala ima, a što će život donijeti, teško je predvidjeti - zaključuje na kraju Mario Strnad.

Bilo kako bilo, obrt obitelji Strnad mali je veliki đakovački brend. Često se na društvenim mrežama, poput Facebooka, gdje i ova radnja ima svoj profil, mogu vidjeti pohvale na račun Strnadovih proizvoda, posebice sanjki. Uglavnom su to pohvale za kvalitet, i, kako već rekosmo, trajnost. Mnogi pišu i kako su sanjke napravljene kod Strnadovih naslijedili od roditelja, ili čak ranijih generacija.

Eto, bila je to još jedna i te kako poučna priča, đakovačka i slavonska. Odlazeći od Strnadovih, pomno smo motrili uokolo ima li negdje nekoga od djece na sanjkama kakve smo vidjeli u njihovom obrtu. Opet smo ugledali onu djecu s početka priče, a neka od njih sanjkala su se upravo s ovim čudesnim sanjkama...

Piše: Maja MUŠKIĆ

NAGRADE I PRIZNANJA
Kvalitet se uvijek prepoznaje

Strnadove sanjke - dvosjed pleteni - dobile su nagradu za najbolji proizvod na Prvom međunarodnom sajmu obrtništva u Zagrebu, a kvalitetu njihovih proizvoda, kao i veliki značaj za mjesto u kojem žive i djeluju, prepoznao je i Grad Đakovo te je Kolarsko-stolarskom obrtu Strnad 2011. godine dodijelio Godišnju nagradu. Sve u svemu, i taj domaći tradicionalni obrt, odnosno stari zanat obitelji Strnad, ostao i opstao i danas, zahvaljujući trudu i ljubavi ne samo prema saonicama nego i drvu općenito.

POSEBAN RECEPT
Drvo za sanjke mora se kuhati

- Sanjke se rade o posebnog materijala. Radi se o jednom komadu kuhanog drveta američkog jasena, koji se nakon tog postupka ručno savija. Ništa nije ljepljeno, postupak je spor i težak pa zbog toga niti ne proizvodimo veliki broj saonica - kaže Mario Strnad. Valja napomenuti i kako je iz radionice njihova obrta izišla i već dobro prepoznatljiva nagrada za Međunarodni festival etnofilma “Srce Slavonije”, koji se održava u Đakovu u vrijeme Đakovačkih vezova. Autor idejnog rješenja je Krunoslav Kolarević. Riječ je o srcu napravljenom od drveta.

Američki jasen raste u blizini, u Budrovačkom lugu, samo nekoliko kilometara od nas, a ima ga i u Baranji...

ŽELIMIR STRNAD

Većina kupaca nabavljaju sanjke iz izvoza. Kažu kako su naše krasne, ali da su im jeftinije one industrijske. Sanjke su roba visokog rizika...

MARIO STRNAD

Sanjke radimo na starinski način, jer zapravo se drugačije niti ne može, jer je važan kvalitet i trajnost. To je tajna obrta i ona se ne otkriva...

MARIO STRNAD

Najčitanije iz rubrike