Kolonom sjećanja ulicama Borova naselja, od ruševina nekadašnje tvornice Borovo Commerce preko legendarne Trpinjske ceste do crkve Gospe Fatimske, u četvrtak je odana počast žrtvama tog dijela Vukovara prije 24 godine.

Komemorativni skup pod nazivom "Žrtva Borova naselja za Domovinu" održan je na mjestu bivšeg Commercea gdje je u jesen 1991. bila pričuvna ratna bolnica s 400-tinjak ranjenika, ali i sklonište za oko tisuću civila. Commerce je “pao” 19. studenoga, kada je agresor topničkim napadom pokušao srušiti zgradu.

Na dan okupacije Borova naselja, tog 19. studenoga 1991., ubijene su 54 osobe, njih još 80 nakon okupacije, dok je u cijeloj četvrti u gotovo tri mjeseca opsade grada poginulo 176 civila i branitelja. Iz Borovo Commercea 115 ranjenika odvedeno je u nepoznato.

- Nama je dužnost i obveza da odamo počast ljudima koji su položili živote za stvaranje Hrvatske. Puno ljudi je stradalo na potezu od Borova naselja do Dalja i Bogojeva, gdje su ih srbočetnički agresori vadili iz autobusa i ti ljudi nisu nikada pronađeni. Bio je to pakao na zemlji. Jednostavno je bilo tko mogao doći i bilo koga izvaditi iz autobusa ili kolone i raditi s njim što ga je volja. Borovo naselje branilo je 1189 branitelja od kojih je najveći broj ubijen nakon sloma obrane Vukovara. Tijekom obrane stradalo je više od 500 branitelja, odnosno trećina poginulih branitelja u obrani Vukovara 1991. godine - rekao je Danijel Rehak, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora i tadašnji sekretar za narodnu obranu Vukovara.

Ivan Kovačić, predsjednik Udruge dragovoljaca Domovinskog rata Vukovar prisjeća se tog kobnog 19. studenoga 1991.

- Okružila nas je vojska uz pomoć domaćih Srba i dragovoljaca ovdje u Borovo Commerceu. Tukli su po Borovo Commerceu iz svega što su imali. Pucali su po potpornim stupovima koji su nosili cijeli dio gornje konstrukcije. Međutim, na našu sreću, s obzirom na konstrukciju zgrade, to se nije dogodilo. Borovo Commerce je topnički napadan svakodnevno, iako su znali da se u podrumu nalazi stacionar bolnice. Njihov cilj bio je srušiti zgradu koja je imala tri kata, kako bi se urušila upravo na podrum. Unutra je bilo ranjenika i civila, a oni su namjeravali sve to zatrpati. Mnogi dojučerašnji njihovi susjedi znaju što se dogodilo, no ne žele reći. Iz Borovo Commercea su prvo izlazili starci i djeca, a poslije ranjenici. Iako je bilo onih koji su bili i pokretni, koji nisu bili ranjeni, njih su isto odvajali - prisjeća se Kovačić.

Jedan od vukovarskih branitelja koji je preživio golgotu u Borovo Commerceu je Boško Marin.

- Bio sam u tvornici i onda su nam preko motorole javili da dođemo “spašavati” ranjenike u Borovo Commerceu. Nas je bilo četrdesetak koji smo dragovoljno krenuli i onda su nas ovdje uhitili. Mene su skinuli golog, pokupili su što sam imao, obukao sam se kasnije, tražio sam da mi vrate dokumente, no rekli su mi da mi neće trebati. Onda su nas odveli u halu na lažno strijeljanje, bio sam sat vremena s rukama nad glavom. Bila su trojica s automatskim puškama, a nas je bilo šestorica. Potom su nas ukrcali u autobuse, a izveden sam iz autobusa kod Borova Sela i odveden na mjesto gdje je već ležalo nekoliko beživotnih tijela. Ležao sam tu neko vrijeme sve dok mi nije prišla jedna osoba i pitala kako se zovem i odakle sam. Slagao sam da sam iz Bobote. Izvukao me i otišao sam u autobus za Stajićevo, gdje je opet bila posebna golgota. Jedva sam dočekao razmjenu 23. prosinca - rekao je Marin.

Molitvu za ubijene i nestale molili su kotorski biskup, mons. Ilija Janjić, pater Ante Perković i župnik Župe sv. Josipa Radnika iz Borovo naselja fra Vjenceslav Janjić, koji se založio za lustraciju u Hrvatskoj, poglavito za zločine počinjene pod “crvenom petokrakom”.

Bacanjem vijenca u Dunav u Borovu obilježeno je stradanje branitelja i civila u tom mjestu nedaleko od Vukovara, a odana je i počast žrtvama nađenim u masovnoj grobnici na farmi "Lovas" između Borova i Dalja.