ĐAKOVO – Dok mlade obitelji napuštaju Hrvatsku u potrazi za poslom i boljim životom, odlazeći čak i na drugi kraj svijeta, kao što je Kanada, supružnici Nada i Željko Marković iz tog dijela Sjeverne Amerike, iz Vancouvera, upravo su se vratili. Točnije, prije mjesec i pol, nakon 37 godina života i rada u tom trećem po veličini kanadskom gradu. Ponovno su se našli pred istom životnom avanturom – sve prodati i otići na drugi kraj globusa – te 1977. iz Đakova u Kanadu, a sada u obrnutom smjeru.

– Oboje smo radili u Obrtnom poduzeću gdje su plaće bile male, situacija nije bila obećavajuća za stvaranje budućnosti jednog mladog bračnog para. Imala sam dva brata u Kanadi i odlučili smo otići. Sve smo ovdje prodali, svega smo se riješili, i tada i sada, kada smo se vratili. Bili smo mladi, vidjeli smo to i kao avanturu, no jezik je bio velika barijera, nismo znali ni riječi engleskog jer smo oboje učili njemački - prisjeća se Nada, koja je ovdje išla na Pedagošku akademiju, a Željko završio za električara.

– Otišli smo kod mog brata jer se u Kanadu nije moglo ako nemate sponzora, nije se moglo dolaziti na teret države, pa je brat potpisao za nas. I danas, kada mladi dolaze tamo, moraju od poduzeća dobiti garanciju da će nakon dolaska imati posao. Osamostalili smo se nakon dvije godine i otišli u stan. Željko je dobio posao, a ja sam išla u školu za jezik - govori o kanadskim počecima Nada. Iako Kanađani za radnog vijeka promijene dosta tvrtki, Željko je glavninu radnog vijeka proveo u samo jednoj, u sindikatu, a Nada je radila u hotelu, trgovini…

- Kupili smo stan jer nismo imali potrebu za kućom. U Kanadi kuća nije dom nego, kako oni kažu, investment, investicija. U kući se živi nekoliko godina, potom se proda pa se ide dalje. Obrtanje nekretnina ondje je izraženije nego u SAD-u. Kanada je baš specifična za investment, i to baš s kućama. Država to, naime, dopusti (ako sagradite kuću i u njoj živite godinu dana), da ju prodate i ne morate platiti porez. Ljudi to obrću i stječu veliki kapital, dosta ih se na taj način jako obogatilo. Plus inflacija, dolazi jako mnogo imigranata s istoka s jako mnogo novca pa su kuće veliko bogatstvo i za njih se intimno ne vežu, osim Talijana, Europljana… Naši ljudi baš jako obrću nekretnine - govori o životu u Kanadi Nada.

Markovići su neugodno iznenađeni ovdašnjom administracijom, njenom glomaznošću, inertnošću, činjenicom da radnik za svoj rad ne dobiva plaću.

– U Kanadi radnik je u potpunosti zaštićen - kaže Željko. Za Kanađane kaže da su ljubazni, ljubazniji od nas, susretljivi, a vanjska hladnoća zavarava.

– U dijelu gdje smo mi živjeli ima ljudi iz cijeloga svijeta. Susjedi i prijatelji za odlazak su nam napravili veliku feštu. Prema njihovim zaradama ondje je lakše, i jeftinije živjeti. Oni koji rade mogu lijepo živjeti, putovati - kaže Željko.

– A ovdje ljudi, vidimo u ovih mjesec i pol otkada smo se vratili, nemaju za putovanja, sve se nekako svodi samo na tu kavicu. Povratkom smo stekli dojam da je nekako žalosno, bez budućnosti. A naš čovjek je obrazovan, načitan i žalosno je da nema mogućnosti za bolji život, putovanja, vidjeti nešto drugo, a time biti i otvoreniji za različitosti - žalosti zatečeno stanje Nadu.

– Kanada je miroljubiva, ekonomski stabilna i jako liberalna. Ondje se ne gleda na vjeru, naciju, boju kože. Tamo se sve tolerira i nema nekih sukoba, a ni straha od terorizma. Poštuju se različitosti, poštuje se svačije mišljenje - dodaje Željko. On i supruga nakon povratka u Đakovo unajmili su kuću na godinu dana. Praznu, opremivši je svojim namještajem, slikama… što su, kao i auto, prevezli preko Atlantika.

– Iznajmili smo kuću na godinu dana da vidimo možemo li se ovdje prilagoditi ili ne. Još nismo s obje noge ovdje. Dosta smo se naputovali i volim biti na jednome mjestu, imati dom, no tek trebamo odlučiti hoćemo li ostati ovdje ili negdje drugdje. Možda odemo do Zadra, da vidimo kako je tamo. Prvi dojmovi ovdje nisu baš bili sjajni. U Đakovu, na ulicama nema drveća… Zašto su posječena? A mi smo došli iz zelenila, šuma… Odaberemo li neko mjesto, kupili bismo nešto, možda montažnu kuću jer su slične kućama u Kanadi, građene su od drveta i toplije su - razmišljaju na glas Markovići i poručuju: “Dođite za godinu dana vidjeti jesmo li ostali…”.