Tko se još sjeća najvećeg balkanskog krvnika s kraja 20. stoljeća Slobodana Miloševića? Prošlo je 15 godina od svrgavanja ovog diktatora s vlasti koji je sanjao o velikoj Srbiji.
Naime, ovih dana pojedini srpski mediji prisjetili su se “dinastije Milošević”, Slobodana i njegove supruge Mirjane Marković, prve dame Srbije. Veliki Slobo dobio je tek malen prostor u pojedinim medijima, pa je 15. obljetnica od pada Miloševićevog režima jedva zabilježena. Sve je počelo i završilo u jednom danu. Toga četvrtka, 5. listopada 2000. godine, Demokratska opozicija Srbije (DOS) pokrenula je masovne demonstracije u kojima su sudjelovali deseci tisuća nezadovoljnih građana. Tom prigodom 60-ak osoba je ozlijeđeno, a jedna je poginula. Masovna okupljanja građana na poziv lidera DOS-a, uslijedila su nakon što je Izborna komisija osporila pobjedu kandidata DOS-a Vojislava Koštunice na izborima 24. rujna.
Prosvjed koji je održan u središtu Beograda bio je najmasovniji od početka 90-ih godina. Masovni upad prosvjednika u zdanje tadašnje Savezne skupštine uslijedio je tog 5. listopada, negdje poslije 15 sati, kada je zauzeta i obližnja policijska postaja.
Milošević se konačno sljedećeg dana obratio javnosti i priznao da je pretrpio izborni poraz, a Koštunica je 7. listopada 2000. položio zakletvu pred zastupnicima Savezne skupštine. Prema naknadno priopćenim rezultatima, Koštunica je na rujanskim izborima 2000. godine dobio 2.470.304, odnosno 50,24 posto glasova, a Milošević 1.826.799, ili 37,15 posto glasova.
SLOBO OTIŠAO PROBLEMI OSTALI
U tom trenutku mnogi su se veselili Miloševićevom padu, međutim, 15 godina kasnije Srbiju vodi grupa njegovih ultranacionalističkih saveznika - prerušeni u novo ruho proeuropskih reformista.
Prije svega riječ je o Aleksandru Vučiću, koji je izabran za premijera Srbije prošle godine. Naime, bio je ministar u jednoj od Miloševićevih vlada i ima mračnu prošlost kada je riječ o vatrenim desničarskim govorima nastalima u žaru za stvaranjem velike Srbije te čišćenjem Hrvata i muslimana. Bio je desna ruka Vojislavu Šešelju i tijekom rata u Bosni i Hercegovini u više navrata snimljen je na Palama iznad Sarajeva u četničkoj uniformi i s oružjem u rukama.
Vučićev prethodnik, a sada i njegov zamjenik, Ivica Dačić, bio je Miloševićev glasnogovornik, poznat tada kao “mali Sloba”, a trenutačni predsjednik Tomislav Nikolić još je jedan bivši ultranacionalist i Šešeljev suradnik, koji je u vrijeme NATO-ovog bombardiranja Beograda, tijekom intervencije zbog situacije na Kosovu, sjedio u ministarskoj fotelji.
- Dok su Vučić i njegovi kolege naočigled “promijenili ploču”, neki su skeptični zbog njihove transformacije. Pitaju se je li ona istinska, ili je samo u pitanju želja za pobjedom i zadržavanjem utjecaja i moći.
Srbija je daleko dogurala od 1990., no ekonomski izazovi još postoje. Nezaposlenost mladih dosegla je 50 posto proteklih godina, prosječna plaća manja je od 400 eura, a strana ulaganja prijeko su potrebna. Uz to, Srbija će morati čekati bar pet godina da bude primljena u Europsku uniju - piše u svojoj analizi Agencija France Presse (AFP).
Poslije pada režima Slobodana Miloševića, u Srbiji se stvari nisu događale željenim intenzitetom, dinamikom, još manje osjetnim poboljšanjem kvalitete života i općeg političkog i društvenog napretka.
Nedugo nakon revolucije i dolaska na vlast demokratske vlade Zorana Đinđića, srbijanski premijer i začetnik ozbiljnih društvenih i političkih reformi ubijen je 12. ožujka 2003., a svaka sljedeća garnitura vlasti nije se uspjela snaći u tranziciji pa su mnoge nade iz 2000. godine ubrzo potrošene.
- Tranzicija u koju se ušlo nema kraja, ekonomska situacija je i dalje teška, građani loše žive, a vrednija putovnica i nešto uređenije društvo definitivno nisu dovoljni da budu „nasljeđe 5. listopada“ - ocjenjuje B92.
RASPRŠENE ILUZIJE
Dakle, 5. listopada za mnoge Srbe ostaje “iznevjereni mit” i “raspršena iluzija”, povod i razlog za nostalgična prisjećanja stotina tisuća razočaranih građana koji su se tog dana prije 15 godina nagutali suzavca i dima na beogradskim ulicama. Ta letargija proizlazi iz činjenice da je znatan dio ondašnjih stranaka daleko od vlasti, neke su prestale postojati, ili su u ozbiljnim vlastitim problemima i sa zanemarivim brojem zastupnika u parlamentu - počevši od nekad vladajuće Demokratske stranke koja se u međuvremenu raspala na najmanje tri frakcije.
Istodobno, na vlasti su sada ljudi iz stranaka koje su tada ili bile dio vlasti ili dio nacionalno-patriotske fronte koja je podupirala Miloševićev režim ili izravno u njemu sudjelovala.
To su stranke nekdašnjih euroskeptika, ili protivnika EU-a, koje danas najgorljivije i iz prvih redova sudjeluju u trasiranju puta eurointegracija s namjerom da Srbiju uvedu u Europsku uniju.
Vlada Zorana Đinđića, nekoliko mjeseci nakon pada s vlasti, uhitila je Slobodana Miloševića prema optužnici za ratne zločine Haškog tribiunala (ICTY) i 28. lipnja 2001. ga pod pritiskom zapadnih diplomata izručila haškom sudu. Milošević je bio prvi šef države u povjesti izveden pred međunarodni sud za ratne zločine, ali nije dočekao presudu - umro je u pritvoru haaškog tribunala 11. ožujka 2006. godine.
Njegova supruga Mirjana Marković i sin Marko pobjegli su u Rusiju gdje su dobili azil, a kći Marija živi u Crnoj Gori. Nitko od njih troje nije nazočio pogrebu Slobodana Miloševića 18. ožujka 2006., u Požarevcu.
A što je ostalo od velike Srbije Slobodana Miloševića? Gubitkom Kosova te sve izvjesnijem otcjepljenju Vojvodine i Sandžaka, uskoro bi od velikosrpskog sna mogao ostati samo Beogradski pašaluk.
Piše: Ivica KORMAN