Pod izazovnim naslovom “Je li bolesnik uvijek u pravu?” održano je u petak navečer prvo od četiriju predavanja u okviru tribine u Hotelu Waldinger.

Organizatori su bili Hrvatska liječnička komora, njezino Povjerenstvo za deontologiju i medicinsku etiku te komorsko Povjerenstvo Osječko-baranjske županije. Prof. prim. dr. sc. Lada Zibar, dr. med., predsjednica Povjerenstva za deontologiju i medicinsku etiku, iznijela je kako se razvijala ideja o tome smije li bolesnik odlučivati o svome zdravlju. Naime, sve do novijeg vremena, istaknula je, smatralo se da je odlučivanje o bolesnikovom liječenju u isključivoj nadležnosti njegova liječnika. Govorilo se kako “doktor zna najbolje.” Takav se pristup naziva paternalističkim. S vremenom je nastala ideja o autonomiji bolesnika, dodala je dr. Zibar. To znači da bolesnik sudjeluje u donošenju odluka o dijagnostičkim i terapijskim postupcima te ima pravo na informaciju o mogućnostima i važnosti pojedinih postupaka. Dakako, tu je važna educiranost pacijenata, ali i kvalitetna uzajamna komunikacija. Kako je rekla dr. Zibar, za početak bi bilo izvrsno da se liječnik predstavi bolesniku, što vrlo često nije slučaj. Najviše uspjeha imaju karizmatični liječnici koji s lakoćom ostvaruju dobru suradnju s pacijentom. Ono što bi svakako liječnici trebali napustiti jest govorenje laži bolesniku o stvarnom stanju njegova zdravlja. Dr. Zibar smatra da bi uvijek trebalo govoriti istinu, koliko god ona gorka bila. Poznato je da se bolesnik lakše nosi s problemom ako ga poznaje.

Paternalistički pristup najbolje oslikava anegdota iz vremena kada je dr. Zibar bila na specijalizaciji. Naime, kako bi spriječio žalopojke svojih pacijentica tijekom vizite, zbog visokog tlaka koji imaju, jedan je stariji liječnik naredio medicinskim sestrama da iz bolesničkih soba uklone temperaturne liste i zabrane im govoriti koliki tlak imaju. Tu je svoju odluku popratio riječima: “E, nećeš majci! Nećeš ti znati koliki ti je tlak.” Sličnom se logikom služi, dodala je dr. Zibar, i fikcijski televizijski junak dr. House, koji kaže: “Daj bolesniku ono što mu treba, a ne ono što traži.” Paternalistički je pristup u medicini cvao sve do polovine 20. stoljeća. Posljednjih desetljeća, međutim, sve više raste uvjerenje kako pacijent ima pravo odlučiti o svojem liječenju čak i pod cijenu da tom odlukom sebi može naštetiti. Da bi bolesnik o sebi mogao odlučivati, potrebno je postojanje odgovarajuće zdravstvene pismenosti. Kod nas tu materiju uređuje Zakon o zaštiti pacijenata i Zakon o zdravstvenoj zaštiti. Svoje je predavanje dr. Zibar završila zaključkom: “Bolesnik je uvijek na prvom mjestu, ali nije uvijek u pravu.”