Objavljeno 10. studenog, 2015.
Veliki borac Mirko Filipšović u 41. godini objavio je kraj svoje profesionalne karijere
Vezani članci
MIRKO FILIPOVIĆ OBJASNIO RAZLOGE KRAJA KARIJERE
Desna noga bolnica, lijeva noga groblje, tako je Mirko Filipović opisivao svoje zaštitne znakove desni high kick i ubojiti udarac lijevom rukom što je utrenirao još dok je u početcima svoje borilačke karijere prilično uspješno trenirao i amaterski boks.
Zbog Mirka smo rano ujutro palili NOVU kako bismo gledali njegove mečeve iz Japana. Tko se bar jednom nije naježio na njegov ulazak u ring uz Duran Duranove Wild Boyse. Još nam i danas odzvanja uzvik japanskih spikera “Mirkooo Cro-Cop” dok se Filipović skidao u gaćice na kojima su prepoznatljivi bili crveno-bijeli kvadratići s kojima je bio jedan od najboljih hrvatskih promotora u svijetu. Nadimak Cro Cop dobio je jer je bio pripadnik Specijalne policije Antiterorističke jedinice Lučko, čiji je bio član sve do 2000. godine, kada je sporazumnim ugovorom s MUP-om zbog sportske karijere u usponu prestao biti njihov član. Do tada je i na mečevima i na press konferencijama nosio policijsku odoru.
Početak u amaterskom boksu
Rođen je u Vinkovcima, no odrastao je i osnovnu školu završio u Privlaci. Manje je poznato kako je Mirko bio atletičar, no još je u srednjoj školi pokazivao zanimanje za borilačke sportove. Veliki idol bio mu je Jean Claude van Damme. Mnogo godina poslije slavni je glumac i borac posjetio Privlaku i Vinkovce. Prema uzoru na Van Dammea, koji u filmu Krvavi sport izvodi špagu na dvije stolice, to je pokušao i Mirko. Pokušaj je neslavno završio potrganim preponama!
Osim kratkotrajnog bavljenja karateom manje je poznato kako je iza Mirka Filipovića solidna boksačka karijera. Osvojio je broncu u teškoj kategoriji na Mediteranskim igrama u Bariju, a na Svjetskom prvenstvu iste godine poražen je od branitelja naslova, svjetskog prvaka Rusa Alekseja Lezina, koji je dvije godine ranije u finalu pobijedio Vitalija Klička. No, godinu dana ranije nastupio je na K-1 Grand prixu, gdje je poražen od slavnog Ernesta Hoosta.
Meč stoljeća s Fedorom
Uspon mu je počeo kada je na jednom međunarodnom turniru pobijedio jednog od najboljih K-1 boraca u to vrijeme Mikea Bernarda. Rušio je potom redom Japanca Musashija, Australca Sama Greca, Petera Aertsa, Marca Hunta, a postao je prvi borac koji je knock-outom pobijedio bivšu zvijezdu američkog nogometa, gorostasnog Boba Sappa. Naklonost Japanaca stekao je kada je protiv Mikea Bernarda ušao u ring vidljivo ozlijeđen, šepajući. Ubrzo je 2003. godine potpisao za japansku organizaciju PRIDE. Tada u Japanu stječe status božanstva, igračke s njegovim likom prodaju se u stotinama tisuća primjeraka. U Prideu je nanizao silne pobjede, što mu je donijelo borbu protiv slavnog Brazilca Antonija Rodriga Nogueire zvanog Minotaur. Poražen je polugom u drugoj rundi. No, brzo se oporavio, nastavio je nizati pobjede pa je dugo izazivao možda i najboljeg borca svih vremena Fedora Emilianenka. Dočekao je borbu 28. kolovoza 2005. Mirko je izgubio jednoglasnom odlukom sudaca, no Emilianenko je rekao kako mu je Mirko bio najteži suparnik, a meč je proglašen među najboljima u povijesti borilačkih sportova.
Drugi Hrvat s K-1 naslovom
Na svoj 32. rođendan Mirko je postao prvak Pridea, a tu je pobjedu posvetio svome preminulom ocu. Krajem 2006. potvrdio je nagađanja kako prelazi u UFC. U američkom kavezu prvo je u Las Vegasu svladao Edieja Sancheza, no u drugoj borbi u Manchesteru porazio ga je majstor brazilske jiu jitse Gabriel Gonzaga. I drugi meč u kavezu Mirko je poražen od Chieck Konga, koji ga je svladao udarcima u genitalije. Pobjeda je priznata premda su navijači burno reagirali zatraživši diskvalifikaciju. Nakon neuspješnog prvog odlaska u SAD vratio se Prideu, koji se u međuvremenu raspao pa je pristupio organizaciji Dream.
- Nikada se nisam volio boriti u kavezu. Ring je pravo mjesto za mene. Japan je moj drugi dom, premda ću se jednoga dana vratiti u UFC - rekao je tada Filipović.
No 2012. vratio se svojim početcima. Taj potez bio je odličan na K-1 Grand prixu 2013. godine postao je nakon Branka Cikatića drugi Hrvat s osvojenim K-1 naslovom. Ispunio je i obećanje oko povratka u UFC, u Krakovu se revanširao Gabrielu Gonzagi, bacivši suparnika u knock-out. Filipović je inače sastavio i listu boraca kojima se treba osvetiti. Na vodećem mjestu bilo je ime Fedora Emilianenka, koji se odlučio vratiti u ring. Na žalost, taj revanš nikada nećemo dočekati.
Krešimir LACKOVIĆ
U SABORU I DRESU CIBALIJE
I izvan ringa Mirko ima zanimljiv život. Tako je 2003. godine na listi SDP-a ušao u Sabor. Borio se u Saboru za bolje uvjete policajaca, no odustao je od politike. Ipak se u tom poslu prima mnogo više udaraca ispod pojasa! Kao i brojne zvijezde borilačkog sporta, okušao se i na filmskom platnu, glumio je u filmu Ultimate Force. Svoju ljubav prema nogometu i Cibaliji ispunio je kada je dva puta u Drugoj hrvatskoj ligi zaigrao u službenoj utakmici vinkovačkog kluba. Debi u dresu Cibalije imao je 2004. godine protiv Vukovara '91, a ušao je u igru i u kvalifikacijama za Prvu ligu protiv Novalje. Inače uoči mečeva vrijeme krati igrajući belu sa svojim članovima tima u kojem je jedno vrijeme bio i osječki nogometaš Igor Cvitanović, s kojim se sprijateljio dok je igrao u Japanu.
VOLI DOĆI U VINKOVCE
Osim Wild Boysa uoči nekoliko mečeva mu je glazbena kulisa prije samog ulaska u ring bila Shortyjeva pjesma “Dođi u Vinkovce”. I voli često doći u Vinkovce, gdje je otvorio i sportsku polikliniku, ali se najbolje opušta u svojoj Privlaci, pecajući na Bosutu i druženju sa sumještanima, kada je posebno spreman za zbijanje šala. Jedna se kaže posebno prepričava, kada su u lokalnoj birtiji pohvatali miševe i umiješali ih u brašno. Pa su se mnogi tada zaklinjali kako su vidjeli bijele miševe!