Silno me je razveselila odluka sutkinje (!) Prekršajnog suda u Valpovu Dunje Bertok o (nepravomoćnom) oslobađanju pjevača-bećara-baje Branimira Čolakovića od optužbi da je pjevajući bećarac "Mala moja, ti u plavoj bluzi, dođi bliže pa mi se naguzi" ponizio i povrijedio dostojanstvo policijske službenice M. I.

Mudra, bećarcu i slavonskoj kulturnoj tradiciji očito privržena sutkinja, u obrazloženju presude kazala je: "Nakon provedenoga dokaznog postupka Sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je optuženi počinio prekršaje za koje ga se tereti. Nije se, naime, moglo utvrditi da se optuženi izravno obratio policijskoj službenici."

Mladi bećar Branimir izrazio je zadovoljstvo presudom: "Ponovno možemo pjevati bećarce, jer mi to volimo. Hvala svima koji su me podržali i koji su prepoznali što je bećarac te da on ne može nikoga vrijeđati."

Taj naizgled bizaran slučaj pokušaja sputavanja i sakaćenja slobode umjetničkog izražavanja puno je važniji nego se može činiti. Bio sam u Americi 1996. kad je histerija o nultoj snošljivosti protiv stvarnog i karikaturalnog spolnog uznemiravanja (treba praviti drastičnu razliku između spolnog uznemiravanja i spolnog zlostavljanja različitih vrsta) bila u uzletu. Na Sveučilištu Texas A&M profesori su bili toliko unezvjereni od straha da će ih studentice prijaviti za spolno uznemiravanje, da nikad nisu pojedinačno ispitivali studentice i nikad nisu zatvarali vrata svojih kabineta. Onda i sada činilo mi se to sablasnim, jer ta paranoja završava u općoj spolnoj paranoji: spolnom nasilju, aseksualnosti, pa i pedofiliji.

Koliko je moralna panika bila apsurdna pokazao mi je primjer jednog malog dječaka petogodišnjeg koji je privremeno izbačen iz dječjeg vrtiću (teta ga je morala prijaviti policiji) jer je u obraz poljubio podjednako simpatičnu djevojčicu.

Zato je za kulturu i slobodu umjetničkog izražavanja, ali i spolno zdravlje, pa i razmnožavanje nacije vrlo važna odluka odvažne Valpovčanke. Puno važnija od 1000 eura koje je HDZ obećavao za svako novorođenče.

Dosta davno kad je u Saboru bila rasprava o depopulaciji, našalio sam se s našim političarima i demografima koji o temi "bijele smrti" govore smrtno ozbiljni i bez ikakvog smisla za humor. Kazao sam otprilike ovo: djeca se ipak rađaju iz ljubavi, pa i strasti, uz čašicu vina, nježan stih ili čarobnu glazbu. Tko bi uopće želio "praviti" djecu dok sluša naše natmurene, smrtno i samrtnički raspoložene demografe.

Spas bećarca važna je vijest i zbog toga što ga je UNESCO zaštitio kao dio kulturne baštine.

Piše: Slaven LETICA