Objavljeno 26. listopada, 2015.
Većini korisnika naknada nije bila dostatna za pokrivanje osnovnih troškova
Iznimno velik broj mladih posljednjih je godina, u nedostatku boljeg rješenja, sudjelovao u državnoj mjeri Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa.
U 2013., 2014. i 2015. godini ta je mjera bila najzastupljenija po broju novih korisnika i najizdašnije financirana od svih mjera aktivne politike tržišta rada. Od 2012. ona je namijenjena svim nezaposlenima s manje od godinu dana radnog iskustva u struci, a osnovna joj je namjera pružiti korisnicima privremeno radno iskustvo kako bi im se povećale šanse za kasnije zapošljavanje. Dosad je kroz osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa prošla 51.000 osoba, a prosječno se uključilo 14.000 mladih godišnje.
Preživljavali uz roditeljsku pomoć
Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID) objavila je istraživanje, provedeno u prosincu prošle godine, čiji je cilj bio ispitati socijalni profil korisnika mjere i načine njihova uzdržavanja uz mjesečnu naknadu od tadašnjih 1600 kuna. Kako je poznato, naknada je poslije povećana na 2400 kuna. U istraživanju je ispitano i zadovoljstvo korisnika iskustvom stručnog osposobljavanja te njihov položaj na tržištu rada nakon izlaska iz mjere. Istraživanje je provedeno uz financijsku podršku fondacije Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe.
Kako su pokazali rezultati istraživanja, većini korisnika mjesečna naknada nije bila dostatna za pokrivanje osnovnih troškova. Njih čak 65 bilo je u financijskim problemima. Prijava na rad nije se isplatila korisnicima slabijeg imovinskog stanja s ruralnih područja.
Prema mišljenju mnogih ispitanika, ta mjera pogoduje samo poslodavcima, ruši cijenu rada, a jedina joj je funkcija prividno smanjenje nezaposlenosti. Istraživanje je pokazalo kako su šanse za korištenje mjere stručnog osposobljavanja manje za djecu roditelja koji nemaju visoko obrazovanje i za one čiji roditelji u razdoblju provedbe mjere nisu imali stalan izvor prihoda. Ukupni procijenjeni troškovi života za korisnike mjere bili su 3625 kuna, što je bitno manje od naknade koju za stručno osposobljavanje daje država. Vrlo mali broj ispitanika mogao je samostalno plaćati sve osnovne potrebe, poput smještaja, odjeće i hrane. Za financiranje tih potreba trebao im je dodatan prihod, najčešće roditeljska pomoć, koja je iznosila između 800 i 1100 kuna. Pretpostavka za korištenje mjere stručnog osposobljavanja tako je život u roditeljskom domu ili financijska pomoć roditelja.
Većina ostala nezaposlena
Većina je korisnika (60 posto) tri mjeseca nakon završetka mjere bila nezaposlena, a oko 24 posto ih je formalno zaposleno u struci. Preostalih 16 posto radilo je izvan struke ili u nekom alternativnom obliku. Nakon završetka mjere samo se 12 posto korisnika zaposlilo na mjestu na kojemu je radilo. Privatnici su znatno češće zadržavali polaznike mjere u stalnom radnom odnosu nego poslodavci u javnom sektoru. U istraživanju su takve brojke objašnjenje činjenicom da se mjera najviše koristila u javnom sektoru, u kojem vrijedi zabrana zapošljavanja i u kojem nisu postojali uvjeti za ponovno korištenje mjere. Dojam koji su korisnici najčešće imali nakon završetka korištenja mjere je da je to privremeno rješenje, koje nije uspjelo ukloniti osjećaj nesigurnosti zbog vlastitog položaja na tržištu rada.
Dijana PAVLOVIĆ
NEPRAVEDNA NAKNADA
Korisnici mjere stručnog osposobljavanja koji su sudjelovali u BRID-ovu istraživanju uglavnom su iskazali izrazito negativno mišljenje o visini naknade od 1600 kuna, zbog nemogućnosti financijskog osamostaljivanja od obitelji, kao i zbog percepcije iznosa naknade kao nepravednog za količinu i opseg poslova koje su obavljali u usporedbi s drugim zaposlenicima, čija je plaća višestruko nadmašivala iznos naknade.
FAVORIZIRANJE VISOKOOBRAZOVANIH
Kako je istaknuto u analizi rezultata istraživanja, problem je što su favorizirani kandidati koji bi se zaposlili i bez sudjelovanja u mjerama aktivne politike tržišta rada. Znanstvene spoznaje o učincima mjera aktivne politike tržišta rada koje korisnicima nude obrazovanje ili usavršavanje sugeriraju da najbolji učinak postižu one koje ciljaju usko definirane skupine korisnika među kojima postoji stvarna potreba za stjecanjem novih znanja i vještina. Korisnici mjere stručnog osposobljavanja u pravilu ne odgovaraju tom profilu, nego se većinom radi o osobama sa završenim fakultetom koje ne mogu pronaći posao ponajprije zbog ekonomske krize, a ne nedostatka znanja ili vještina. Stoga mjera stručnog osposobljavanja nije zaobišla problem favoriziranja natprosječno zapošljivih skupina mladih na štetu mladih koji nemaju visoko obrazovanje te su izloženiji riziku nezaposlenosti. Također, regionalne nejednakosti nisu nimalo ublažene ovom mjerom - obuhvat nezaposlenih mladih mjerom stručnog osposobljavanja najveći je u najrazvijenijim regijama, u kojima mladi imaju relativno bolje šanse za zapošljavanje.