Ovakve članke čita vrlo mali broj ljudi, i to većinom slučajno. A tema je i te kako aktualna, jer je riječ o bolesti koja sve više uzima maha među pučanstvom, makoliko se o tome šutjelo.

Dakle, riječ je o višestrukoj kemijskoj osjetljivosti (VKO), zbog koje treba dobro razmisliti prije negoli krenete s daljnjim svakodnevnim korištenjem cijelog arsenala toksičnih sintetičkih kemikalija kroz sve moguće izreklamirane proizvode.

Jer kemikalije iz takvih proizvoda nanošenjem na kožu u roku od pet minuta prodiru u krvotok gdje preko krvi oštećujući svaki dio organizma, najviše preko 'mirisnih nota' (VOC proizvodi - Volatile Organic Compounds - hlapivi organski spojevi, koji najviše oštećuju mozak) raznih šampona, regeneratora, lakova za kosu, lakova za nokte, sapuna, gelova za tuširanje, mirisnih kremica i losiona, kolonjskih voda, dezodoransa, parfema, omekšivača rublja, raznih boja i lakova, nadalje sredstava za razna čišćenja, posebice podova - stubišta stambenih zgrada, tvrtki, javnih i državnih institucija. Tu su i najotrovniji od svih - tzv. osvježivači prostora, koji u malim vremenskim intervalima ispuštaju toksine, i to posebice neurotoksine, koji izazivaju ovisnost ljudi o istim proizvodima, koristeći ih sve češće uz sve jači intenzitet, jer u suprotnom dolazi do stanja koja su zapravo slična apstinencijskim krizama.

Danas su mnogi osvježivači prostora, kojih je tržište prepuno, proizvedeni po principu nanotehnologije. Doseg minijaturnih nanočestica vrlo je širok - radijus im je do čak 20-ak metara, s tim da čestice osim udahom prodiru i kroz kožu i oči u organizam. Nanotehnologija već u samom proizvodno-tehnološkom svijetu izmiče kontroli čineći velike štete zdravlju ljudi i ekosustavu. (Pogledajte detaljno istraživanje navedeno u diplomskim radovima studenata Instituta Ruđer Bošković objavljenih na internetu).

Najveći problem uporabe raznih osvježivača prostora jest taj da zapravo od njih nemaš kamo pobjeći. Kupuju ih svi, odnosno svi oni koji za takav “luksuz” imaju novca, “osvježivači” isparavaju svuda uokolo, iz stanova i kuća, u pošti, banci, trgovinama, u taksiju, u kafićima... u nekim autobusima čak su instalirani aparatići s “osvježivačima” na ulazu tako da vam prilikom zatvaranja vrata puhnu otrovi direktno u lice!

Uporaba takvih sintetičkih umjetnih osvježivača zraka i prostora u svijetu sve više raste. U Americi ih koristi čak 75 posto kućanstava. Utjecaj na zdravlje, pogotovo na mozak, zastrašujući je, na što upozoravaju mnogi znanstvenici, ali se trovanje nastavlja i dalje. U nekim zemljama u sklopu klinika za odvikavanja od alkohola i droga uvedeno je i odvikavanje od tzv. osvježivača zraka, što dovoljno ukazuje s kakvim se problemom suočavamo.

Dojam je, međutim, da se u Hrvatskoj o tome vrlo malo ili uopće ne govori. Najapsurdnije je to da se kojekakvi “osvježivači”, kako u svijetu tako i kod nas, bez problema mogu kupiti i u nekim ljekarnama. I onda, kad zbog vlastitih tegoba dođeš u neku od zdravstvenih ustanova, i tamo se, u čekaonici recimo, suočiš s “osvježavajućim miomirisima” pa kad počneš objašnjavati o čemu se radi i zamoliš da taj dan ne koriste određene proizvode (pregledi uz čekanja obično traju bar dva sata) jer možeš dobiti napad gušenja uz napad panike, nerijetko vas gledaju u čudu, kao, ono, što sad vi tu izvoljevate. Doduše, negdje ipak uvaže vaš problem pa bude nešto manje “mirisa”, no za svaki slučaj najbolje je, ako ste posebno osjetljivi, zaštititi se maskom sa 6 - 7 slojeva, uz mali gumirani filtar od aktivnog ugljena, kako biste izdržali čekanje u nekoj od zdravstvenih ustanova koje zrak svojih prostora “osvježavaju” na spomenuti način.

Naravno, kad ste s maskom na licu, odmah krenu zaprepašteni pogledi, šuškanja uz komentare iza leđa dok ste još uvijek prisutni i sve vidite, čujete i osjetite. Kud si bolestan, nije ti dobro, u vječnom si strahu od napada gušenja i novih simptoma koji se pojave kad se najmanje nadaš, postao si loptica iz flipera koja brzinom munje izmiče toksinima u zraku čudnovatim putevima i ponašanjem za okolinu koja ne zna o čemu se radi, i onda još moraš prolaziti takve stresne situacije gdje se osjećaš kao da si sam na svijetu zbog neinformiranosti, krivnjom naših institucija, plus primitivizmom mnogih. Govorim to iz vlastitog iskustva...

Utješno je da se o problemu višestruke kemijske osjetljivosti (VKO) ipak u svijetu sve više govori. Napokon su i liječnici progovorili, primjerice u Kanadi, ali i drugdje, uključujući i osvrte u medijima, kao u jednim engleskim novinama (vidi: www.cmaj.ca/content/early/2015/10/05/cmaj.151097 i www.telegraph.co.uk/news/health/news/11912457), pa će se valjda o tom pitanju napokon i nešto poduzeti.

Inače, osjetljivost na hlapljive organske spojeve (VOC), osim gušenja i napada panike u roku 10 - 20 minuta nakon izlaganja, manifestira se i kroz sinusitis, rinitis, glavobolju, nagon na povraćanje, napad astme itd. Duža izloženost dovodi do još gorih stanja - poremećaja srčanog ritma, gubitka koncentracije, bolova svih organa, posebice bubrega, jetre te pluća, tikova, javlja se osjećaj pečenja svih respiratornih organa i još puno gorih stvari poput daljnjih uništenja enzima, hormona i neurona uz nastanak mnogih drugih bolesti budući da se radi o sustavnoj (autoimunoj) bolesti. (Vidjeti članak prof. dr. Valerija Vrčeka, dipl. ing. med.biokemije, Zavod za organsku kemiju, Farmaceutsko-biokemijski fakultet u Zagrebu, na www.glas-koncila.hr)

Ono što nije jasno navedeno u većini stručnih tekstova koji se bave tim problemom je to da oštećenjem olfaktornih njušnih - mirisnih živaca u mozgu (hipofizi?) i oštećenjem metaboličkih detoksikacijskih i oksidacijskih enzima, ljudi podložni (i već oboljeli) višestrukoj kemijskoj osjetljivosti (VKO) osjećaju toksine kroz miris i do 1000 puta (ovisno o stupnju bolesti) jače nego osobe koje nemaju taj problem. Dakle takvi su nešto poput glavnih junaka iz crtanih ili SF filmova s posebnim moćima, samo što su u paketu s moćima dobili i užasno puno patnje. Oštećenja ili manjak detoksikacijskih i oksidacijskih enzima znači da organizam ne može više dobro ili gotovo nikako razgrađivati toksične sastojke iz raznih proizvoda ili zraka, vode, hrane. Prilikom nemogućnosti razgradnje toksina, toksini puno brže u odnosu na zdrave ljude preko krvi i sluzi oštećuju tkiva i organe, posebno mozak. Stoga je bitno prilikom izlaganja raznim toksinima svakako primjenjivati bilo koji detoksikacijski tretman da se izbjegne daljnje oštećenje organizma. Kao recimo celijakija, koja je također autoimuna bolest, gdje je oštećen enzim za razgradnju glutena. No celijakija nije smrtonosna i mogu se izbjeći proizvodi s glutenom, a i nedavno je pronađen lijek, modificirani enzim KumaMax. No VKO bolest je posebno opasna, jer teško se mogu izbjeći toksične kemikalije, posebno u zraku, i za nju još uvijek nema lijeka. I da stvar bude još gora, uz višestruku kemijsku osjetljivost vrlo često dolazi i elektromagnetska osjetljivost, poput reakcije na nove modele mobitela. Oštećenja neurona, pak, mogu se vidjeti jedino posebnom vrstom testa koji rade u Americi. Nakon ispijene radioaktivne glukoze preko ovih pregleda (PET Scans, SPECT i MRI Spectroscopy), prati se oksidacija neurona u mozgu. Dijelovi mozga kod kojih ne dolazi do oksidacije su uništeni. Ovisno o stupnju oštećenja mozga utvrđuje se stupanj bolesti i vjerojatno visina invaliditeta...

Sve u svemu, izloženost opasnim kemijskim tvarima iz primjerice osvježivača zraka i prostora, uz sve druge trovače okoline u hrani, vodi, zraku..., danak je koji plaćamo modernom dobu. Problem je međutim što s time kupujemo i bolesti, pa i smrt, makoliko to surovo zvučalo.