Objavljeno 18. studenog, 2015.
Ni bosanska, ni srpska, ni hrvatska, nego njemačka zastava vijori ispred obiteljske tvrtke Ive Marića. “Njemački kupci nas hrane, za njemačke tvrtke izvozimo najveći postotak naših proizvoda i ta zastava ovdje nikog ne vrijeđa, naprotiv”, kaže Marić. U selo Zabrđe na posao svakodnevno dolazi oko 200 radnika. Uspješna tvrtka jednaku šansu dala je Bošnjacima, Srbima i Hrvatima. Zadovoljstvo međuljudskim odnosima, ali i dobrom zaradom, ovdje se itekako osjeti. Ovaj povratnik prije osam godina pokrenuo je ozbiljan posao u Zabrđu i uložio veliki novac u tvrtku koja danas služi za primjer. Ponosno navodi da su glavni kupci njegovih proizvoda Bosch, Ina Scheffler grupa i mnogi drugi. Dok prolazimo kroz goleme hale i moderna postrojenja na kojima rade nasmijani ljudi, ne može se oteti utisku da je vrlo malo potrebno za kvalitetan život i zdrave međuljudske odnose bilo gdje u BiH. “Da je ovakvih primjera više, lakše bi nam bilo svima”, poručuje Almedin Duraković, iz Kotor Varoši. Iako ima samo dvadeset i pet godina, već je iskusan radnik. Ne krije zadovoljstvo, iskreno govori kako se svi u ovoj tvrtki osjećaju kao svoji na svome. “Mnogo Bošnjaka se vratilo, a moja obitelj nije niti odlazila za vrijeme rata. Sve vrijeme smo tu i moram priznati da nikada nikakvih problema nisam imao, ni u školi ni na poslu. Ljudi su to prerasli”, tvrdi Almedin. Vlasnik izuzetno uspješne tvrtke ima jasne kriterije prilikom zapošljavanja, među njima nije nacionalna pripadnost. Kao Hrvat povratnik otvorio je tvrtku 2007. godine koja danas zapošljava oko 180 ljudi. Najveći broj radnika u “Sim Tehniku” su mladi ljudi, ne stariji od trideset godina. “To su djeca rođena u ratu i poslije rata. Kome su oni krivi za bilo što? Krivi su mediji i politika”, priču Ivo Marić za Deutsche Welle. Koliko god je ponosan Ivo Marić na tvrtku, sve nagrade i priznanja koja stižu iz godine u godinu, toliko mu je važno i njegovo selo u koje se vratio poslije rata.