Kako to obično biva u životu, najljepše stvari dogode vam se neplanirano. Onako, iznenada. Tako je bilo i u ovom slučaju, kada je u redakciju stigao mail iz aviokompanije Sea Air, s pozivom na odlazak u München na Oktoberfest.

“Pozivamo dva vaša novinara da nam se pridruže na letu za München, a osigurali smo i prijevoz od aerodroma do Oktoberfesta i natrag”, stajalo je, između ostalog, u pozivu. Dakako, takvo što nije se moglo odbiti i već drugi dan bili smo u zrakoplovu s još desetak novinara, te iz osječke Zračne luke Klisa poletjeli u bavarsku prijestolnicu.

Oktoberfest, najveća pučka veselica na svijetu, održava se više od 200 godina, a sve je počelo davne 1810. Doduše, još nije doživio svoje 200. izdanje jer je u tri navrata prekidan (zbog velike epidemije kolere u 19. stoljeću i zbog dva svjetska rata). Tako je ove godine održan 182. po redu Oktoberfest, koji je počeo 19. rujna, a završit će sutra, 4. listopada. Tradicionalno traje 16 dana, a zanimljivo je da se veći dio održava u rujnu, a tek nekoliko dana u listopadu. Pa zašto onda Oktoberfest, a ne Septemberfest? U početku ova pučka veselica se održavala u listopadu (prva je održana 12. listopada 1810.), ali je bilo dosta problema zbog lošeg vremena. Naime, nije rijetkost da u bavarskoj prijestolnici zasniježi već u listopadu. Stoga su organizatori odlučili pomaknuti Oktoberfest što je više moguće u rujan, s tim da ipak nekoliko dana bude u listopadu, kako bi mogli zadržati originalni naziv ovog, najvećeg festivala piva na svijetu.

Nakon izlaska iz zrakoplova čekao nas je prijevoz do Münchena, odnosno do Theresienwiese (Terezine livade), gdje se održava Oktoberfest. Doduše, taksi nas je mogao ostaviti bilo gdje u gradu i ne bismo zalutali, jer rijeka ljudi već od ranog jutra slijeva se samo u jednom smjeru - prema Oktoberfestu. Naše mjesto rastanka, odnosno ponovnog sastanka s prijevozom do aerodroma, bilo je kod crkve St. Paul, samo stotinjak metara od ulaska u Oktoberfest. Na ulasku u crkvu privukla su nas dva zanimljiva plakata. Jedan je raspored misa na kojem piše da se nedjeljna misa u 17 sati održava na hrvatskom jeziku! Ipak, to nije nimalo čudno jer u bavarskoj prijestolnici živi oko 25.000 Hrvata. Na drugom plakatu stajao je natpis: “Za samo tri eura doživite pogled na München iz jedne druge perspektive - s visokog tornja crkve St. Paul”. Nismo dvojili ni jednog trenutka. Svladali smo 253 spiralne stepenice u jednom dahu, dobro, ne baš u jednom..., no zadihanost i grčevi u listovima ipak su se isplatili. S vrha tornja pružao se fantastičan pogled na München, a pod nogama nam je bio Oktoberfest u svoj svojoj raskoši. Bila je to dakako i prigoda za atraktivne fotografije i grada i Theresienwiese.

Nakon posjeta crkvi plan je bio prvo otići u centar grada jer nam se činilo (pre)rano otići na Oktoberfest (bilo je oko 10.30 sati), ali smo se ipak odlučili bar poviriti, jer bili smo gotovo kod samog ulaza. I nismo pogriješili. Šatori su već bili krcati, a improvizirane ulice vrvjele su od posjetitelja. Domaćini kažu da dnevno Oktoberfest posjeti oko 400.000 ljudi, no s obzirom na to da je bila subota i lijepo vrijeme, zasigurno ih je toga dana bilo i puno više. Bar smo mi stekli takav dojam, jer nije bilo trenutka da vam netko nije stao na nogu ili vas gurnuo. Dakako, nenamjerno.

Najviše ima ljudi u tradicionalnim bavarskim narodnim nošnjama - dirndl, ili kako smo mi preveli - dindrlica. Žene nose haljine velikih dekoltea, a muškarci kožne hlače s tregerima (lederhose). Ovu nošnju ponosno nosi i staro i mlado, a isto tako i ispijaju piva. Usudili bismo se reći od 7 do 77 godina. Policija na sve to gleda blagonaklono, a intervenira samo u slučaju tučnjave ili razbijanja inventara, što je doista rijetkost.

Što je vrijeme više odmicalo, bilo je sve teže pronaći slobodno mjesto gdje bi se moglo popiti pivo, pa smo ipak odlučili prvo ostati na Oktoberfestu. No i tada nam je trebalo gotovo sat vremena da pronađemo svoje mjesto pod suncem. Progurali smo se na terasu šatora Braurosl, pivovare Hacker-Pschorr, kapaciteta 6200 mjesta unutra i 2200 mjesta vani. No to nije najveći šator na Oktoberfestu. Od 14 velikih šatora, nekoliko njih može primiti čak 12.000 ljudi u jednom trenutku! Oko njih poredano je još dvadesetak manjih šatora u kojih stane od 60 do 2500 ljudi.

Čim smo sjeli, dojurio je konobar (mi smo se ipak ponadali da će to biti konobarica u njihovoj tradicionalnoj nošnji), no nismo se previše bunili jer noge su već polako oticale, a grlo je bilo suho.

- Zwei Mass, bitte! - rekli smo konobaru uobičajenu narudžbu na ne baš tečnom njemačkom jeziku. Naime, bavarski “Mass” je litrena krigla piva, i to je uobičajena mjera na Oktoberfestu. A cijena? Prava sitnica... Jedan “Mass” košta 10,30 eura ili oko 78 kuna! Tek tada vam postaje jasno koliko München uprihodi od 16 dana raspojasane zabave zvane Oktoberfest.

Milijuni litara piva, stotine tisuća litara vina, sokova, tone hrane, turisti sa svih strana svijeta, puni hoteli, restorani... Neki podaci govore da se tu okrene i milijarda eura čiste zarade!

Kucnuli smo se kriglama uz glasni - Prost! (Živjeli), kad odjednom cijeli stol (dvadesetak ljudi), ustaje i nazdravlja s nama uz glasne povike - Prost! I neizbježno kucanje staklenim kriglama. Nastaje pjesma i smijeh, i u tom trenutku doživljavate pravi duh Oktoberfesta.

Za one koji nisu nikada bili, a namjeravaju posjetiti ovaj, najveći festival piva na svijetu, treba reći da će pred njima biti dvije, gotovo nemoguće, misije. Jedna je pronaći mjesto u šatoru, a druga je na vrijeme stići na WC. Prvo, sva mjesta u šatoru su rezervirana i po godinu dana unaprijed(!), tako da ispred stoji stotine ljudi bez rezervacija i čekaju da netko iziđe da bi ih zaštitar pustio unutra. Ponekad stoje i po sat vremena, a mnogi i odustaju pa odlaze za neki šank, gdje će također dobiti pivo, ali to nije to. Ista je situacija i pred brojnim toaletima, gdje nakon konzumacija nekoliko “Massa” stižete u posljednji trenutak, ali na svoje razočaranje morate stati u dugački red i strpljivo čekati. A mjehur je sve puniji i veći... Ipak, neka vas to ne obeshrabri, jer sve su to čari Oktoberfesta, pa nešto valja i otrpjeti, dok se može.

I tako - nakon okrjepe krećemo u obilazak cijelog prostora Theresienwiese, koji se prostire na 42 hektara. Osim brojnih pivskih šatora, kućica s hranom i suvenirima, tu dominira i golemi adrenalinski park kojeg se ne bi postidjeli ni Disneyland ili Gardaland. Tu stvarno ima svega, jedino nigdje nismo vidjeli natpis upozorenja tipa: Ako si pio, ne vozi se! Naime, kod mjesta silaska s vlaka smrti ili neke druge adrenalinske vožnje, ne treba vam opisivati kako izgleda okolica. Samo upotrijebite maštu - nekoliko litara piva, brza hrana i vratolomna vožnja! Bljak!

No ubrzo na to zaboravite kada prođete pokraj štanda gdje se prodaju tradicionalne bavarske kobasice duge pola metra. Neodoljiv miris vas privlači i već u sljedećem trenutku grickamo ovu poslasticu u golemom pecivu. Za 6,20 eura stvarno se od toga možete najesti, ali i ožednjeti, jer su ljute i dobro zasoljene. Nakon toga, što nam je drugo preostalo nego ponovno na pivo. I tako u krug. Mogli bismo unedogled, ali novčanik je sve tanji, a i približava se vrijeme povratka pa ispijanja piva prekidamo kod broja... Hm, bolje da ne priznamo. Ipak nećemo o brojkama.

Odlazeći s Theresienwiese, gledamo natpis na izlasku - Auf Wiedersehen (Doviđenja) - i ne znamo što bismo u tom trenutku rekli. Doviđenja ili zbogom. Ipak, doviđenja, jer bilo je jako lijepo, ali drugi put dolazimo s rezervacijom i ne izlazimo iz šatora cijeli dan! Bar jedan od nas, koji potpisujemo ovaj tekst.