Objavljeno 21. studenog, 2015.
Nastavlja se apsurdna situacija oko hrvatske nogometne reprezentacije. Novi izbornik Ante Čačić u kratkom je razdoblju uspio našoj selekciji vratiti dušu, ali predsjednik HNS-a Davor Šuker i dalje je pokušava iščupati.
Hrvatska se u Rostovu predstavila u izdanju u kakvom je već dugo nismo vidjeli. Već smo se pomalo umorili od metodičkog i kontroliranog nogometa koji su forsirali Slaven Bilić, a posebno Niko Kovač. Između njih kratko je živio i Igor Štimac, ali on nije ostavio tragove nekakvog stila. Bio je nešto između romatnike i “robotstva”.
ČAČIĆEVE IDEJE OBEĆAVAJU
Čačić je vratio romantiku, udahnuo je dušu u momčad i pustio da se razmaše talent koji je nepobitan. Čačićeva Hrvatska igra nešto je daleko najljepše u posljednjih nekoliko godina. Napadačke su akcije jednostavne i ubojite, a Čačić je očito pronašao način kako najbolje iskoristiti igračke atribute naših reprezentativaca. Čak do te mjere da u Rostovu nismo previše osjetili izostanak dvije naše najveće zvijezde - Luke Modrića i Ivana Rakitića. Dobro, ne treba od te pobjede u Rusiji praviti slona jer i Rusi su igrali bez mnogo svojih udarnih igrača, ali ideja i način na koji je Hrvatska došla do pobjede bili su i više nego simpatični. Čačić je očito u vrlo kratkom vremenu vrlo precizno snimio što našoj selekciji treba, ali što je još važnije to uspješno provodi u djelo. Produkt je Hrvatska koja igra moderan i ofenzivan nogomet što je danas prava rijetkost na toj razini. Jasno, kada dođu natjecateljske utakmice u to će se jednostavno morati uključiti i više taktičke discipline, ali kad se sjetimo muka na većini ranijih prijateljskih utakmica koje su igrači prešutno doživljavali kao “nužno zlo” ovo u Rostovu bio je pravi praznik za oči, ali i dobar ulazak u pripreme za nastup na Euru 2016. godine. Trebalo je samo probuditi “usnulog zmaja” koji se krio unutar nje. Čačiću to, zasad, odlično ide. Ipak, izbornika čeka mnogo važnih odluka, premda nam reprezentacija odavno ima jasan kostur, te glavu i rep. Lijevi bok je i dalje u nejasnom stanju. Josip Pivarić je u jednom trenutku izgledao sjajno, ali posljednji nastupi za Dinamo u Ligi prvaka, pa i ovaj u Rostovu, opet su nadvili neke upitnike o njegovoj klasi. Ostat će i pitanje trebamo li igrati s jednim ili dva napadača. Mandžukić i Nikola Kalinić fino su se nadopunjavali, a Perišić je još bolji kada ispred sebe ima više prostora na krilima. Kakvu on startnu brzinu ima to je stvarno čudo. Morat će Čačić odlučiti i što s veteranima poput Ivice Olića i Danijela Pranjića. No, sve su to “slatke brige” prije svega iz razloga što Hrvatska na terenu izgleda sve bolje.
BRAND NE DA - BRAND
Ipak, kod nas nikada ne može vladati konačni mir. Predsjednik HNS-a Davor Šuker i dalje tvrdoglavo tjera po svom i nacionalnu selekciju sve više udaljava od običnih ljudi i navijača. To je grijeh koji će mu se teško oprostiti. Nema dvojbe kako je Šuker u pravu kada tvrdi “Hrvatska reprezentacija ima određeni ugled i zato i određenu cijenu”. Riječ je jasno o TV pravima za prijenos utakmica naše selekcije. No, “Zlatna kopačka” ne smije zaboraviti kako taj ugled ne vrijedi ni pišljivog boba ako oko reprezentacije nema navijačke strasti, a ona u ovom trenutku nedostaje. Nacija je podijeljena. Dio je za bojkot, dio je protiv, a sve to ostavlja lošu sliku koju Šukerove ekshibicije s TV pravima neće popraviti. A nisam ni na strani HRT-a i njihovih praznih priča o tome koliko su i kakvih programa mogli kupiti za novac koji su ponudili HNS-u za prijenos susreta iz Rusije. U tom obrazloženju nisu nam samo objasnili koliko bi bili gledani ti programi, a znamo kakva je gledanost utakmica reprezentacije. Uglavnom, u tom sporu obje bi strane trebale stati “na loptu”, sjesti za pregovarački stol i pronaći rješenje da se utakmice hrvatske reprezentacije mogu gledati na javnoj televiziji. To bi morao biti jedini pravi interes i Šukera i HRT-a, pa taman Savez i zaradio nešto manje od željenog. Kada je Hrvatska u pitanju novac nije i ne smije biti sve!
Dalibor KELER
MAMIĆ OPET U PRITVORU
Je li odzvonilo velikom gazdi HR nogometa?
Drugi put u kratkom razdoblju Zdravko Mamić završio je u istražnom zatvoru. Ljetos je u Remetincu proveo desetak dana zbog otužbi da je u određenim transferima oštetio Dinamo i državni proračun zbog neplaćanja poreza za milijunske iznose. Ovaj put Mamića se sumnjiči za financijske malverzacije preko offshore kompanija, a opet je sve, naravno, povezano s poslovanjem i transferima u Dinamu, s tim da je ovaj put akcija proširena i na HNS. Nema dvojbe kako je Mamić vrlo moćan čovjek, što je pokazao i pri prvom pritvaranju, ali čini se kako se pojavila jasna volja da se njegovi poslovi konačno istjeraju na vidjelo. Ostaje samo pitanje koliko će ovaj put ostati iza rešetaka i kako će na to njegovo novo pritvaranje reagirati dio navijačkog korpusa koji je protiv Mamića. Posljednji put reagirali su na način da su u velikom broju došli dati podršku Dinamu u derbiju protiv Hajduka.
NOGOMET I TERORIZAM
Veliki izazov za UEFA-u
Terorizam je kročio na nogometne stadione. Udarac je odmah bio ravno u srce, tamo gdje će se sljedećeg ljeta odigrati Euro - u Francuskoj. U Parizu je ubijeno više od 130 ljudi i na taj način otvoreno je novo poglavlje terorizma. Iako su i dosad sportske priredbe znale biti meta ekstremista, to se događalo iznimno rijetko. Zato će biti zanimljivo vidjeti kako će na tu novu prijetnju reagirati UEFA, koja je dosad sve probleme uglavnom rješavala - kaznama. E, teroriste kazniti ne mogu pa će se prvi put morati vrlo ozbiljno uhvatiti u koštac s problemom. Naravno, u toj borbi trebat će pomoć političkih struktura. Sve to dolazi u vrlo nezgodno vrijeme kada kriza upravljanja trese krovne nogometne organizacije. Njihovi su čelnici Sepp Blatter i Michael Platini optuženi za primanje i davanje mita. Mnogi dužnosnici su pod sumnjom kupnje domaćistava završnih turnira SP-a i EP-a. Nogometni svijet je uzdrman do temelja i to ne samo terorističkim bombama. Kakav li će izići iz svega toga?