U ljeto 1990. godine organizirana je prva slavonska visokogorska ekspedicija penjanja po gorju Kavkaz i osvajanje Elbrusa, najvišeg europskog vrha s 5642 metra visine. Vođa ekspedicije bio je Đorđe Balić (PD Zanatlija Osijek), a jezgru su uglavnom i činili osječki planinari, kojima su se pridružile kolege iz Slavonskog Broda, Đakova, Pleternice i Našica. U ekspediciju su uvršteni i članovi iz PD-a Japetić iz Samobora i PD-a Visočica iz Visokog.

Cilj ekspedicije, osim prvog slavonskog uspona na najviši kavkaski i europski vrh Elburs, bio je ispenjati gorje i vrhunce koji do 1990. godine nisu dostignuti u slavonskom planinarstvu. U povodu povijesne slavonske penjačke pustolovine u Našicama je organizirano svečano obilježavanje 25. obljetnice od prve slavonske visokogorske ekpedicije. U Gradskoj vijećnici, naime, pred brojnim planinarima i ljubiteljima sportskog načina života održano je predavanje na kojem se moglo vidjeti i saznati kakav je osjećaj ispenjati 5642 metra ledom okovanih kavkaskih stijenja. Od 14 članova povijesne ekspedicije okupilo se njih petero na čelu s vođom Đorđem Balićem, kojemu su se pridružili Miljenko Baloković iz Našica, Miro Mesić iz Pleternice, Miro Lay iz Đakova i Đandor Juhas iz Osijeka. Domaćin predavanja bilo je Planinarsko društvo Našice, a održano je pod pokroviteljstvom Slavonskog planinarskog saveza. Našice su odabrane za domaćina zbog toga što se jedino Našičanin Miljenko Baloković uspeo kao prvi i tada jedini Slavonac na vrh Elbursa. Baloković se prisjetio osjećaja na vrhu starog kontinenta, ali i poteškoća koje su ga snašle na minus 30 stupnjeva Celzijevih. Uspješan Balokovićev uspon uvrstio ga je u red vodećih našičkih planinara, živuće legende i svojevrsnog sinonima za našički alpinizam. No, želja mu je, rekao je Baloković, da ga netko od našičkih planinara u što skorije vrijeme nadmaši u visini uspona.

Voditelj pustolovne družbe Đorđe Balić nazočne je upoznao s mjesec dana dugom ekspedicijom – od priprema, aklimatizacije, opasnosti na tim visinama i vremenskim uvjetima.

- Na tim visinama potrebna je fizička kondicija, spretnost, odricanje, psihička stabilnost i zajedništvo skupine. Pojedini članovi ekspedicije popeli su se gotovo do samom vrha, a na tom putu položili su ispit humanosti i planinarske etike – rekao je Balić i dodao da se pred samim vrhom dogodila nesreća u kojoj su stradala dva njemačka planinara. ''Iako su pojedini članovi bili pred samim vrhom i mjesec dana imali cilj uspon na najviši europski vrh i velika odricanja, bez oklijevanja su pomogli i spasili teško unesrećene. Čovjek na tim visinama može spoznati svoje granice, kako u fizičkom, tako i u duhovnom, moralnom i u smislu čovječnosti. Zato je planinarstvo posebno lijepo'', istaknuo je između ostalog Đorđe Balić.

Svi članovi ekspedicije popeli su se do visine 3700 metara prema prijevoju Gumači. Mensur Konjičanin (PD Visočica Visoko) i Roman Vuković (PD Japetić Samobor) ispenjali su vrh Ullu Tau (4207 m) te se popeli i na zapadni vrh Elbrusa (5642 m). Miljenko Baloković (PD Krndija Našice), Renato Ivančić (PD Japetić Samobor) i Jurij Stjepanović Česnok popeli su se na istočni vrh Elbrusa (5621 m). S visine 5000 metara ispod Elbrusa skijama su se u bazni logor spustili Đorđe Balić iz PD-a Zanatlija Osijek te Renato Ivančić i Krešimir Omejac iz PD-a Japetić Samobor.S.Fridl