Vaša knjiga »Vukovar – Grad tisuću istina« detaljno, bez i najmanje zadrške, opisuje stradanje Vukovara, kao i pozadinske priče. Manipulira li se vukovarskom istinom? Pričanje istine o velikosrpskim i četničkim “spremanjima ručka” danas se može etiketirati kao diskriminacija i šovinizam?

Moj dojam je da se Vukovarom uvijek manipuliralo. Počevši od službene politike, koja jednom godišnje dolazi, više radi “slikanja”, do pojedinaca koji su manipulirali istinom s ciljem postizanja vlastitoga probitka, učvršćivanja osobnoga statusa i slično. Poznajem ljude koji su pravi heroji, ali za njih nitko ne zna, ne eksponiraju se. Drago mi je da je konačno ispričana istina o HOS-ovcima i njihovu ratnom putu u Vukovaru te ulozi koju su odigrali u obrani grada. Posljednja manipulacija jest podjela branitelja i stvaranje dviju kolona u danu odavanja počasti ljudima koji su dali život u obrani Vukovara. Mislim da je to prilično degutantno i zapravo većina branitelja to ne odobrava. Istinu o strahotama agresije velikosrpske ekspanzionističke politike nikada ne treba zaboraviti, iako kod nas postoje snage kojima ona kao takva nije prihvatljiva.

Što je Vukovar 2015. godine? Što vas boli u dnevnopolitičkim prepucavanjima oko grada heroja? Smeta li vam svođenje povijesti Domovinskoga rata samo na temu ćiriličnih ploča?

Ne živim u Vukovaru, iako sam tamo gotovo svaki dan, pa mi je pomalo neugodno govoriti o situaciji u gradu. Realno, to znaju samo ljudi koji žive tamo. Mislim da politika nametnutoga suživota nije dobra. Hrvati i Srbi žive jedni pokraj drugih, ali suživota nema. Ćirilicu kao pismo i simbol agresije treba abolirati, jer ako smo abolirali moguće ubojice i silovatelje, možemo i to pismo, koje ima značajnu ulogu i u našoj povijesti. Inače, o očuvanju hrvatskoga nacionalnoga bića i kulturnoga identiteta vrlo dobro se brinu lokalni ogranak Matice hrvatske i djelatnici Instituta “Ivo Pilar”. Daleko veći problem je dvostruki sustav školstva u državnim školama, koji omogućava produbljivanje podjela na kojima kratkovidni srpski političari sustavno rade. Poglavito ovdje. Srbi u Vukovaru ne znaju tko su ministri u Vladi RH, no zato im je jako dobro poznato sve što se događa u Srbiji...Valja se razborito odmaknuti od problema s nacionalnim manjinama, a poglavito se ne smije dopustiti da nam jedna nacionalna manjina bude trajni kamen oko vrata u izgradnji neovisne, neopterećene države okrenute vlastitom ekonomskom, ali i duhovnom razvoju.

(T. ŠOVAGOVIĆ/GLAS KONCILA)