VALPOVO – Ako je do prije desetak dana na prostorima Hrvatske i bilo onih kojih nisu čuli za bećarac – deseterački dvostih šaljivog sadržaja koji se stoljećima izvodi na prostorima Slavonije, Baranje i Vojvodine, i bez kojeg je šokačka zabava uz tamburice gotovo nezamisliva - danas ih zasigurno više nema zahvaljujući gotovo svim domaćim medijima koji su od Glasa Slavonije preuzeli priču o mladom Valpovčaninu Branimiru Čolakoviću (24), koji je, koliko je poznato, prvi u povijesti zbog bećarca zaradio – prekršajnu prijavu!

Podsjetimo, bećarac “Mala moja ti u plavoj bluzi, dođi bliže pa mi se naguzi/štoj' u pjesmi to se pjevat smije, lud bi bio ko bi zamjerio”, koji je član HKUD-a Valpovo 1905. otpjevao u povorci Ljeta valpovačkog 28. lipnja, povrijedio je policajku Policijske postaje Belišće pa je cijela priča završila na Prekršajnom sudu, ali i u medijima. Slučaj je pokreno lavinu komentara i polemika o budućnosti izvođenja napjeva koji ima status hrvatskog kulturnog dobra prema odluci Ministarstva kulture od 2007. godine, a koji je 2011. godine uvršten i na listu UNESCO-ove svjetske kulturne baštine. Bude li na novom ročištu, koje je zakazano krajem ovoga mjeseca, Branimir proglašen krivim zbog povrede Zakona o ravnopravnosti spolova, ovaj student mogao bi platiti kaznu u visini od 5000 kuna, ali, što je još važnije, presudom će se zasigurno dovesti u pitanje daljnje izvođenje tog “glazbenog idioma Slavonije” na svim sljedećim javnim nastupima folklornog karaktera.

Tajnik HKUD-a Valpovo 1905. i priznati hrvatski folklorni stručnjak Duško Topić, o cijelom slučaju kaže:

- Uvijek ističem, pa tako i u ovom slučaju, da se na pjesmu ne ide metkom, nego da se na pjesmu ide pjesmom! Ako se policajka, odnosno mlada žena koju mi u KUD-u “Valpovo 1905.” poznajemo iz folklornog svijeta, budući da se i sama bavila tom vrstom glazbe u svom matičnom KUD-u, osjetila prozvanom, izuzetno nam je žao što upravo ona nije prepoznala kreativni trenutak sudionika Smotre, jer svaki novi bećarac zapravo je plod nadahnuća samog pjevača i nikada mu ne treba osobno pristupati – pogotovo ako se netko slučajno prepoznao u njemu! Smisao bećarca i jest da bude dvosmislen, rijetko kad je upućen samo jednoj osobi i služi za uveseljavanje većeg broja ljudi. Oduvijek je poznato da od bećarca nitko nije pošteđen; ni mladi, ni stari, ni muški, ni ženski, i da se od njega ne može obraniti ni društveni status, ni zanimanje, ni materijalno stanje niti bilo kakva ideologija, jer on je svojevrsna tribina na kojoj se mogu pronaći apsolutno svi i nema razloga da se itko ljuti. Zbog toga mi u KUD-u Valpovo još jednom izražavamo žaljenje što je do ovakvog slučaja došlo na najvećoj foklornoj manifestaciji Valpovštine i što se ime našeg grada u cijeloj zemlji sada povezuje s ovim apsurdnim događajem.

Topić dodaje da u KUD-u svi čvrsto stoje iza svog bećara Branimira.

Sličnog je stajališta i naš poznati etnolog Josip Forjan, koji je tijekom desetljeća prikupio više od 8000 bećaraca iz raznih krajeva Hrvatske, BiH i susjednih zemalja. On je i autor koncerta “Bećarac i oko njega”, koji je održan u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu 2013. godine.

- Bećarac je naziv za glazbeni oblik, napjev (nekoliko melodija i napjeva), ali i za tekstualne sadržaje koji se pjevaju na napjev bećarca, a oni odreda moraju biti bećarski, vrckavi, zafrkantski, izazivački i često lascivni. Ako bećarac ne bi bio takav, onda to ne bi ni bio bećarac nego npr. svatovac, drumarac, ili neki drugi napjev - kaže Forjan.

- Narod je nekad točno znao koji se tekstovi pjevaju na koji napjev. Stoga ne stoji tvrdnja g. Ive Ivančana da je inkriminirani pjevač mogao otpjevati “pristojniji” stih. To onda ne bi bio bećarac, nego neki drumarac, ili slična forma. Na napjev bećarca narod nije pjevao npr.: “Oj poklade ajdete polako, ja i dika volimo se jako!” To je pokladarac. Bećarac mora biti bećarski: “Bećar pije, cura suze lije, suze lije što njegova nije!”. Bećarac je tako i opisan u obrazloženju zaštite kod UNESCO-a - navodi Forjan.

Ističe kako je bećarac (i svi drugi napjevi, uključujući i kolarac, tj. napjev u kolu), oblik društvene komunikacije kojom sudionici međusobno razgovaraju, tj. komentiraju društvene događaje, osobe, političare, svećenike, vlast (a to su nekada bili žandari, milicajci, a danas policajci i policajke). To je komentiranje duhovito, hrabro, odvažno, domišljato i vrlo često neuvijeno te lascivno. Oni kojima je ta društvena kritika bila upućena nisu se ljutili jer bi ljutnjom dodatno navukli kritiku društvene zajednice.

- Smatram da Branimir Čolaković svoj stih nije usmjerio nikom konkretnom, nego društvenoj zajednici s kojom je komunicirao i odaslao joj određenu poruku. Njegovo pjevanje bilo je u odnosu s ostalim pjevačima s kojima se “natpjevavao”, odnosno nizao stihove ističući svoje sudove i komentirajući stvarnost. Oni kojima su takvi stihovi (nekoć i danas!) upućeni, sami će protustihom odgovoriti na njega i neutralizirati ga. Oni koji takav odgovor nisu umjeli smisliti, stoički su podnijeli kritiku i prešutno prešli preko nje do sljedeće prigode, kada su eventualno smislili odgovarajući odgovor. Da se policajka, koja misli da je njoj stih bio upućen, samo nasmijala, ili prešutno odslušala bećarsko pjevanje, na to nitko ne bi obratio pozornost. Ovako, na sebe je navukla svu moguću nenaklonost većeg dijela društvene javnosti - kaže Forjan.