Stanovnici Đurđanaca, uz sve prednosti života na selu, svakodnevno ipak osjećaju i probleme življenja na ruralnom području, to više što ovo mjesto svoje potrebe zadovoljava u čak pet mjesta u dvije županije.

Naime, Đurđanci su prigradsko naselje Đakova i dio potreba zadovoljavaju u tom gradu udaljenom od njih 12,5 kilometara, njihova opskrba strujom je u nadležnosti Elektre u Vinkovcima, filijala su župe Vrbica u općini Semeljci, škola im je područni objekt OŠ u Budrovcima, a pošta u Starim Mikanovcima, u drugoj županiji. Na upit nailazi li na situacije u kojima se osjeća zakinut zbog života na selu u odnosu na grad, Đurđančanin Josip Stojaković navodi loš internet, manje prometnih veza u vrijeme “ferija”, nebrigu za tamošnju državnu cestu.

– Ljudima sa sela teže je i zaposliti se. Poslodavac će radije zaposliti nekog iz grada, računajući da on, živeći ondje gdje je i firma, neće kasniti, imati troškove prijevoza - kaže Stojaković.

Upravo je udaljenost od grada, a time i od mnogih prava, u odnos stavila pučka pravobraniteljica Lora Vidović, u suradnji s pravobraniteljicama za ravnopravnost spolova, za djecu te za osobe s invaliditetom, Višnjom Ljubičić, Ivanom Milas Klarić i Ankom Slonjšak, ukazujući nedavno na konferenciji “Daleko od grada – i od prava? Ljudska prava u ruralnim područjima” na svakodnevne poteškoće života na selu. I u 21. stoljeću diskrepancije između života u gradu i na selu itekako postoje, a ovu temu nameće i činjenica da gotovo polovina stanovništva Hrvatske, njih oko dva milijuna, živi na ruralnim i prijelaznim područjima, a udaljenost od urbanih zona često im predstavlja i nedostupnost osnovnih javnih usluga što za sobom vuče socijalne i druge efekte, a na kraju može prerasti i u kršenje ljudskih prava. U posebnom riziku pri tome su najosjetljivije skupine – osobe s invaliditetom, djeca, stariji i žene.

Loše prometne veze i infrastruktura, opskrba strujom i drugim energentima, nedostatak i udaljenost obrazovnih, zdravstvenih, rekreativnih, sportskih, vjerskih i drugih sadržaja, prodavaonica - samo je dio potreba čiji nedostatak ljude iz ruralnih zona vodi u lošiji položaj.

- Život na ruralnim područjima doista sa sobom nosi rizike kršenja ljudskih prava što nam potvrđuju iskustva građana i udruga s kojima smo u kontaktu, kao i dostupni podatci. Prvenstveno je tu u pitanju problem nedostupnosti javnih usluga poput liječnika ili škola, prijevoza, električne mreže, javnog vodovoda. Svakako da su veliki napori cijelog sustava, počevši od državne politike, lokalnih i regionalnih vlasti pa sve do djelovanja udruga civilnog društva, potrebni da bi stanovnici ruralnih područja živjeli u boljim uvjetima, uživajući prava koja bi nam svima trebala biti osigurana i zaštićena. No, nisu - poručuje Lora Vidović.

Kao primjer navodi život u Drenovcima Osredačkim u kojima živi 11 starijih stanovnika. Nemaju priključak na elektromrežu, a situaciju dodatno komplicira činjenica da se ona može osigurati jedino s pomoću infrastrukture koja je vezana za područje BiH.

- Potrebno je izgraditi infrastrukturu tamo gdje nedostaje ili je obnoviti, što zahtijeva ulaganja. Ali, nedostatak sredstava ne smije biti razlog za slijeganje ramenima, već povod za mijenjanje prioriteta ili pronalaženje inovativnih i kreativnih rješenja - kaže Vidović. Naglašava, značajan problem ruralnih područja je i siromaštvo koje ocjenjuje snažnim neprijateljem ljudskih prava. No, ne treba zaboraviti da ljudi, opterećeni brigama kako preživjeti, imaju vremena, volje i inicijative, pa i odlučnosti za borbu za svoja prava, jer im o njima ovisi kvaliteta života. I dok je, očito, rješenje poboljšanje gospodarske situacije u zemlji, Ured pučke pravobraniteljice redovito daje preporuke za suzbijanje posljedica koje život u siromaštvu donosi sa sobom.

– U izvješću za 2014. preporučili smo donošenje posebne strategije socijalnog stanovanja, uvođenje državne potpore za starije osobe bez mirovine, uvećanje iznosa zajamčene minimalne naknade za radno potpuno nesposobne te za starije, kao i osiguranje kontinuiteta sustava besplatne pravne pomoći - nabraja pravobraniteljica Vidović oblike pomoći kojima se mogu suzbiti razlike.

Pravobraniteljica Višnja Ljubičić ističe da su zbog svoje izloženosti riziku višestruke diskriminacije - po spolu, socijalnom statusu, nacionalnosti i drugom - žene na ruralnim područjima jedna od najosjetljivijih skupina u odnosu na njihov položaj u obitelji, ali i u zajednici.

- Njihova izloženost nasilju u obitelji, uz tešku dostupnost policije, liječnika, besplatne pravne pomoći, čini njihovu izolaciju rizičnijom i opasnijom od one u kojima se žene nalaze na gradskim područjima. Pojedine županije još uvijek na svom području nemaju ni jednu žensku organizaciju civilnog društva koja bi provodila edukaciju o ostvarivanju načela ravnopravnosti spolova, odnosno pomagala i pružala potporu ovoj skupini - ističe Ljubičić. Zbog slabije obrazovanosti, lošije prometne infrastrukture, nepostojanja vrtića, žene se na ruralnim područjima teže i zapošljavanju, uglavnom vode brigu o kućanstvu, djeci i starijim ukućanima, pritom aktivno sudjelujući i u svim poljoprivrednim poslovima.