ŽUPANJA - Nakon 13 godina rada u srednjoj školi i četiri godine u privatnom poduzeću, magistar informatike Goran Kadić iz Gradišta sa suprugom i dvoje djece otišao je u Njemačku. Postalo je, kaže, ekonomski neizdrživo i neisplativo s obitelji raditi i živjeti u Istri, gdje je proveo posljednjih sedam godina. Već je gotovo godinu dana u Stuttgartu, prvo je radio na građevini, a sada je vozač kamiona. Nije mu, kaže, bilo teško uklopiti se jer je prije 20-ak godina kao student radio u Njemačkoj u vrijeme praznika i dobro je upoznat s funkcioniranjem sustava.

- Sustav je ponajprije socijalan, pravedan i nudi šansu svima koji se potrude. Obrazovni sustav je potpuno besplatan, djeca u osnovnoj školi uz udžbenike dobivaju besplatno i radne bilježnice, radne materijale, DVD-ove… Jedino što smo morali našem prvašiću kupiti su pernica, torba i pribor za likovni. Pozitivno je i to što djeca imaju i dodatna tri sata njemačkog jezika, a od 22 učenika u razredu, samo je njih 7 s njemačkim prezimenom - kaže Goran.

Ističe da posao nikada nije bilo lakše naći i onaj tko zna njemački jezik, može doslovce naći deset poslova u jednom danu. Industrija u Njemačkoj u punom je zamahu, tražena su zanimanja svih obrtničkih smjerova, strojari, tokari, električari, mehanotroničari, vodoinstalateri, stolari, CNC operateri, vozači kamiona/autobusa, medicinske sestre, prodavači…

- Osobito me se dojmilo što svako selo u krugu od 100 do 150 kilometara gdje vozim ima industrijsku zonu, a sve su vrlo zaposlene i produktivne. U okolici su velike tvrtke sa svojim sjedištima i pogonima po gradu i po manjim sjedištima: Mercedes, Porsche, Bosch, Still, Kracher… Vozite se seoskim pejsažima kao u našoj Cvelferiji, a onda odjednom izroni nova tvornica Porschea ili AMG (Mercedesa), svaka sagrađena za nekoliko milijardi eura. Njima često vozim neke plastične elemente - priča Goran.

Ističe da je u odnosu na doba njemačke marke kupovna moć ostala ista, no najviše je poskupjelo stanovanje. A naći stan, odnosno smještaj, najveći je problem. Primjerice, najam stana od 90-ak kvadrata s režijama stoji 1000 eura, a čeka se oko godinu dana. U manje od godinu dana boravka u Stuttgartu naletio je, kaže, na desetak ljudi iz Gradišta.

- Na svakom uglu prepoznaju se slavonski i bosanski govor, pokraj bauštele kad vikneš: 'Zemljače!', svi se okreću - govori Goran.

Puno ih, kaže, dolazi naslijepo, bez ikakva plana, pa najčešće završavaju na građevini ili u ugostiteljstvu.

- Često bivaju prevareni ili dosta potplaćeni, za što nema nikakvih racionalnih razloga jer su nam od 1. srpnja ukinute radne dozvole. Građevina je zbog konkurencije iz Rumunjske, Bugarske i Poljske postala manje atraktivna. Posao u građevini ipak ne bih preporučio na duže staze jer je izuzetno naporan i sastavni dio njega s vremenom postaju alkohol i cigarete - savjetuje.

- Našim ljudima koji su bez posla preporučio bih da aktivno, u govoru, uče njemački jezik i za početak neka iznajme neku sobu/krevet pa neka tek poslije dovedu obitelj jer će im inače trebati dosta novaca - poručuje Goran.

Kao jednu od prednosti ulaska Hrvatske EU ističe pravo na izdašan dječji doplatak bez obzira na to gdje se djeca nalaze. Za prvo i drugo dijete 190 eura, treće 196, a četvrto i svako sljedeće 221 euro mjesečno.