Danas, u petak, 9. listopada, s početkom u 20 sati u dvorani Hrvatskog doma u Vukovaru, nastupa Željko Pervan.

On će izvesti svoj stand up nastup s novom predstavom “Na komadiću Europe”, što je u stvari njegova dorađena predstava “Božanstvena komedija” odnosno novi vrhunac stand up komedije u Hrvatskoj. Ulaznice su u prodaji na blagajni dvorane po cijeni od 50 kn.

Opišite nam o kakvoj je predstavi riječ?

- Riječ je o transformer predstavi. Ona se cijelo vrijeme mog ovozemaljskog postojanja mijenja, nadopunjuje, nešto novo zamjenjuje staro. Kako ja upijam ćutilima svijet, tako ga cijedim natrag u predstavu. To je moje poimanje svijeta oko nas. Trudim se, naravno, da bude duhovito i publici zanimljivo.

Jeste li bili već u Vukovaru, poslom ili privatno? I hoćete li možda ovaj put imati prilike obići grad?

- Nisam, priznajem, prije bio u Vukovaru. Nije me put ili posao nanio u taj grad. Kako u životu često biva, ne čuješ se često s rođakom kad je sve u redu, kada mu ide, ne brineš, tu je i sve je O.K. Međutim, kad ga zadesi kakva nevolja, mijenjaš se, hoćeš ga vidjeti, posjetiti, raspituješ se, pratiš što je na stvari, nešto te bode da preispitaš svoj odnos prema njemu. Ne možeš više bezbrižno trčati cvijetnim livadama jer te bode trn. Netko tvoj ranjen leži okružen stvorenjima koja se hrane njegovom slabošću.

Nekoliko puta godišnje imamo prilike ugostiti vas u Slavoniji. Kakve dojmove imate o slavonskoj publici? Je li ih teško nasmijati, ili pak lakše nego druge?

- Istina, često sam u Slavoniji i dobro mi je poznata ovdašnja publika. Imaju zajednički nazivnik sa svim urbanim ljudima. Nema neke razlike, u odnosu prema stand up komediji između Rijeke, Splita, Istre, i Slavonije, pa čak Ljubljane, Sarajeva...

Imate li nekada osjećaj da je hrvatska stvarnost, bar kad je u pitanju predizborna kampanja, (na našu žalost), bizarnija i smješnija od neke izmaštane komedije, odnosno vica?

- Često je stvarnost kreativnija od pojedinca kojemu je to zadaća. Zamislite samo koji bi to misaoni tijek smislio da kupi polovne ruske MiG-ove iz Jemena, u Rumunjskoj da rade elektroniku, a dovoze ih iz Ukrajine kamionima! Avione?! Tako nešto zdrav čovijek ne može smisliti, jer zdrav mozak poznaje granice zbilje i njih se drži. Pregovori o svojemu s drugima. O Prevlaci, Malom i Velom škoju kod Pelješca. Nemojmo o političarima ako istim metrom ne mjerimo i narod. I tu bi se štošta našlo za spočitnut.

Sigurno znate da je više tisuća Slavonaca i Baranjaca emigriralo u Irsku u zadnjih godinu dana. Možda je vrijeme da napravite stand up turneju po Irskoj?

- Ma ne. Ljudi se jedva riješili mene i sličnih pa da ih još i tamo, u tuđini, davim. Treba se nekada odmaknuti i od najrođenijih, jer oni su često najveći problem. Kao što se iz priloženog da naslutiti.

Jeste li u životu imali komičarske uzore i koji su to?

- Neki su mi zaista posebno dragi. Richard Pryor, Efraim Kishon, Woody Allen...

Iako imate već jako mnogo televizijskog iskustva, serija "Kud puklo da puklo" afirmirala vas je kao glumca. Kako biste nekome tko nije gledao seriju opisali svoj lik?

- U seriji igram Marka Došena, propalog građevinara, oca jedne kćerke i muža jedne žene. Neuspjeh u poslu pokvari brak i odnos sa kćerkom, ali usprkos svemu ljubav traje među članovima obitelji Došen. Tipičan lik koji uvijek nešto pokušava, ali mu baš i ne polazi za rukom. Naravno, kao takav generira situacije i odnose s ljudima u kojima se mnogi prepoznaju.

Što je s Pervanovim dnevnikom?

- Pervanov dnevnik se više od dvije godine ne snima. Ne mogu dokučiti zašto, jer ga cijelo vrijeme bezočno repriziraju. To mi je zagonetka. Mislim, slutim o čemu se radi, ali neka ovako bude, kao ne znam što je na stvari. Nije vrijedno javnosti.

Otkrijte nam svoju omiljenu komediju i, naravno, preporučite nam neko lagano štivo za preko vikenda.

- Preporučujem prve četiri epizode “Prosjaka i sinova”, a knjiga neka bude “Priče iz davnine” Ivane Brlić-Mažuranić.