Najperfidniji je način manipuliranja mladima tzv. reality show programima, u kojima se veliča sebičnost, licemjerje, nerad, voajerstvo i uspjeh bez muke.

Te emisije gledateljima nude avanturu, slavu, novac, kako “izići iz sjene” na medijsku scenu i tako ostvariti (toliko željeni) bijeg iz anonimnosti. U njima se ironizira ispovijedanje i promovira striptiz-kultura. Njima se potire dostojanstvo, "siluje privatnost" (Ž. Kustić), a potiče razvrat, nasilje, opijanje i dokoličarenje.

"Dostojanstvo vam mogu napasti i okrutno mu se izrugivati, no nikad vam ga ne mogu uzeti - osim ako im ga sami ne predate", rekao je Michael J. Fox. Maltretiranje pojedinog "stanara kuće" prikazuje se kao dobra zabava. Taj kavez, zvani kuća, arena je moralnih gladijatora, gdje se "duši otima diskrecija" (Ž. Kustić). Producenti potiču sukobe s porukom "stanarima" i gledateljima: Što si spremniji na egzibicionizam, to si više in. Nema toga što sudionici nisu spremni (u)činiti za novac, jer biti viđen/viđena je zarada. Sudionici takvih show programa svoju su intimu dali na (ras)prodaju. Najintimnije tajne potiru se ili razotkrivaju na očigled svih. "Najveća je čovjekova niskost u tome što traži slavu", zapisao je Pascal u “Mislima”.

Nakon prvog prikazivanja Big Brothera u Hrvatskoj svojim suradnicima dao sam tri pitanja koja su usmeno postavili učenicima petih razreda osnovnih škola u Zadru. Prvo sugestibilno pitanje je bilo: Djeco, postoji li netko od vas tko nije pratio Big Brother? Nije bilo učenika koji se izjasnio da nije (povremeno) gledao. Drugo pitanje je bilo: Što vam se najviše svidjelo? Kada samo sumirali odgovore triju škola, na prvom je mjestu bio odgovor: Zato što u Big Brotheru mogu raditi što žele. Treći sumirani odgovori i mene su iznenadili. Pitanje je bilo: Djeco, što ste očekivali da ćete vidjeti, a niste? Kada smo sumirali njihove odgovore na prvo je mjesto došao odgovor: Željeli smo vidjeti jasnije što se događalo ispod pokrivača onih koji su se mazili!

U prvom regionalnom realityju 2011. godine u Beogradu, uz milijunsku publiku pred malim ekranima, “pobjednica” Marijana Čvrljak osvojila je nagradu veću od 100.000 eura. Ona je majka djevojčice koju je ostavila na više od tri mjeseca. Pred kamerama se redovito opijala, razbijala i održavala seksualne odnose. O situaciji u kojoj se našlo dijete “pobjednice” Marijane stručnjaci za dječja prava tvrde da je Centar za socijalnu skrb trebao provjeriti roditeljsku podobnost majke koja je prekinula privrženost djetetu u dobi u kojoj je djetetu majka najpotrebnija. Ostalo je samo na konstataciji.

U Hrvatskoj ta emisija nije doživjela željenu “otvorenost”, pa je novinarka S. Lapenda to svojevremeno komentirala: "Jedan je od razloga zašto nije došlo do eksplicitnog seksa konzervativna sredina, koja na seks gleda kao Crkva na homoseksualce." Hrvati, prema njoj, zaostaju za Srbijom, gdje je došlo do skupnog izlijevanja strasti pred milijunskim gledateljstvom.

U Njemačkoj su studenti psihologije sa Sveučilišta u Berlinu na mrežnoj stranici www.ioff.de/archive/index.php/html protestirali protiv emisije Die Wahrheitshow runter (šou “Trenutak istine”). U televizijskom “Trenutku istine” ciljano se razotkriva intima. Tako jedan sudionik pred svima otkriva priznanje vlastite supruge da ona ima pornouradak s drugim. Postavljaju se bizarna pitanja: Bi li imao istovremeno odnose s djevojkom i njezinom najboljom prijateljicom?, Jeste li ikada pomislili da se nekome od vaših prijatelja dogodi zlo?, Bi li primijenio silu da bi ostvario spolni odnos?... Sudionici koji pozitivno odgovore pljeskom dobivaju odobravanje publike u studiju. Poligraf u emisiji, kojim se tobože mjeri istinitost, u rukama je ljudi iz produkcije, koji mogu manipulirati tim uređajem kako bi sačuvali novac ako je neki od sudionika predaleko otišao u osvajanju novca.

U Nizozemskoj je prva emisija Big Brothera prikazana u rujnu 1999., ali je zbog pada gledanosti ukinuta. Nizozemac Bart Spring, “pobjednik” prve emisije, nakon osam godina kaže da je izgubio privatnost onog trenutka kada je ušao u tu emisiju, da je nakon emisije "pretrpio pet slomova živaca". Sudionik realityja Seacret Story, francuske inačice Big Borthera, Francois-Xavier Leurdan nije mogao prihvatiti prestanak instant-slave. Nakon dvije godine bacio se pod vozilo. Za medije su njegovi prijatelji izjavili da se bez uspjeha pokušavao naviknuti na stvarni život. Snimio je prvi singl, koji nikoga nije zanimao. U Portugalu je “pobjednik” pokušao suicid. Adolescent koji je u njemačkom Big Brotheru vidio nasilnu scenu istu je scenu primijenio u privatnom životu, pretukavši kolegu iz razreda. Dnevni list Bild Zeitung takvo oponašanje nasilja objavio je tek devet mjeseci nakon završetka Big Brothera.

Najnegativnije reakcije dolazile su iz Francuske, Velike Britanije, Turske, no Središnja komisija Vijeća EU-a za elektroničke medije nikada nije strože sankcionirala kršenje etičkog kodeksa, izuzev blagih novčanih kazni ili zabrana prikazivanja emisija u "udarnim" večernjim terminima.

Slovenski televizijski reality show Farma nastavio se prikazivati od 20 sati, prema višoj sudskoj presudi, iako je Okružni sud u Ljubljani prethodno potvrdio da emisija "sadržava elemente pornografskog sadržaja i nasilja". U konačnoj presudi potvrđuje se da je većina prikazanog u emisiji suprotna moralu većine ljudi, da je uvredljiva, nasilna i seksualno eksplicitna, ali odredbom o njezinu emitiranju u kasnijem noćnom terminu zadiralo bi se u prava gledatelja. Podsjetimo i na RH slučaj, kad se “pobjednik” Big Brothera, Hamdija, u jednim dnevnim novinama na naslovnici slavio kao "nacionalni heroj u Hrvata".

Ukupno uzevši, sve takve emisije najzorniji su primjer moralnog koloniziranja građana. Zatražiti zabranu njihova prikazivanja ne možemo jer se emitiraju na komercijalnim televizijama, a tada se odmah prozivamo nazadnim konzervativcima. Protagonisti tih emisija "stvaraju mladima formule koje smrt shvaćaju kao lijek protiv anonimnosti", tvrdi Zoran Ferić.

Producenti u realityju "Parovi" u Srbiji 2015. potiču sudionike na bludno ponašanje. Neimenovane starlete otkrivaju za srpski list Kurir (u ožujku 2015.) da pristaju na blud radi novca i "promocije." Tvrde da za seks pred kamerama dobivaju 2000 eura, tučnjavu 1500 eura a svađu 1000 eura. Izvjesna Ava Karabatić iz Hrvatske, piše Kurir, nakon završetka "Velikog brata" bila je vidljivo uzrujana i pred novinarima vikala: "Kako ja nisam pobijedila? Meni su obećali pobjedu! Rečeno mi je da ću pobijediti ako budem radila sve što su tražili. I ja sam sve radila, a sad sam ostala bez 50.000 eura."

U ugovoru između RTL produkcije i "stanara" - "robova", kuće piše: "Ovime jamčim da ja i članovi moje obitelji nećemo smatrati RTL odgovornim za eventualne psihičke i fizičke smetnje, bol, patnju i sve druge negativne efekte koji bi mogli nastati kao posljedica mojega sudjelovanja u Projektu i popratnih aktivnosti vezanih uz Projekt. U tom smislu izričito jamčim da neću postavljati zahtjeve za naknadu štete, pokretati sudske sporove, istupati u javnosti ili poduzimati bilo kakve radnje koje bi RTL-u mogle uzrokovati štetu, kako materijalnu tako i nematerijalnu..." stoji, između ostaloga, u ugovoru koji su morali potpisati svi sudionici emisije Big Brother.

Dopustili su producentima da postanu vlasnici njihovih života. Obvezali su se da najmanje pet godina nakon završetka emisije (u Nizozemskoj i nekim drugim zemljama taj je rok čak devet godina) neće nikome pričati što im se sve događalo u "kući" i kakve su bile posljedice za njihovo zdravlje nakon tog šoua.

Psihijatar Vladimir Gruden tvrdi da je trend egzibicionizma u Big Brotheru nezaustavljiv te da bi na kraju mogao dovesti i do ubojstva. Zbilja, vidjevši što se sve zbiva u takvim emisijama, ni ta opcije nije nemoguća. Nažalost.