Kad je nedavno u 90. godini preminuo renomirani hrvatski arhitekt i urbanist Radovan Miščević, malo koji Osječanin pa i arhitekt iz bilo kojeg kraja Hrvatske, uz zahvalnost za sve što je Miščević ostavio iza sebe, nije pomislio na osječku Promenadu.

Nije to čudno, jer upravo je Miščević zaslužan za šetnicu kakvu imamo danas, a njegov je model rijeke u gradu umjesto grada na rijeci zadivio i Centar suvremene kulture u Barceloni, koji mu je 1999. godine uvrstio projekt “Osijek 2000” u selekciju projekata namijenjenih oporavku javnih prostora u europskim gradovima kao primjer nastojanja poboljšanja i stvaranja javnoga gradskog prostora.

Premda je projekt najprije obuhvaćao izradu hidrotehnničkog rješenja zaštite od čestih poplava, uskoro se rodila ideja o lučkom keju, visećem mostu, stambeno-poslovnim objektima, ali i gradnji hotela Osijek, rekreacijskoj površini, zelenilu... Njegove ideje pridonijele su da obala rijeke Drave, točnije, osječka šetnica, bude jedan od brendova, ako ne i najprepoznatljiviji brend, grada na Dravi, ali istovremeno nosi titulu najljepše riječne obale na području cijele Hrvatske.

- Miščević zacijelo ima najveće zasluge za sve šetnice u gradu. Ne zaboravimo da je on urbanistički isplanirao i projektirao Blok centar 1, odnosno Trg slobode, a što je ušlo u anale svjetske arhitekture i urbanizma i slovi kao projektiranje po mjeri čovjeka. On je učinio nešto što je inovativno na razini svjetske arhitekture, a u sljedećih 30 godina to je nešto što se prepoznavalo kao dobro. Osječku Promenadu napravio je ovakvom kakvom je vidimo danas, u najvećoj mjeri u betonskom nasipu, nasuprot, primjerice, zagrebačkom zemljanom nasipu. Napravio je prometnicu koja povezuje dva dijela grada i ostavio građanima Osijeka Promenadu koja je sastavni dio središta grada Osijeka. Kako je jednom prilikom rekao - mi nemamo grad na rijeci, već rijeku u gradu - prisjetila se mr. sc. dip. ing. arh. Danijela Lovoković, članica Društva arhitekata grada Osijeka i pročelnica Upravnog odjela za prostorno planiranje, zaštitu okoliša i prirode Osječko-baranjske županije.

Nakon što je u prvoj fazi počelo uređenje oko sad već bivše Bijele lađe do pješačkoga mosta, naknadno je na lijevoj obali produžena šetnica prema Zoološkom vrtu i cestovnome mostu te s desne strane od pješačkog do cestovnog mosta. Potom je uređenje stagniralo čak 30-ak godina, a onda je tadašnja gradska uprava zajedno s Hrvatskim vodama, objašnjava Lovoković, krenula u europski projekt produžavanja šetnice i modernizaciju Promenade. Od stare "pumparnice" modernizirana je kruna nasipa, a šetnica je produžena do Višnjevca, zahvaljujući čemu se umnogome povećao biciklistički i pješački promet.

Od 2007. godine, dodaje Lovoković, postoji detaljni plan uređenja dijela šetnice od cestovnoga mosta do osječkog KBC-a, koji je podrazumijevao gradnju zimske luke slične onoj u središtu grada. A kad se s lijeve strane Drave realizira europski projekt Grada i Hrvatskih voda te produži biciklistička staza od cestovnoga mosta, i profunkcionira električni vlak koji je trenutno u Kopačkom ritu, bit će to još jedan moderan detalj osječke ljepotice.

Konkretno, uređenje donjogradskog dijela dio je projekta "Dva mosta", a riječ je o spajanju Gornjeg i Donjeg grada sa šetnicom na desnoj obali Drave. Njime će se proširiti Promenada sve do Zelenoga polja, što će Donjem gradu, ali i Podravlju, dati urbani izgled, a Promenadu produžiti za 500-tinjak metara. I to nije sve, jer se radi i na unaprjeđivanju infrastrukture, uređuju se zelene površine, sadi se cvijeće, a terase brojnih kafića trebale bi dobiti jednoobrazni izgled.

Onaj tko krene šetnicom od zapadnog dijela grada i spusti se do središta, doista ima što vidjeti. Od zimske luke do uređenih pročelja, velebnog hotela Osijek, neponovljivog visećeg mosta, brojnih kafića i restorana na rijeci, klupa, zelenih površina, veslača na Dravi pa sve do uređenog cestovnoga mosta i dalje. S druge, pak, strane može uživati u ljepotama Zoološkog vrta, lijepom zelenilu, Copacabani tijekom ljeta, u večeri u restoranima... I nema onoga tko će odoljeti prošetati kilometrima osječke šetnice, uživati u rijeci koja tako privlačno spaja dvije obale, rijeci grada, namjesto grada na rijeci, kako je to zamislio legendarni arhitekt Miščević. I opet, pri spomenu njegova imena ne možemo ne pomisliti na šetnju po šetnici, Promenadi, ili, kako bi to Osječani u žargonu nazvali - šetnjom po Dravi. Nije čudno što je oduševila svjetske arhitekte, no ono što je najvažnije jest ljubav koju za nju imaju građani ovoga grada.

- Mi smo po prirodi takvi da misliš da je to sve prirodno i sasvim razumljivo. Ne primjećujemo dobre stvari s kojima živimo, no kad se odmaknemo od grada i odemo nekamo dalje pa se vratimo, vidimo kako je Osijek lijep. Onaj dobro poznati izraz da je Osijek grad po mjeri čovjeka doista stoji i to prepoznaju i arhitekti, ali i svaki građanin našega grada. To je ono što vrijedi - zaključila je Lovoković.

Piše: Marija MIHELIĆ