Nakon više od 13 godina rada, jedna od najkvalitetnijih i najcjenjenijih hrvatskih vokalistica, Ivana Kindl, inače Požežanka, potpisala je ugovor o suradnji s Universal Music Hrvatska, podružnicom globalnog izdavačkog diva, lidera u svjetskoj glazbenoj industriji, Universal Music Group.

Puna entuzijazma, do svog prvog ugovora s izdavačkom kućom došla je zbog izuzetnog talenta i vokala svjetskih razmjera. Nakon četiri objavljena albuma i dvije nagrade Porin, u povodu 20. godišnjice HDU-a, medijima je najavila novitet – suradnju s kućom Universal Music Hrvatska. U povodu toga popričali smo s Ivanom o njezinim planovima i razmišljanjima.

Potpisali ste ugovor s Universal Music. Recite nam kako je došlo do toga i što vas očekuje zahvaljujući tom postignuću?

- Suradnju s Universal Music realizirao je moj menadžer Marko Horvat, jer smo zaključili da je vrijeme za promjene i novi vjetar u leđa. Na obostrano zadovoljstvo krećemo u nove avanture. Sad sam u fazi prikupljanja pjesama, jer pred proljeće iduće godine izlazi prvi singl. Sve mi je novo i još uvijek sam u fazi prilagodbe, a jako sam sretna jer smo od samog starta uspjeli pronaći zajednički jezik i nadam se uspješnoj suradnji.

Vrlo mladi ste se pojavili na glazbenoj sceni. Vjerujem da ste taj posao zamišljali idealističnijim nego što on to jest. Kako ste sve to doživjeli i što vas je najviše razočaralo?

- Idealizirala sam scenu u početku, a onda sam nakon nekog vremena skinula ružičaste naočale i pomalo se razočarala. Manjka zajedništva među glazbenicima i previše se trivijalnosti i površnosti uvuklo u glazbeni svijet. Mnogim glazbenicima smeta taj štih “turbofolka” koji dominira i trenutačno je poražavajuća situacija po tom pitanju. Mnoge pjevačice se kompromitiraju i eksploatiraju kroz vulgarnost i senzacije, što privlači medije više od pjevačica koje su beskompromisne i žele da ih se doživljava isključivo kao glazbenice i umjetnice. No, sve dok dolaze mladi koji glazbi pristupaju umjetnički, titra nada...

Jeste li poželjeli ikada odustati od glazbe i kako ste se predomislili?

- Bilo je oscilacija i zbilja teških razdoblja jer nije lako biti kreativan u vremenu u kojem se kreativnost ne cijeni, ali publika se probrala i prate me oni koji uživaju u mojoj glazbi i glasu. Inficirana sam glazbom do kraja života i nadam se da neću klonuti duhom i izgubiti vjeru. Umjetnici su osjetljivi i pomalo destruktivni, jer su presentimentalni i hipersenzibilni te često neshvaćeni.

Imate li glazbene uzore na našoj sceni i jeste li imali prilike naučiti nešto od njih osobno?

- Uzore sam imala kad sam bila mlađa, sad sam prijateljica sa svojim nekadašnjim pjevačkim uzorom, a to je Vanna. Vanna je bila ta koja mi je otvorila oči prije desetak godina, rekla je: "Odluči se hoćeš li raditi glazbu za mase, ili za manju, klupsku publiku". I ja sam odlučila ne raditi glazbu za mase i ostati vjerna kvaliteti.

Vaša je velika inspiracija ljubav. Kažu da je nesretna ljubav zahvalnija kao motiv. Je li doista teže pisati o sretnoj ljubavi?

- Da, lakše je stvarati kad boli. Tu se opet vraćamo na onu destruktivnu umjetničku prirodu (smijeh). Najbolji primjer je Adele, koja je opjevala bol i ljubavni krah i postigla vrhunski uspjeh. Bez imalo kalkulacija, samo iskonskim bluesom koji je dotaknuo svijet. Ljubav je nepresušan izvor i vječna inspiracija.

Kako vam se sviđaju talent showovi i biste li se, da nemate karijeru, prijavili na neki od njih?

- Da nisam uspjela regularnim putem vjerojatno bih se prijavila na talent show. Sviđa mi se jedino The Voice, jer se isključivo traži glas, dok su ostali diskutabilni.

Kakve planove imate za doček Nove 2016. godine?

- Dočeke uglavnom ne planiram ako nemam koncert na taj dan. Više ih ne doživljavam kao nekad. Tako je i s rođendanima.

... a što nam pripremate u 2016. godini?

- Nove pjesme, nove glazbene avanture. Publiku zaista očekuje mnogo dobre glazbe pa mogu s veseljem reći kako jedva čekam da predstavimo sve što ćemo skuhati u našoj glazbenoj kuhinji.

Dolazite iz Požege, ali koliko ju često posjećujete? Podijelite s nama neku dragu uspomenu iz rodnog grada.

- Na žalost rijetko idem u Požegu, nekoliko puta godišnje. Moji tinejdžerski dani u Požegi bili su neprocjenjivi, bezbrižni, zabavni, divni... Svoje prve pjevačke korake ostvarila sam u Požegi, kao i prve ljubavi. Tad su mladi brijali na punk, rock i alternativu, bilo je ispravnog bunta, pozivalo se na vrijednosti... Fali mi tog duha definitivno.