B iblija o braku – toj iskonskoj vezi muškarca i žene – govori na slikovit način. Nakon što je stvorio muškarca, Bog veli: “Nije dobro da čovjek bude sam. Načinit ću mu pomoć kao što je on.” I onda Bog iz usnulog čovjeka uzima jedno rebro i od njega oblikuje ženu. Kad ju je čovjek ugledao, uskliknuo je: “Evo kosti od mojih kosti, mesa od mesa mojega.” I zaključuje biblijski pisac: “Stoga će čovjek ostaviti oca i majku i prionuti uza svoju ženu i njih dvoje bit će jedno tijelo.”

Muž i žena su “jedno tijelo”? Zar ne bi s puno više prava mogao roditelj reći da je dijete “njegova krv”? Međutim, Biblija je jasna: čovjek treba ostaviti oca i majku i prionuti uza svoju ženu. I opet dolazimo do čvrste veze Božjeg i naravnog zakona. Svi će se psiholozi i pedagozi složiti da je uloga roditelja ograničena. Oni samo pomažu djetetu da se osamostali te da započne vlastiti život. Međutim, neki supružnici smatraju brak tek okvirom za rađanje djece. U tome se slučaju onda lako događa da roditelj svjesno i nesvjesno veže dijete uz sebe, čineći ga nesposobnim za samostalan život. A onda, nakon godina takvog bračnog iskustva – što je ostalo od one prvotne zaljubljenosti i ljubavi? Praznina. Rastava. Kada su Isusa pitali o mogućnosti rastave, on citira navedeni biblijski odlomak i zaključuje: “Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.” I vjernici i nevjernici složit će se da je rastava uvijek i muka i frustracija. Naravno, nitko ne bi smio prstom upirati u pojedine ljude i osuđivati ih. Bog jedini poznaje tajne srdaca... Kada kao župnik ispunjavam s mladencima ženidbene dokumente, onda ih u jednom trenutku službeno moram upitati je li im poznato da je ženidba – između ostaloga – nerazrješiva. Mladenci, naravno, potvrdno odgovore, ja njihov odgovor upišem, a onda oni to i potpišu. Koji puta se pitam, misle li mladenci u tome trenutku stvarno da je ženidba po sebi nerazrješiva ili skriveno možda ipak u sebi misle: “Dok ide, ide...” Sudeći prema brzim sudskim rastavama, bojim se da i nesvjesno mnogi upravo tako misle. Mladi ljudi koji ulaze u brak zaklinju se u ljubav. Ljubav. Mudri Pavao ovako opisuje istinsku ljubav: “Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.” Kad bi s takvom ljubavlju mladi ulazili u brak i kad bi se oko takve ljubavi u braku trudili, rastava jedva da bi bilo...