P rof. dr. sc. Stanislav Marijanović, ugledni znanstvenik, sveučilišni profesor i književnik, rođen je 3. ožujka 1935. u Kloštru Podravskom i ove je godine navršio punih 80 godina.

Gimnaziju je završio u Osijeku, a studij kroatistike, rusistike i poslijediplomski studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je magistrirao (1975.) i doktorirao (1983.) s temama iz nove hrvatske književnosti.

S osnutkom Pedagoškog (sada Filozofskog) fakulteta u Osijeku, od 1978. predaje kolegij Povijest hrvatskoga književnog jezika, potom predmete Stara hrvatska književnost i Nova hrvatska književnost. Za redovitog profesora biran je 1984., a za redovitog profesora u trajnom zvanju 1997. Bio je gost-profesor na međunarodnom slavističkom studiju u Dubrovniku, Parizu (Sorbonna), Baselu, Beču, Udinama, Bratislavi i drugdje. Uspostavio je, koordinirao i vodio Studij glume, Studij glazbene kulture i poslijediplomski studij Hrvatski jezik i književnost u kontekstu srednjoeuropskih jezika i književnosti. Predavao je Uvod u metodologiju znanstvenoistraživačkog rada, te vodio projekte Ministarstva znanosti "Povijesni razvoj književnosti, kazalište i umjetnička baština Slavonije", "Corpus Strossmayeranum – Fontes" i druge. Bio je dekan Pedagoškog fakulteta u dva mandata (od 1980. do 1984.) te prorektor i rektor Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku (1990. i 1994.), za čiji je naziv uvelike zaslužan. Uspostavljao je i razvijao odnose sa sveučilištima u Pečuhu, Gdanjsku, Poznanju, Bratislavi i Krakowu. Kao predsjednik Kriznog stožera za obranu Sveučilišta u Osijeku u Domovinskom ratu vodio je "Turneju Universitas" s akademskim zborom i ansamblom OKUD-a „Milica Križan“ za širenje istine o Hrvatskoj i pomoć Sveučilištu tijekom Domovinskog rata (Maribor, Ljubljana, Graz, Augsburg, Pforzheim, Bratislava, Pečuh).

U studenom 1992. istupio je u Hamburgu na velikoj dobrotvornoj izložbi osječkih likovnih umjetnika, koju je organizirao rektor Sveučilišta (Verkaufsausstelung) za pomoć obnovi teško narušenoga Hrvatskoga narodnog kazališta u Osijeku. Za svečanu kazališnu priredbu priređenu u čast dolaska pape Ivana Pavla II. u Đakovo i Osijek (4. i 6. lipnja 2003.) napisao je scenarije za kazališnu svečanost "I zvoni zvon" i "Ovdje je danas Rim". Odlikovan je od predsjednika Republike Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Za člana-suradnika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izabrala ga je Skupština 1990. godine, a 2009. mu je dodijeljeno doživotno članstvo. Bio je dopredsjednik Društva hrvatskih književnika (2011. - 2014.), član organizacijskih odbora i suradnik Znanstvenih sabora Slavonije i Baranje (od 1970.), Dana Hvarskog kazališta (od 1978.) i Krležinih dana (od 1971.) u organizaciji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te Prvoga međunarodnoga znanstvenog skupa o liku i djelu Josipa Jurja Strossmayera, osječkoga (1990.), potom i Akademijinih skupova u Zagrebu (1997. i 2006.), kao i Hrvatskih slavističkih kongresa u Puli, Osijeku i drugih u inozemstvu. Jedan je od najvećih poštovatelja i poznavatelja lika i djela velikana Josipa Jurja Strossmayera (1815. - 1905.), a ove se godine obilježavaju 200. obljetnica njegova rođenja i 110. obljetnica smrti.