Komemorativnim skupom u dvorištu tvrtke Velepromet, gdje se tijekom agresije i okupacije Vukovara 1991. godine nalazio zarobljenički logor u kojem su mučeni i ubijani zarobljeni hrvatski branitelji i civili, Vukovarci su odali počast žrtvama.

- Velepromet je bio najveći logor u Hrvatskoj u vrijeme agresije, formiran je u rujnu 91. i nije bio zatvoren sve do travnja 92. godine. Kroz njega je prošlo oko 10.000 ljudi, bili su na tom mjestu sustavno mučeni, bilo je ubijanja i silovanja, mnogi su još i danas na popisu nestalih. Tu je ubijeno oko 700 Vukovaraca. Uputio sam poziv DORH-u da podigne optužnicu zbog stradanja zatočenika u logorima. Dvadeset četiri godine kasnije slika se nije promijenila pa se pitamo hoće li zločini nad Vukovarom ostati nekažnjeni - istaknuo je Zdravko Komšić, predsjednik vukovarske podružnice Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora.

Branko Borković - Mladi Jastreb, posljednji zapovjednik obrane Vukovara, upozorio je kako 24 godine nakon Domovinskog rata još uvijek ne da nije riješeno pitanje zadovoljenja pravde nego ni “verifikacije” mjesta poput Veleprometa i ostalih logora.

- Još uvijek se krivci skrivaju ili čak javno hodaju ulicama ovoga grada. Znači da pravna država još ne funkcionira. Hrvatskoj je nužna lustracija i zbog pravde nad žrtvama iz Domovinskog rata. Lustrirati treba sve one koji su Zakonom o aboliciji abolirani i utvrditi ima li u pojedinom slučaju elemenata ratnog zločina - istaknuo je Borković.

U dvorištu Veleprometa bile su i članice beogradske udruge “Žene u crnom” koja i dalje zahtijeva pravdu za zločine nad Vukovarom 1991. godine.

- Užasni zločin nepoznavanja sudbine nestalih osoba je ono što najviše sada muči Vukovarce i mislim da vojska Srbije kao nasljednica JNA tu ima golemu odgovornost i dužna je otvoriti arhive kako bi se pronašli nestali - upozorila je Staša Zajović, predsjednica udruge “Žene u crnom”.

Strahota zarobljeničkog logora u Veleprometu prisjetio se Igor Magoč koji je tada imao samo 15 godina.

- U dvorište Veleprometa došli smo iz stare Mađarske škole. Kad smo došli, postavili su nas uza zid i rekli: “Dobro došli”, a među prvima je odveden moj ujak Nikola Kuđerski, čija se sudbina ni danas ne zna. Ovdje je bilo krvi do koljena i ljudi su ubijani za sitnicu - prisjeća se Magoč.

Strahote logora prošao je Ivan Borić, koji je rekao kako se zarobljene u hangarima Veleprometa tuklo do krvi, neke žene su silovane, a žene čiji su članovi obitelji bili u gardi odmah su ubijane.

Vijenac podno spomen-ploče u Veleprometu položilo je i izaslanstvo Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) iz Sarajeva.

- Ne može se govoriti da su zločin u Vukovaru počinili neki ljudi. To je učinila bivša JNA i srpske paravojne formacije. Sam dolazak u Vukovar za nas treba predstavljati čin kao kada Hrvati dođu u Srebrenicu. Bez uzajamnog poštovanja i razumijevanja ne može biti ni uzajamnog pomirenja i poštovanja između naša dva naroda - istaknuo je Edvin Kanka Ćudić, koordinator UDIK-a.

U hangarima u kojim su se nalazili zatočenici HDLSKL je postavio izložbu pisanih i slikovnih materijala o stradanjima u srbijanskim koncentracijskim logorima te o stradanju Vukovara u Domovinskom ratu.