Magazin
INTERVJU TJEDNA: NENAD POKOS

Useljavanje muslimana drastično će promijeniti strukturu europskog stanovništva!
Objavljeno 3. listopada, 2015.
DEMOGRAF O AKTUALNOJ MIGRANTSKOJ KRIZI I POSLJEDICAMA ZA KRŠĆANSKI IDENTITET EUROPE, PROMJENAMA VJERSKOGA SASTAVA STANOVNIŠTVA U HRVATSKOJ...

Već duže od desetljeća u analizama demografa u Hrvatskoj nema pozitivnih vijesti jer svako novo istraživanje pokazuje trend sve bržega gubljenja stanovništva. To je potvrdila i posljednja UN-ova analiza, koja je Hrvatsku svrstala među 11 zemalja svijeta koje će do 2050. godine izgubiti više od 15 posto stanovništva.

U razgovoru s dr. Nenadom Pokosom, demografom s Instituta za društvena istraživanja “Ivo Pilar” i predavačem na Hrvatskom katoličkom sveučilištu i Hrvatskim studijima, dotaknuli smo se demografskih tema, ali i aktualne migrantske krize, koja donosi nove izazove.

Rijetko se spominje aspekt izbjegličkoga vala, koji sa sve većim brojem muslimana može biti izazov za kršćanski identitet Europe. Kako zadržati vlastiti europski identitet pred tim migracijskim valom, što kazuju brojke?

- Europska unija voljela se hvaliti poštovanjem svih religija i svačijega svjetonazora, poštovanjem ljudskih prava, solidarnošću i jedinstvom, sve dok izbjeglice nisu došle na njezine granice. Ljudi koji žele život dostojan čovjeka odjednom su uzdrmali temelje Europske unije, koja je nespremno dočekala njihov dolazak. Kao demograf osvrnuo bih se na promjenu vjerske strukture europskoga stanovništva posljednjih pedesetak godina. Danas od ukupno 740 milijuna Europljana oko 76 % čine kršćani, muslimani 6 % - 46 milijuna, budisti 0,4 % - oko tri milijuna, hinduisti 0,2 % - 1,5 milijuna, židovi 0,2 % - 1,4 milijuna, sikhi 0,1 % - oko milijun. Danas je udjel kršćana podjednak kao i 1970. godine, kad su oni činili 75 % ukupnog stanovništva Europe. Taj gotovo nepromijenjeni udjel kršćana posljedica je znatnoga smanjenja udjela ateista i agnostika nakon sloma komunizma 1989. godine. Tako su primjerice u istočnoj Europi kršćani 1970. godine činili samo 57,2 %, a danas ih je oko 85 % ukupnog stanovništva. U svim ostalim dijelovima Europe udjel kršćana se između 1970. i 2015. godine smanjio, što je najizraženije u zapadnoj Europi, gdje kršćani danas čine oko 66 % ukupnoga stanovništva, a 1970. njihov je udjel iznosio 89 %.

Među ostalim religijama najveći porast broja pripadnika bilježe muslimani, kojih je 1970. bilo 20 milijuna, što je tada činilo 3 % europskog stanovništva. Već 1990. njihov broj iznosi 4,1 %, a danas ih ima oko 46 milijuna, što je 6 %. Prema projekciji izrađenoj 2011. godine, očekivalo se da bi 2030. godine njihov broj iznosio oko 58 milijuna, što bi činilo 8 % europskoga stanovništva. Međutim, kako je ta projekcija rađena prije ove migrantske krize, u kojoj najveći broj izbjeglica čine upravo muslimani, njihov broj i udjel će za petnaest godina biti zasigurno veći. Naime, osim što će velik broj recentnih izbjeglica ostati zauvijek u Europi, na snimkama ovih dana možemo vidjeti da je uglavnom riječ o mlađemu, reproduktivnom stanovništvu, koje je sa sobom donijelo i svoj potencijalni natalitet, a koji također nije bio uključen u prethodne projekcije. Opće je poznato da muslimani imaju tradicionalno veće stope nataliteta od kršćana, pa će stoga za nekoliko desetljeća sigurno doći do drastičnije promjene vjerske strukture europskoga stanovništva no što se donedavno predviđalo. Kako će se doseljavanje muslimana na naš kontinent i dalje nastaviti, razmjere je teško procijeniti, na Europi je da te migrante pokuša što bolje integrirati u europsko društvo, ali ne zadirući u njihov islamski identitet.

Koga vidite odgovornim za toliki priljev izbjeglica? Je li za to odgovorna politika prema toj regiji, američka invazija prije deset godina, bijeg od siromaštva... S geopolitičkoga gledišta - vidite li političku volju “jakih” zemalja da riješe neastabilnosti i osiguraju preduvjete za ostanak, posebice u Siriji?

- Izbjeglička ili migrantska kriza počela je već prošle godine, kada je u odnosu na 2013. u Europsku uniju ušlo oko 280.000 izbjeglica, ili čak 140 % više nego godinu prije. Priljev izbjeglica preko Sredozemlja bio je tada čak 266 % veći nego 2013. godine, a među njima su najbrojniji bili državljani Sirije (30,2 %), nakon kojih su slijedili izbjeglice iz Eritreje (15,6 %), nespecificiranih subsaharskih država (12 %), Afganistana (5,8%) itd. Najveći broj izbjeglica ušao je preko Italije, koja je primila 170.000 izbjeglica, ili 296 % više nego 2013. godine.

Najveći broj izbjeglica dolazi iz Sirije, gdje već četiri i pol godine traju krvavi sukobi koji su započeli na tragu arapskoga proljeća... O nastanku i naglomu širenju Islamske države postoje kontroverzna tumačenja, ali upravo jačanjem njihova terorizma mnogi Sirijci, kao i Iračani, prisiljeni su bježati iz svojih domova. Tijekom sukoba iz Sirije je izbjeglo četiri milijuna stanovnika, unutar zemlje raseljeno više od sedam miljuna ljudi, a poginulo je oko 250.000 ljudi i razumljivo je da mnogobrojni stanovnici te zemlje više ne žele ili ne mogu čekati kraj sukoba i konačan dogovor, ponajprije velikih sila. Usto su izbjeglički kampovi u susjednim državama - Libanonu, Jordanu i Turskoj - prepuni te Sirijcima ne preostaje drugo nego da krenu u Europu. Kao najpoželjnija europska destinacija uvjerljivo prednjači Njemačka, koja je zbog potreba za brojnom radnom snagom, između ostalih, i izbjeglicama iz Sirije znatno pojednostavila postupak za dobivanje azila. Osim toga u Njemačkoj se već nalazi znatan broj njihovih članova obitelji ili rodbine, pa je stoga u prvih sedam mjeseci ove godine u Njemačkoj azil zatražilo već 44.000 Sirijaca, dok je u istom razdoblju prošle godine taj broj iznosio 16.500. U Njemačkoj k tomu tražitelji azila dobivaju mjesečnu naknadu u visini od 352 eura i plaćeni su im stan i grijanje, pa time postaje jasnije zašto je njihov krajnji cilj baš Njemačka.

Bavili ste se promjenama vjerskoga sastava stanovništva u Hrvatskoj posljednjih pedesetak godina. Do kakvih ste nalaza došli? Mogu li se prilike iz naše zemlje preslikati na opću, sadašnju sliku?

- Vjerski sastav stanovništva Hrvatske poprilično se razlikuje od europske slike. U Hrvatskoj je nakon Drugoga svjetskoga rata pitanje o vjerskoj pripadnosti postavljeno u popisu 1953. godine te od popisa 1991. nadalje, a na posljednjem popisu, 2011. godine, 94,8 % stanovništva Hrvatske izjasnilo se vjernicima. Nadalje, kršćani su 2011. godine činili 91,3 % ukupnog stanovništva, po čemu Hrvatska pripada u red europskih država s najvećim udjelom te religijske skupine. Jedna od najznačajnijih promjena između 1991. i 2011. godine znatan je porast udjela katolika sa 76,9 % na 86,3 %, do čega je došlo zbog doseljavanja Hrvata iz susjednih država, ponajprije iz Bosne i Hercegovine, znatnoga brojčanoga smanjenja stanovništva, koje se 1991. godine nije izjasnilo kao vjernici te drastična smanjenja broja i udjela pravoslavaca. Broj potonjih smanjio se između 1991. i 2011. za 342.000, odnosno, za 64,3 %. Time se udjel pravoslavaca u tih dvadeset godina smanjio s 11,1 % na samo 4,4 % ukupnog stanovništva Hrvatske, a što je prije svega posljedica intenzivna iseljavanja srpskoga pravoslavnoga stanovništva 1990-ih godina uglavnom u Bosnu i Hercegovinu te Srbiju.

Brojem značajniju religijsku skupinu čine još muslimani, sa 63.000 pripadnika (1,5 % stanovništva Hrvatske), što je u odnosu na 1991. porast od samo 14,8 %, a u istom razdoblju u Europi je porast iznosio više od 50 %. Možda je nekima začuđujuće što se 2011. godine čak 9647 muslimana u Hrvatskoj u narodnosnom smislu izjasnilo Hrvatima, no to je fenomen koji u Hrvatskoj ima starije političko-nacionalno i kulturno utemeljenje, a čija će perspektiva ovisiti i o kretanju integracijsko-asimilacijskih društvenih procesa. Iz predočenih podataka proizlazi da je Hrvatska vjerski znatno homogenija od europskoga kontinenta te da bi do znatnijega poremećaja vjerske slike došlo tek masovnijim doseljavanjem nekršćanskoga stanovništva.

Spominje se i treći val iseljavanja mladih ljudi, koji u potrazi za egzistencijalnim pitanjima odlaze ne samo u europske nego i prekooceanske zemlje. Kako spriječiti taj odlazak?

- Za razliku od europske migrantske krize, nas zasada treba znatno više zabrinjavati iseljavanje mladog stanovništva iz Hrvatske. Točne razmjere tog iseljavanja ne znamo jer su statistički podatci dosta nepouzdani. Njemačka statistika bilježi da je u prvih šest mjeseci 2014. godine u Njemačku iselilo 21.000 hrvatskih državljana, a Državni zavod za statistiku, koristeći MUP-ove podatke, barata s brojem od 7877 hrvatskih državljana iseljenih u Njemačku tijekom 2014. godine. Podatci za tu godinu bit će još nepovoljniji jer je Njemačka, kao i Francuska, Belgija i Italija, 1. srpnja ukinula restrikcije za zapošljavanje hrvatskih državljana. Treba reći i da se Hrvati lako integriraju, a mnogi i asimiliraju u njemačko društvo, pa se prema nekim projekcijama očekuje da će svaki drugi radni migrant iz Hrvatske otići u Njemačku. Odgovornost za taj masovni odlazak je na vladajućim strukturama, koje ne poduzimaju adekvatne mjere za ostanak mladih ljudi, a pritom se prije svega misli na otvaranje novih radnih mjesta te donošenje javnih politika, kao što su populacijska i obiteljska politika.

Posljednja obiteljska politika donesena je 2003. godine. Što se o tom pitanju poduzelo u proteklom desetljeću? Ima li kod vlasti spremnosti za provođenje mjera za preokret negativnih trendova?

- Donošenje nove obiteljske politike, kao i populacijske politike, treba biti jedna od prioritetnih zadaća hrvatske politike. Krajem 2012. godine pri Ministarstvu socijalne politike i mladih osnovana je radna skupina za izradu nove Nacionalne obiteljske politike. Nakon nekoliko početnih sastanaka navedeno ministarstvo nije poduzimalo daljnje akcije, već je u veljači 2015. osnovalo novu radnu skupinu, koju je činio znatno manji broj stručnjaka te koja je do kraja lipnja ministarstvu predložila mjere obiteljske politike. Kako se približavaju parlamentarni izbori, postaje jasno da se za mandata ove vlade obiteljska politika ne će usvojiti. Najveća šteta od svega je što bi predloženim mjerama (općenito su najznačajnije mjere obiteljske politike dječji dodatci, porezne olakšice, potpore majkama, obiteljski servisi, pomoć jednoroditeljskim obiteljima i sl.) možda idućih godina imali nekoliko tisuća više živorođene djece, odnosno manje iseljenih stanovnika.

(Intervju preuzet iz Glasa Koncila. Zahvaljujemo na dopuštenju za objavu u skraćenom obliku)

Razgovarao: Ivan TAŠEV

ODNOS PREMA ŽENAMA

Korist od pozitivne diskriminacije

Čuju se komentari da je populacijska politika skupa. Mogu li se pozitivni pomaci osigurati samo sustavom obiteljskih potpora i poreznih olakšica, tj. novcem, ili su potrebnije sveobuhvatne promjene?

- Bez obzira na to što je svaka populacijska ili obiteljska politika skupa, moramo postati svjesni da što će se više odgađati donošenje adekvatnih mjera populacijske i pronatalitetne politike, to će one iziskivati mnogo više truda i mnogo će više stajati hrvatsko društvo. O uloženim financijskim sredstvima teško je govoriti jer sve ovisi o predviđenim mjerama. Osim novcem, jaka populacijska politika može se ostvariti, primjerice, i u odnosu prema zaposlenim ženama, a koji kod naših poslodavaca nije uvijek na visokoj razini. Stopa zaposlenosti žena najveća je upravo u onim razvijenim europskim zemljama koje imaju pozitivne demografske trendove. U tim zemljama mnoge žene mogu raditi pola radnoga vremena, ali uz punu plaću, a što im subvencionira država. Ako žene raspolažu novcem, vremenom i javnim uslugama, odnosno dostupnošću jaslica i vrtića, riječ je o pozitivnoj diskriminaciji zaposlenih žena te u tim zemljama (primjer Švedske) žene imaju jaku javnu podršku.

Možda ste propustili...

TEMA TJEDNA: SUPERIZBORNA PRVA TREĆINA

Do nove vlade prije europskih izbora

DR. SC. PREDRAG HARAMIJA, PROFESOR NA ZAGREBAČKOJ ŠKOLI EKONOMIJE I MANAGEMENTA

Ključ pobjede na saborskim (i predsjedničkim) izborima izborne su jedinice

Najčitanije iz rubrike