ĐAKOVO – Dva tjedna mi kraj 'ćuprije' stoji natpis da prodajem 'bravca', ali niko ni da je zašao u dvorište da pita koliko je težak, a kamoli koliko košta - žali se Mato iz sela u okolici Đakova. Kaže kako je u njegovu svinjcu sve manje tovljenika za svinjokolju jer ih nitko ne traži.

- Žena i ja uhranili smo dvoje za sebe i sina, za njegovu familiju, a dvoje smo mislili prodati. Nažalost, vremena su takva da ljudi nemaju novaca, nego kupuju meso u trgovačkim centrima po pola kilograma ili kilogram. Ovo nikuda ne vodi! Bit će red zaklati i ove što smo mislili prodati pa preraditi u kuline i kobasice. Kud im je cijena niska, tu ih ne'moš ni prodati - žali nam se Mato.

Da je situacija na ovom tržištu kaotična, potvrđuje nam i poznati svinjogojac Goran Jančo.

- Dvije su kategorije i ne treba cjenovno miješati pojmove. Jedno su tovljenici za preradu i naše tradicijsko klanje, taj bi proizvod u pravilu trebao biti skuplji, a cijena im se kreće između 11 i 12 kuna, no uzalud je, i da su pet kuna, potražnje nema. Imamo i drugu kategoriju, tehnički tov do 110, 115 kilograma, koji ide u mesnu industriju, njihove cijene su ispod osam kuna. Jednostavno, potražnje nema. Ljudi više ne prave svinjokolje, nego odu i kupe meso na akcijama. To je veliki problem - upozorava Jančo.

- Cijene tovljenika od 150 do 200 kilograma su više jer je skuplja njihova proizvodnja. Financijski ciklusi su sporiji, te su svinje pojele puno više hrane za kilogram prirasta, sporiji je bio rast. U pravilu, za njih bi uvijek trebala biti veća cijena. Za usporedbu, ovih se dana vrti reklama kako u trgovačkom centru možete kupiti svinjski vrat s kostima za 15,99 kuna. Apeliram na kupce, i jučer smo imali sastanak u Hrvatskoj poljoprivrednoj agenciji, da kada kupuju traže znak “meso hrvatskih farmi”. Inače, to nije obaveza proizvođača, proizvoljno je. Apeliram na konzumente da traže taj znak. To je jedini način - dodaje Jančo.

- Uvozno meso je dakako jeftinije. Spomenut ću opet taj vrat za 15,99 kuna, 'izbijete' PDV, trgovačku maržu, trošak transporta, pa se pitajte po kojoj je cijeni to meso proizvedeno. Nema na svijetu farmera koji može proizvesti tako jeftino meso a da je sve po pravilima i da to nisu zalihe iz hladnjača. Nema potražnje domaćih svinja, ali nema ni velikih količina u ponudi. Uglavnom ljudi nude bravca kojeg su, uz svoja dva, tovili kako bi pokrili troškove svojeg tova. Međutim, ni toga jednoga ne mogu prodati jer nitko ne traži. Ponuda je realno mala, ali potražnja još deset puta manja - razočarano konstatira Jančo.

Zamjenik župana osječko-baranjskog Željko Kraljičak kaže kako ga ne iznenađuje ovakvo stanje na tržištu.

- Nismo iznenađeni ovakvim trendovima i ovom teškom situacijom za tovljače svinja u Slavoniji i Baranji zato što mi već više od deset godina nemamo jasnu strategiju razvoja svinjogojstva. Prve naznake propasti cijeloga sektora bile su kada su se počele zatvarati klaonice koje su trebale jamčiti otkup, a u isto je vrijeme izostala i sama organizacija tova na terenu. Veliki uvoznici tovne prasadi svoj su ekonomski učinak bazirali isključivo na uvozu ili prasadi kada je bila niska cijena tovljenika i niska cijena hrane, ili na uvozu same žive stoke - kaže Kraljičak. Kaže i kako je u posljednjih nekoliko godina evidentno da se sve više uvozi “konfekcija”, dijelovi svinjskog trupa vezani uz sezonsku potražnju, a da je ta cijena izunimno niska, pa se čak na akcijama izjednačuje s cijenom koštanja žive stoke.