Kada je proteklih dana prvi snježni prekrivač pokrio Đakovo (a opet će, najavlju meteorolozi), pa i 'dolu' u Strossmayerovom parku, radosni mališani pohitali su na sanjkanje. Jer tko bi propustio taj trenutak sreće kad je inače pravih zima sve manje i sve kraće traju.

Među djecom koja su se sjurila na snijeg bili su i oni koji su prepoznatljive sanjke s pletenim sjedištem naslijedili od svojih roditelja. I to je prava priča - o drvenim sanjkama (i djeci, i drvetu općenito), kakvih je samo u Đakovu. Jedinstvene su to, prepoznatljive sanjke koje više od stoljeća nastaju u Đakovu, i to u vrijednoj obitelji Strnad. Pet grana obiteljskog stabla pripadaju vrsnim zanatlijama, majstorima drvodjelcima, koji od 1872. godine grade kuću povjerenja s imenom Strnad. S koljena na koljeno Strnadovi prenose znanje, vještinu, maštu i izazov kako da čvrstoća, snaga, ljepota i toplina drveta služi čovjeku.

Krenimo, dakle, malo u prošlost, od daleke 1872. godine, kada je upravo na blagdan svete Katarine, 25. studenoga, Jan Strnad osnovao stolarski obrt, ali ne ovdje, u Đakovu, nego u tadašnjoj Čehoslovačkoj. Njegov sin Bartol ondje izučava zanat, a nakon Prvog svjetskog rata, 1919. godine, dolazi u Veliku Pisanicu, na južne obronke Bilogore. A već 1927. godine otvorio je obrt u Đakovu, na adresi S.S.Kranjčevića 6, danas kućni broj 8.

Njegov sin Rudolf preuzeo je obrt 1958. godine i uskoro je počeo s proizvodnjom držalica za alatke. Tradiciju i širenje proizvodnje nastavio je i njegov sin Želimir, a od njega, 2007. godine zanat je preuzeo sin Mario, koji i danas uspješno vodi posao.

Otkako je otac Želimir otišao u mirovinu, 'kormilo' obrta preuzeo je Mario koji već devet godina 'brodi' nemirnim domaćim tržištem, no zahvaljujući kvaliteti svojih proizvoda, opstaje unatoč krizi i recesiji.

- Naš glavni asortiman proizvoda drvena su držala za ručne alatke. Za to smo se specijalizirali, i to nam je glavnina proizvodnje. Sezonski, odnosno tijekom zime, posao su nam i dječje saonice. Radimo ponešto i uslužno, imamo svoju minipilanu koja zadovoljava potrebe svih naših kapaciteta, od sirovine do finalnog proizvoda. Uz mene zaposleno je još četvero ljudi, a priskoči u pomoć i otac koji je u mirovini - kaže Mario.

Devet godina na čelu obrta nisu za Maria bile nimalo jednostavne, a najveći problem predstavlja im papirologija.

- Teško je boriti se s troškovima, nametima, a raditi je najmanji problem. Dnevno u radionici provedem između osam i deset sati, a kada je zima i kada krene proizvodnja sanjki i saonica, provedem na poslu između 12 i 14 sati - kaže Mario, otkrivajući nam kako njegova obitelj gotovo stoljeće i pol čuva obiteljsku tajnu tradicionalnog načina proizvodnje sanjki i saonica.

- Radimo ih na starinski način, zapravo se drugačije niti ne može odraditi. To je tajna obrta i ona se ne otkriva. Taj posao obavlja se u poslijepodnevnim satima kada radnika nema i u prostoriji koja je 'pod ključem'. Imamo šablone, drvo se ručno savija, a jedina im je mana, kažu nam kupci, što su nepoderive - ponosno će Mario na obiteljski brend.

U posjedu obitelji Strnad još uvijek su sanjke od prije Drugog svjetskog rata. Nitko nije siguran jesu li izrađene 1939. ili 1940. godine, no kada smo ih vidjeli, i kada su Strnadi stavili jedne do drugih, nove i te stare sanjke, gotovo da nismo mogli uočiti razliku.

Pitali smo Strnade i koliko sanjki godišnje proizvedu.

- Moj dida pokojni znao je reći: 'Jedne godine se nasanjkaju djeca, a jedne godine se nasanjkamo mi'. Prošle godine možda sam izradio 40-ak, a ove godine već ide nabolje. Najjača godina, kada je tata bio vlasnik obrta, bila je kad smo proizveli oko 500 komada u sezoni - kaže Mario.

Budući da se sanjke rade i savijaju ručno, kaže, teško ih je i proizvesti veći broj. “Kada radimo dijelove za sanjke, pripremimo oko 400 do 500 komada, ono što se radi strojno, a kada krene sastavljanje potrebno je oko 12 sati za izradu desetak sanjki”, objašnjava Mario Strnad.

Pitali smo ga i gdje pronalazi tržište za svoje sanjke, kao i to je li mu ulazak Hrvatske u Europsku uniju donio šire tržište. Nažalost, kaže, nikakvog boljitka od toga nije bilo, jer se još uvijek bore s veleprodajom za sanjke.

- Mi ne možemo spuštati cijenu na serijsku proizvodnju budući da je to ručni rad. Cijena naših sanjki kreće se od 300 kuna najjeftinije, do 900 kuna najskuplje. Ovisno o tome je li riječ o dvosjedu pletenom, trosjedu s naslonom ili nekim drugim varijantama - kaže Mario.

Njegov otac Želimir dodaje kako sanjke krase upravo pletena sjedala za koja nije siguran da ih itko više u svijetu proizvodi poput njih.

- To je kombinacija američkog jasena i oraha. Međutim, zanimljivost je da američki jasen kod nas raste u blizini, u Budrovačkom lugu, na samo nekoliko kilometara udaljenosti, ali može gfa se izvlačiti svake četvrte ili pete godine. U Hrvatskoj ga jedino još ima u Baranji, u ritu, ali tamo je zaštićeno područje i ne dira se. On raste na zemlji crnici. Nekad, kad kad su bile velike poplave, pričalo se kako će voda i Đakovo poplaviti. No, Budrovački lug toliko je nizak da je to zapravo nemoguće. Moj pokojni djed govorio je kako su u Budrovce u travnju i svibnju išli rušiti hrastove i jasenove, a bili su do pasa u vodi - kaže Želimir Strnad.

Iako je teško probiti se na svjetsko tržište zbog brojnih prepreka, Strnadi kažu kako im stižu pozivi izvan Hrvatske.

- Ljudi vide na internetu što radimo pa nas kontaktiraju. Zanima ih gdje mogu nabaviti naše proizvode, a teško je kad im moram reći, nažalost, nigdje, nego moraju direktno naručiti od nas. Svi nabavljaju jeftine sanjke iz izvoza, a malo ljudi odluči se za kvalitetu. Kažu kako su nam sanjke krasne, ali da su im jeftinije one industrijske. Zapravo su sanjke roba visokog rizika - konstatira Mario.

Upravo dok smo razgovarali stigao je poziv u kome kupac čak s Pelješca želi da mu se dostave jedne saonice. Planovi za budućnost - kažu nam i otac i sin, postoje.

- Završili smo s adaptacijama, a imamo i planove za proširenje pilane, stovarišta, proširenje asortimana. Planova je mnogo, a koliko ćemo uspjeti ostvariti, tek ćemo vidjeti. Obrt svakako ostaje u obitelji, potencijala ima, a što će život donijeti, teško je predvidjeti - zaključuje na kraju Mario Strnad.

Bilo kako bilo, obrt obitelji Strnad mali je veliki đakovački brend. Često se na društvenim mrežama, poput Facebooka, gdje i ova radnja ima svoj profil, mogu vidjeti pohvale na račun Strnadovih proizvoda, posebice sanjki. Uglavnom su to pohvale za kvalitet, i, kako već rekosmo, trajnost. Mnogi pišu i kako su sanjke napravljene kod Strnadovih naslijedili od roditelja, ili čak ranijih generacija.

Eto, bila je to još jedna i te kako poučna priča, đakovačka i slavonska. Odlazeći od Strnadovih, pomno smo motrili uokolo ima li negdje nekoga od djece na sanjkama kakve smo vidjeli u njihovom obrtu. Opet smo ugledali onu djecu s početka priče, a neka od njih sanjkala su se upravo s ovim čudesnim sanjkama...

Piše: Maja MUŠKIĆ