Prije 72 godine 142 delegata na II. zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu u jeku II. svjetskog rata tog 29. (i 30.) studenoga 1943. udarali su temelje bivše države. Bio je to za njih povijesni čin, a 29. studenoga do kraja bivšeg režima slavio se kao veliki državni praznik, Dan Republike. Danas, 72 godine poslije, kao i niz godina prije, predzadnji dan studenoga ima sasvim prizemno značenje. Tada je špica sezone svinjokolja.

Sada su na taj datum samo velike količine mesa priređenog za zamrzivač, salamuru, pušnicu, od nekoliko stotina kila, pa i do tone! Sve te količine zvuče u brojkama, no sve se te kobasice, čvarci, slanina, mast, krvavice, šunke, kulenovi, seke, švargli, šnicle, rebra... za godine pojedu.

Obitelj Glavačević iz Strizivojne, kaže sin Hrvoje, još nije “klala”, po šokačkoj tradiciji oni to čine u prosincu.

Klat će šest komada – pet bravaca i više od 200 kila tešku krmaču, ukupno tonu mesa.

– Nije to nešto za cijelu godinu, podijelite to s 365 dana - kaže Hrvoje. Tada se i druži, dobro pojede, popije, na kraju posla i olakšavajuće zapjeva. Peku se krofne, salenjaci, djeca peku ražnjiće, stariji kuhaju obarine, žene peru crijeva. Svi su ružno odjeveni, u staro, ali bitno da je toplo, muški uglavnom u vojno, maskirno, iako to prema pravilu ne bi smjelo biti.

Svakom strancu koji bi promatrao svinjokolju prizor bi u najmanju ruku bio okrutan, a tek kakvom borcu za zaštitu životinja, krajnje svirep. No, to je naša tradicija. Strancima, točnije EU-om plašili su nas - da će zabraniti svinjokolje po dvorištima. Ali nisu, pa se Slavonija i dalje dimi, topi... Kao što nam nisu zabranili ni pečenje rakije po dvorištima, čime su nas euroskeptici također plašili. Istina, uveli su nam porez, trošarine na rakiju i kazane. Svinjokolje po dvorištima nam nakon ulaska u EU nisu oporezovane, no stigle su odredbe. I Hrvoje se naslušao tih plašenja zabranama, al’ odmahuje rukom.

Kada je riječ o uredbama o svinjokolji koja je po mjeri EU, u Ministarstvu poljoprivrede upućuju na Upravu za veterinarstvo i sigurnost hrane. Naziv uredbe – Dobrobit životinja pri klanju! Naziv te odredbe izazvao je među sudionicima svinjokolja po dvorištima jezično-misaono-čimbene dvojbe, pa i podsmijeh. Jer, kako usmrtiti životinju, a pri tome ispoštovati – njezinu dobrobit?! Odredba nalaže da životinja što manje pati pri usmrćivanju. Osim što detaljizira obveze poput omamljivanja životinje prije usmrćivanja, pa i odgovorne osobe za njezinu dobrobit, no ona je obveza samo u većim klaoničkim kapacitetima. Osim u klaonicama, odredba sadrži i Uputu postupanja prilikom klanja svinja za potrošnju u vlastitom kućanstvu. Naslonjena na Uredbu Vijeća EZ-a iz 2009., Uputa kaže da se životinju mora poštedjeti svake nepotrebne boli, nelagode ili patnje tijekom usmrćivanja i postupaka koji su povezani s usmrćivanjem, a životinja se može zaklati samo nakon omamljivanja u skladu s odobrenim metodama...

- Teško mi je misliti na dobrobit bravca kada on ide 'pod nož', točnije, u našem dvorištu pod mesarski pištolj - vrti glavom Hrvoje. Uputom je detaljno opisano omamljivanje, elektrošokovima, pištoljem, čak i smjer pucnja, pa i kako odabrati, održavati i čuvati pištolj. Uputa donosi i dio o inspekcijskom nadzoru, kao i o Pravilniku o klanju životinja namijenjenih potrošnji u kućanstvu koji na kraju kaže da se “klanje životinja za potrošnju u kućanstvu mora evidentirati u propisanim registrima domaćih životinja”. Teško je reći koliko vlasnika svinja to čini, no jak je dojam da i ovdje birokracija i život, teorija i praksa, ne govore istim jezikom. Odredbama, uredbama, uputama puna usta dobrobiti životinje, a po dvorištima svega... jer tradicija je tradicija, provjereno je provjereno, a i “valjda su naši stari znali šta rade”. Jer bolje da umre selo nego običaji, rekao bi naš narod.

Nakon što je Hrvoje preživio plašenja o zabrani kolinja, ovih dana novi udarac - upozorenja svjetskih zdravstvenih krugova da je crveno meso, kulen, šunka, slanina... kancerogeno.

– Čitao sam ja i neka sasvim drukčija tumačenja o svojstvima tog mesa. Ma kakvi aditivi u kulenu, šunki, samo začini! Pa, bolje je pojesti 'šnjitu' i začinjenijeg kulena nego salamu punu aditiva - kaže Hrvoje. Mesari kažu kako su kupci ostali vjerni tom mesu i prerađevinama, a da na račun upozorenja zbijaju šale.

- Na to se nitko ne obazire - kaže mesar u mesnici Karlović Željko Vuk. Ni nutricionisti nisu za konzumaciju tog mesa i prerađevina rekli kategorično ne, već upozorili na izbalansiranu prehranu u kojoj se jede sve, ali u umjerenim količinama. Slavonca je od upozorenja o kancerogenosti crvenog mesa proteklih dana više zabrinjavao pretopli studeni, na čijih se više od 20 C moglo raditi u potkošuljama. Stoga su mnogi ranije dogovorene datume kolinja odgađali za zahlađenje, a drugi, hrabriji, riskirali svinjokoljom na toplini, posežući za bocama s ledom za meso.

– Kod nas tko je odlučio ranije klati, klao je, bez obzira na temperature - kaže Hrvoje. Prisjeća se starinske izjave:

- Prije sirotinja klala rano, a bogataši kasno jer su oni duže imali mesa od lani, a sada bogati kolju ranije, a sirotinja kasnije jer joj duže treba da urani bravce - šali se. Na kraju, studeni je napokon, u trećoj dekadi, ipak pokazao zube i najbolje stegao za friško meso.

Piše: Suzana ŽUPAN