Nakon terorističkih napada u Parizu ubrzo se dogodio zločin u Sarajevu, za koji neki analitičari smatraju da je direktno inspiriran onim pariškim, a mediji se upiru dokazati kako dvostruko ubojstvo ima veze s terorizmom.

Enes Omeragić (34) ubio je dva pripadnika oružanih snaga BiH, pucao po autobusu te si nakon toga oduzeo život. Napadač je ušao u kladionicu u sarajevskom predgrađu Rajlovac i ondje, pucajući iz automatskog oružja, ubio vojnike Armina Salkića (26) i Nedeljka Radića (34). Ubojica je nakon napada pobjegao, no policija ga je locirala i opkolila u kući u naselju Sokolje, gdje je i živio, nakon čega se Omeragić raznio bombom. Iako službenih potvrda nema, mediji su ga proglasili pripadnikom vehabijskog pokreta, a prva izvješća govorila su da je pucao uzvikujući “Allahu ekber”. Svjedoci su poslije rekli da toga nije bilo. Novinari su odmah Omeragića proglasili povratnikom sa sirijskog ratišta, ali se poslije pokazalo da ni to nije istina. Iako službeno nitko nije potvrdio da se radi o organiziranom terorističkom djelu, nego da je to jedna od mogućnosti, Omeragić je proglašen teroristom. No, bez obzira na narav dvostrukog ubojstva, realna opasnost od terorizma u ovoj regiji postoji.

Dekompozicija Bliskog istoka, uništavanje sekularnih režima bez uspostavljanja alternative, dovela je do vraćanja paradigme “što je bila partija, to je opet crkva”. U kombinaciji sa slabim državnim aparatom, nedostatkom demokratske tradicije i ogromnom količinom naoružanja, koje je, između ostalog, i Hrvatska izvozila na Bliski istok, stvar je izmakla kontroli. U tom su trenutku kontrolu preuzeli ekstremni islamisti i danas vladaju područjem koje je veće od većine europskih zemalja. Kako u globaliziranom svijetu nitko nije imun na promjene i krize, pa ni Hrvatska, nema sumnje da će se i na nas odraziti “rat protiv terorizma”.

U Hrvatskoj su nadležne službe na oprezu, a iako iz službenih izvora ne žele špekulirati o razlozima napada u Sarajevu, hrvatski ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić na pitanje novinara odgovara kako nije nemoguće da se nešto takvo dogodi i u Hrvatskoj. “Naravno da Hrvatska može biti cilj terorističkog akta i naravno da smo na stupnju pripravnosti i na najvišoj razini spremnosti odgovora”, kazao je Ostojić. Istaknuo je kako bi hrvatsku javnost odmah obavijestili da je bilo događaja koji su prijetnja njihovoj sigurnosti.

Nije tajna da u Bosni, zemlji s kojom Hrvatska ima najdulju granicu, postoje ekstremistički elementi i da je i prije bilo zločina koji su potaknuti zapaljivom kombinacijom vjerskog ekstremizma i nacionalne nesnošljivosti. Selo Gornja Maoča odavno je poznato kao mjesto koje su naselile vehabijske skupine i gdje je život organiziran prema njihovim pravilima, a ne zakonima države. Iz Gornje Maoče je došao i Mevlid Jašarević, koji je izveo teroristički napad u listopadu 2011. godine, kada je ozlijeđen policajac Mirsad Velić i oštećena zgrada američkog veleposlanstva u BiH. Jašarević je naoružan gotovo sat vremena hodao ispred američkog veleposlanstva pucajući po zgradi i provocirajući policiju da ga ustrijeli. Na kraju je Jašarević ranjen, uhićen i osuđen pravomoćno na 15 godina zatvora. Zanimljivo je da mu u sudskom procesu nije dokazano organiziranje terorističke skupine, a samim time ni pripadnost terorističkoj grupi.

Isto je i s Nerdinom Ibrićem, koji je prošlog proljeća napao policijsku postaju u Zvorniku. Ibrić je došao automobilom ispred policijske postaje, pucao iz puške i na vratima ubio policajca. Nakon toga je ušao u zgradu policije te nastavio pucati i ranio još dva policajaca. Ostali su policajaci zapucali prema njemu i napadač je ubijen. Još nije razjašnjeno je li to bio samoinicijativni teroristički akt ili planirano buđenje “spavača”, organizirano na nekom drugom mjestu i prema nečijoj naredbi.

Bosna i Hercegovina, prema nekim procjenama, ima 50 povratnika s ratišta u Siriji i Iraku, ali neki izvori tvrde da ih je nekoliko puta više. Nisu svi vjerski fanatici. Neki se od njih odlučuju na odlazak u rat zbog materijalnih razloga, koji u ekonomski uništenoj zemlji kao što je BiH nisu uopće zanemarivi. Godinu dana u Iraku dovoljno je mladom čovjeku da si osigura egzistenciju, kupi jeftiniji stan i uloži u neki posao. No ima i onih koji su indoktrinirani prije odlaska na ratište, a vraćaju se kao fanatici.

Ekstremističke grupacije postoje s druge strane granice, ali teško je ocijeniti što je propaganda, a što istina. Ekstremistički portal Vijesti Ummeta (ummet - nacija) svakako je jedna od najgorih kombinacija okrutnosti, zla i propagande. Riječ je, navodno, o ISIL-ovu glasilu na bošnjačkom jeziku, iako još nije utvrđeno tko stoji iza te web-stranice, a nije jasno ni zašto portal do danas nije hakiran ili ugašen, s obzirom na to da sadržava prikaze javnih smaknuća. Sarajevska ubojstva ovoga tjedna taj je portal popratio riječima: “Počelo je – Ubijena dva vojnika BiH, a nekoliko ranjeno, hvala Allahu!!!” Taj kanal za širenje dezinformacija i propagande spoj je najgore okrutnosti i nevjerojatno bizarne propagande. “Upozoravali smo vas da će Europom teći krv, a posebno Bosnom i da ono što dolazi je gore i gorčije. I eto ga, desilo se, ubijena su dva prljava vojnika koja su se borila za nacionalizam i tagute i branili državu i vladu koja im nikakvo dobro nije donijela. Ubijena su dva vojnika od kojih je jedan Srbin, pravi nevjernik, a drugi Bošnjak, otpadnik od vjere”, napisali su u povodu dvostrukog ubojstva. Na portalu se mogu vidjeti i bizarni opisi “lijepog” života u Mosulu, pa tako grad koji je pod ISIL-ovom opsadom i trenutno jedno od najgorih mjesta na svijetu opisuju kao “grad u kojem je njegovo stanovništvo od prije 20 godina odbilo alkohol i zinaluk i mnoge ružne grijehe i zapadnjački stil života... Muhadžira ima jako puno od čega i naših Bosanaca. Mnoga naša braća, što je jako lijepo i ponosno za vidjeti, imaju velike porodice tako što su oženjeni sa više žena i taj sunnet i Allahov propis je hvala Allahu jako rasprostranjen što nismo mogli imati u Bosni niti drugim nevjerničkim državama”. Takvim se pamfletima navodno služe pri regrutiranju ljudi za ratovanje u Siriji i Iraku, ali cijela je slika tako bizarna da nije nemoguće da su u pravu i bošnjački mediji koji tvrde kako iza stranice zapravo stoje obavještane službe koje žele BiH prikazati kao fundamentalističku državu. U cijeloj priči oko terorizma najveće su žrtve zapravo sami muslimani, jer se prema njihovoj zajednici stvaraju predrasude.

O tom problemu možda je nabolje rekao dr. Nedžad Grabus, muftija Islamske zajednice u Republici Sloveniji, koji, na novinarsko pitanje kako se osjeća nakon terorističkih napada u Parizu, kaže iskreno da se osjeća - umorno. “Kao čovjek osjećam se onako kako bi se bilo koji drugi čovjek osjećao na mom mjestu. Umorno. Položaj u kojem se nalazimo me zabrinjava. Atmosfera koja se stvara nije umirujuća”, opisuje svoj položaj slovenski muftija.