Zaboravljeni orahovački Kupališni tenis-park: Na tamošnjim bazenima održan je 1925. prvi izbor za miss nekadašnje države
Parkovi su obilježje mnogih gradova, a ta prepoznatljivost krasi i mnoga mjesta u Slavoniji, počevši od najvećeg, grada Osijeka do parkova u drugim slavonskim gradovima.
I u Orahovici parkovi imaju dugu prošlost i tradiciju. Uljepšavaju grad više od dvjesto godina. Još davne 1750. godine postavljeni su prvi orahovački parkovi, u pravilnom rasporedu zasađena su stabla bjelogorice te sadnice graba u živice. Stotinu godina poslije počinje stručnije i pažljivije uređenje parkova, što umnogome daje atraktivnije vizure samome gradu.
Gdje god da se nalaze, parkovi su živa stvar, reći će svaki stanovnik bilo kojeg grada i u Slavoniji. Treba ih čuvati, odgajati i obnavljati. I Orahovčani su to tijekom prošlosti, na ponos sebi i svom gradu, znalački činili, a čine i danas. Jedan od takvih parkova je i park koji je kroz povijest nosio nekoliko imena, od Roberta Domanjija, preko popularnog naziva Park kod Plavca, jer se godinama uz njega nalazio legendarni kafić pod nazivom “Plavi 9”, a na tu uspomenu danas se zove samo Plavac. Ipak, najpoznatije ime ovoga parka je Kupališni tenis-park, od kojeg su danas ostali samo visoki borovi i jele koji svjedoče o živosti ovoga prostora u prošlosti.
To je, dakle, prošlost. Zato se vratimo malo unatrag, “samo” 103 godine, u 1912., jer je tada u tom orahovačkom parku postojalo nešto uistinu posebno. Dr. Ive Mažuran u monografiji o Orahovici podsjeća da je u središtu Orahovice tada sagrađeno svratište “Spitzer”, koje je poslije postalo hotel. Mažuran piše: “Otkako je hotel bio sagrađen dolazilo je u Orahovicu sve više ljudi gdje su neki provodili svoj ljetni dio odmora, a da bi odmor bio ugodniji nedostajalo je samo kupalište.”
VODA, KUPAČI, ORASI I RUŽE
Nije Orahovčanima dugo trebalo, već 1914. godine odlukom Društva za proljepšanje Orahovice, preteče današnje Turističke zajednice, odlučeno je da se nedaleko od hotela sagradi kupalište ograđeno drvenim daskama, što je uz trošak od 400 kruna i učinjeno. Kupalište je površinom bilo malo i vrlo skromna izgleda, gdje su dolazili na kupanje samo muškarci. Godine su prolazile i kupalište je postajalo sve traženije, ali pretijesno da bi primilo sve znatiželjnike.
Društvo za proljepšanje Orahovice, koje je definitivno bilo pokretač društvenog života u Orahovici toga vremena, prepoznalo je nove potrebe pučanstva za kupanjem pa je 1922. godine kupalište prošireno i dograđeno. Sagrađene su 24 drvene kabine za presvlačenje, ležaljke, tuš, skakaonica i postavljen raspored kupanja. Posebno atraktivno bilo je zemljište oko kupališta, odnosno perivoj koji je bi prepun ružičnjaka, a darovao ga je dr. Svetozar Grgin, u to vrijeme vlasnik bivše kurije Mihalović (danas gradska knjižnica). Orahovački pučki putopisac Ivan Grgurić zapisao je:
“Plaža u šumi. Uparađeni gospođice i gospoda kao iz modnih žurnala. Bilježi se svaki pokret, primijeti se svako novo lice. Tu je i čuvar. Pomalo strog i pažljiv javni službenik, o svemu je vodio brigu. Brinuo je o kabinama, o redu, o čistoći u bazenima. Zaštitni znak kupališta, perivoj. Orasi, ruže penjačice na metalnim i drvenim armaturama. Šljunčane staze u tunelu zelenila i cvjeća. U bazen je posebnim kanalom, odvojkom rijeke Vučice, stalno dolazila čista voda. Pokraj dvije johe i danas se još naziru tragovi potočića, dovodnog kanala.”
Sve to privuklo je mnoge visoke goste pa je tako 1925. godine na orahovačkom kupalištu održan prvi izbor za Miss tadašnje zajedničke države Jugoslavije. Prema riječima orahovačke hodajuće enciklopedije Duška Rađenovića, prva misica bila je Orahovčanka, a Rađenović je na tragu i iz koje kuće je bila. Iako današnji internetski portali govore da je prvi izbor za Miss bivše države održan 1926. u hotelu Esplanada u Zagrebu, Orahovica je taj izbor ipak imala godinu dana ranije. Potvrda toga je i popularni kviz Kviskoteka.
Duško Rađenović je rekao kako se prisjeća jedne epizode toga kviza s kraja 80-ih. Pitanje je glasilo: “Kada i gdje je održan prvi izbor za Miss Jugoslavije?”, a kada natjecatelj nije znao odgovor, popularni voditelj Oliver Mlakar rekao je - 1925. u Orahovici! Krenuli smo tragom tog podatka i došli do rođenog Orahovčanina, novinara i urednika nekadašnje TV Zagreb, Miroslava Šafera koji se sjeća reportaže TV Zagreba za 60 godina turizma u Orahovici 1974. godine, kada je jedan od otaca orahovačkog turizma, Franjo Hocenski, argumentirano pričao upravo o tom izboru.
U svakom slučaju, od ovog značajnog turističkog događaja prošlo je punih 90 godina i danas gotovo nitko ne zna, ne samo u Orahovici već u cijeloj Slavoniji, da je upravo Orahovica prva ugostila najljepše žene bivše države.
OBILJEŽITI PROŠLOST
Gradnjom orahovačkog Jezera 60-ih godina prošlog stoljeća, kupalište pomalo gubi na značaju. Kada je Jezero uhvatilo puni zamah, Kupalište je prestalo raditi. Ispuštena je voda i sve do kasnih 80-ih ostale su zjapiti betonske rupe.
Danas tom starom kupalištu ni traga ni glasa. Na mjestu gdje je kupalište nekad radilo, danas je travnata površina s dječjim igralištem, a na mjestu gdje je bio prelijepi ružičnjak prolazi prometnica. Grad Orahovica najavio je uskoro potpuno preuređenje ovoga parka, i prema planu bit će ponovno na ponos grada i građana. Možda bi eto bilo lijepo i da se na neki način u novom parku obilježi, nekom pločom recimo, da je ovdje nekad bila najznačajnija kupališna atrakcija ovog dijela Slavonije.
Kako god bilo, puno podataka o orahovačkom kupalištu i posebno spomenutom izboru za Miss bivše države još nedostaje, pa se istraživanje nastavlja. A to naravno čini neumorni Duško Rađenović, koji i dalje traga za posljednjim kockicama koje bi u cijelosti složile mozaik i nekadašnje orahovačko kupalište predstavilo onakvim kakvim ga pamti povijest. Od takvog evociranja prošlosti današnji bi turizam mogao također imati koristi.
(Stare fotografije iz obiteljske zbirke Duška Rađenovića)
Piše: Vladimir GRGURIĆ
ISPUŠTANJE JEZERA
Jesen je već dobrano zagazila i u Orahovicu, a ni zima nije daleko. Pripreme za nadolazeće hladnije dane, eventualni snijeg i led već su u punom tijeku. Tako je 15. listopada 2015. počelo ispuštanjem vode iz orahovačkog jezera. Konkretno, djelatnici poduzeća Ružica grad d.o.o. počeli su radove na brani, kao i sve ostale radove koji se inače izvode između sezona jer svake godine u zimi voda iz jezera se ispušta i zbog redovnog godišnjeg čišćenja dna. Akcija je poduzeta i zbog prošlogodišnjeg iskustva. Naime, prošle zime jezero je ostalo puno pa se voda zaledila i po ledu su mnogi neoprezno hodali. Srećom da nije bilo nesreća, no sad se voda za svaki slučaj ispušta radi sigurnosti.
POVIJEST PARKA
Prije II. svjetskog rata jedan od najurednijih u Slavoniji
Prvi parkovi, drvoredi i drugi nasadi cvijeća u Orahovici sađeni su i jednostavno uređivani već 1750. godine, kada je sagrađena i popunjena vojnicima carska i kraljevska kasarna, tzv. X. husarske regimente. Tada su zasađena i prva stabla šumskog drveća: hrasta, javora, bukve, jasena, lipe, cera, brijesta, breze, oraha, kestena i graba. Oko vojnih zgrada, u svrhu hladovine za momke i konje, iskopana su četiri duboka bunara uz vojne objekte u samoj Orahovici. U to vrijeme vojni logor bio je sagrađen na području današnje zgrade gdje je smještena Gradska knjižnica, uz nju je i taj najveći dio parka sa velikim dubokim bunarom, a ostali dijelovi parka i stambenih zgrada i nastamba za konje i ždrjebad na području današnjeg nogometnog i teniskog igrališta s dva velika bunara i treći dio parkova nastambi i staja bio je sagrađen na području Rajčule. Sredinom 19. stoljeća austrougarska K&K carska i kraljevska kasarna biva rasformirana, ali je gradu i općini ostala na raspolaganje sva vojna imovina, zgrade, parkovi, bunari i ostalo. Taj vojnički garnizon sa zgradama dodijeljen je osnovnim pučkim školama i prodan nižim plemićima. Postojeće zgrade koje su bile u dobrom stanju novo plemstvo preuređuje u dvorce, a ostale zgrade u stanove i druge namjene. Od tada se već pažljivije i stručnije uređuju parkovi te uz visoka stabla koja se zasađuju po skupinama i grupama ostavljaju sve veći prostor za travnjake na kojima se opet po skupinama na gredice ili rundele sadi ukrasno grmlje i jednogodišnje cvijeće. Kroz središta i obrube parkova sade se tzv. žive ograde od graba, šimšira, gloga i tzv. gledičije (Isusov trn). Takvih je parkova oko 1890. i 1930. godine bilo je na četiri veća lokaliteta u Orahovici. Još i danas stoje znakovi tih davnih parkova kod stare škole i park na Rajčuli. Noviji i dobro planirani parkovi s bazenom i sportskim terenima podižu se od 1920. - 1922. na lokalitetu Orašik koje je Društvu za poljepšanje Orahovice darovao posjednik dr. Sveto Grgin. Ovaj veliki radni pothvat dobro je organizirao i vodio veliki entuzijast i neimar za izgradnju Orahovice Zvonimir Stošić. Na prostore ovog perivoja zasađena su stabla bjelogoričnog, ali i crnogoričnog drveća te nekoliko vrsta grmlja, žive ograde i prvi put ruže penjačice sa željeznim i drvenim armaturama. O tome se govorilo i pisalo u novinama da je taj park prije II. svjetskog rata bio jedan od najurednijih i najnjegovanijih u Slavoniji. Sadnice za ovaj park dovezene su iz rasadnika šumskog bilja iz Đurđenovca, a dovezene su na kolima na dugački trag više preko 300 sadnica. Dovezao ih je ugledni seljak Stjepan Garačić.(Tekst s portala Grada Orahovica, objavljen u studenom 2013.)
TEŠKA ODLUKA
Kupalište zatrpano nakon radioemisije “Mali i veliki svijet”
Pitanje je koliko Orahovčana uopće zna kada je i kako zatrpano orahovačko kupalište. Uglavnom, čelnici tadašnje vlasti dugo su razmišljali što napraviti s praznim, dubokim rupama u gradu. Unutra su se djeca igrala, bilo je padova, pa čak i lomova. Postalo je više nego opasno, iako djeci zanimljivo. Tada je u sklopu emisije “Mali i veliki svijet” lokalne radiopostaje Orahovica, pučki putopisac Ivan Grgurić, koji je pisao tekstove za tu emisiju, a iste je čitao potpisnik ovoga teksta, dao ideju da se rupe zatrpaju i napravi dječje igralište. Samo nekoliko dana poslije kamioni s punim prikolicama zemlje došli su u park, zatrpali staro kupalište i ubrzo je niknulo prelijepo dječje igralište.
NOVO O STAROME
Kupalište sagradio dugogodišnji gradonačelnik Zvonimir Stošić
Razgovarajući s Duškom Rađenovićem o povijesti Orahovice, uvijek se puno toga novoga o starome može saznati. Tako je Rađenović podsjetio kako je kupalište dao sagraditi Zvonimir Stošić, dugogodišnji orahovački gradonačelnik i jedan od osnivača Društva za proljepšanje Orahovice. Stošić uz gradnju kupališta sadi drvored lipa i glasoviti ružičnjak. Sve to dodatno je uljepšalo tadašnji izgled ne samo kupališta nego i cijele Orahovice.
Davne 1914. godine odlučeno je da se nedaleko od hotela sagradi kupalište ograđeno drvenim daskama, što je uz trošak od 400 kruna i učinjeno...