Kao grom iz vedra neba te večeri, 11. listopada 2000. godine, u novinarskoj loži Maksimira odjeknula je vijest:

- Ubijen je Matija Ljubek...

Panično smo pokuša(va)li saznati što se zapravo dogodilo, pa nas drugo poluvrijeme utakmice Hrvatska - Škotska (1:1) praktički više nije zanimalo. Jer ubrzo je stigla i gotovo nevjerojatna potvrda s detaljima ubojstva legendarnog hrvatskog kanuista na pragu obiteljske kuće u Valpovu. Sumanuti ubojica, bliski rođak, od tada odrađuje kaznu u zatvorskoj ćeliji, a Matijina obitelj i svi koji su poznavali belišćanskog brku ni danas ne mogu prežaliti tragični, nadasve prerani odlazak jednog od naših najboljih sportaša svih vremena. Ljubek je, naime, uz ostalo, tijekom bogate karijere osvojio četiri olimpijske medalje, dvije zlatne te po jednu srebrnu i brončanu, po čemu je sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća izrastao u - neprijeporno najuspješnijeg hrvatskog olimpijca u pojedinačnim sportovima!

Slavonsko-baranjski sport pamti Ljubeka kao neponovljivu osobu dostojnu divljenja, jer se do planetarne slave i poštovanja vinuo iz male belišćanske sredine, gdje je na početku karijere godinama svakodnevno dugo i mukotrpno trenirao na Dravi i bez onih minimalno potrebnih uvjeta i - postao najbolji svjetski kanuist. Toga se ljeta, 1976., u središtu Belišća okupilo doslovce svih tada sedam tisuća stanovnika tog radničkog naselja u Valpovštini kako bi pozdravilo Matiju i zlato i broncu donesene iz dalekog Montreala. Ponajbolji sportaš ovog dijela Hrvatske nakon završetka karijere nije zaboravio prostore s kojih je potekao, pa se, odselivši se u Zagreb, u Hrvatskom olimpijskom odboru konkretno zauzimao za što bolji tretman slavonsko-baranjskog sporta u krovnoj udruzi Lijepe Naše. Činilo se da će kao dopredsjednik HOO-a još dugo svojim djelovanjem pomagati ne samo Belišću nego i kompletnoj regiji, na što smo svi bili ponosni...

Sve dok, u nedjelju je bilo točno 15 godina, nije iznenada prestalo kucati Matijino snažno srce. Otkad ga supruga Goranka, članovi obitelji i brojni poštovatelji posjećuju na Mirogoju, na vječnom počivalištu označenom karakterističnim zaveslajem neponovljivog belišćanskog brka u kanuu. Čiji bi se lik, razmišljamo sve intenzivnije što vrijeme više odmiče, trebao kao trajni spomenik postaviti u središte Belišća. Da nam povijest ne zamjeri!

Možda bi najprimjerenije bilo ono mjesto gdje ga je ljeta '76. došlo pozdraviti cijelo Belišće...