Demografska depopulacija u Europi, prema P. Buchananu, dovest će do "smrti Zapada". Zapadna civilizacija kao nikad ranije veliča ljudska prava, ali se ona istovremeno više nego ikada krše i ugrožavaju.

"Jednakost je možda temeljno pravo, no ne postoji država na Zemlji koja ju može pretvoriti u činjenicu", kazao je Honore de Balzac. Wilheilm Heitmayer, njemački pedagog i sociolog, održao je 1992. godine predavanje na dan Sveučilišta u Bielfeldu (23.11.) na temu "Zašto je ovo društvo paralizirano glede nesnošljivosti prema strancima i glede nasilja?", te u jednoj rečenici opisao posljedice dezintegracije i modernizacije u Njemačkoj: "Što manje jednakosti, to više konkurencije, što više konkurencije, manje solidarnosti, a s manje socijalnih veza, više bezobzirnosti".

Činjenica je da su destruktivne ideologije započele u materijalno najbogatijim dijelovima svijeta. Zapadna cilvilizacija pokazuje "sklonost barbarstvu", mišljenja je David Hare.

Europska unija i Amerika dugovali su Libiji do 2011. godine, prije svrgavanja Gadafijeva režima, gotovo 200 milijardi dolara za isporučenu naftu. Muamer el Gadafi zatražio je vraćanje duga i zaprijetio da će u suprotnom sklopiti druge međudržavne ugovore. Zbog toga je došlo do neviđenog razaranja Libije i svrgavanja Gadafija, koji prije toga desetljećima "velikima" nije smetao. Iste godine predsjednik SAD-a Barack Obama, dobitnik Nobelove nagrade za mir (Sic!), poziva i članice EU-a na oslobađanje Libije od "tiranina". Obama je u veljači 2015. u medijima izjavio: "Moramo imati najjaču vojnu silu na svijetu kojom ćemo prema potrebi vezati ruke onim državama koje ne budu činile ono što zahtijevamo od njih". Ova izjava je prijetnja koja postaje jasnija u kontekstu humanitarne katastrofe Europe, od početka 2015., što se vidi i po sve većem izbjegličkom valu.

Inače, Amerikanci su prvi pokrenuli borbu protiv ISIL-a da bi prisvojili bogata nalazišta nafte Bliskog istoka. No, još jednom se pokazalo da im je borba protiv diktatora i/ili terorizma paravan iza koje skrivaju prave razloge. Američka borba u tom dijelu svijeta ranije se vodila trgovinom naftom i ratovima protiv diktatora, a sada planiranim raseljavanjem ljudi.

Marko Milačić (neovisni novinar), u rujnu 2014. napisao je otvoreno pismo ambasadorici SAD-a u Crnoj Gori Sue K. Brown. Izdvajam najvažnije dijelove: "Gospođo Brown, spremate se za novi rat, Vi i Vaši nadređeni. Nije se ni ohladilo razoreno libijsko tlo od vaših bombi, a već punite ratne brodove raketama u Sredozemlju. Nije se ni sprala krv Moamera Gadafija, a već imate novu metu, Bashara al Assada. Rat je, gospođo Brown, za Vas i Vaše nadređene, boca s kisikom. Pretvorili ste vašu zemlju u zemlju ratovanja. Ratujete na više frontova istovremeno. Okupirali ste Irak lažući da vaš nekadašnji prijatelj Saddam Hussein posjeduje oružje za masovno uništenje. Udarite na Siriju jer je tamošnji Assadov režim, navodno, koristio kemijsko oružje, što nikako da dokažete. Uništili ste Libiju i zbrisali vašeg starog partnera Gaddafija. Nemojte tako 'pomagati'. Ni Iranu. Ni Siriji. Ni Europi. Ni Crnoj Gori".

Kao što postoji ekstremni Istok, postoji i ekstremni Zapad. Svima poznat dramatičan događaj od 11. rujna 2001. u SAD-u pridonio je sukobu kultura. Situaciju je još ranije 'podgrijala' svjetska uspješnica Samuela P. Huntingtona, profesora na Harvardskom sveučilištu pod naslovom The Clash of Civilizations” (“Sukob civilizacija”). Huntington u knjizi ističe da nakon kraja Hladnoga rata sukobi između velikih sila neće više biti ideološke ili političke, nego civilizacijske naravi. Sukob civilizacija sagledava kroz vjersko naslijeđe koje je ostavilo duboke tragove na civilizacijskom raskolu "razvijenih" i islamskog svijeta. Od ranijih sukoba Sjever - Jug/Istok - Zapad, sad imamo Huntingtonovu paradigmu "sukoba civilizacija". Napadi od 11. rujna na SAD, kao i onaj na satirički list Charlie Hebdo u Parizu, kao i ratovi na Bliskom istoku, potvrđuju Huntingtonove teoriju "sukoba civilizacija". Prisjetimo se koliko su SAD talibane u Afganistanu koristili kao izgovor u rasplamsavanju sukoba protiv Rusije. Ipak, njegova teza o bipolarizaciji Zapad/Istok, kršćanstvo/islam, previđa činjenicu da je potonji izuzetno heterogen (primjerice, sukobi između sunita i šijita). Pored toga, Huntington zanemaruje činjenicu i da Zapad nije homogen te da današnje generacije na Zapadu i SAD-u prosvjeduju protiv diktata EU, "bankoroida" (D. Pavuna) i MMF-a, ali i protiv areligioznosti ili diktata tržišnoga fundamentalizma tzv. "suvremene civilizacije".

U ožujku 2011. godine, Gadafi je za televiziju 'France 24' upozorio da se bez stabilne Libije neće moći kontrolirati bezbroj migranata iz Afrike i Bliskog istoka u Europu. Dakle, svega nekoliko mjeseci prije pogubljenja upozoravao je da će ako "Tripoli padne, milijuni izbjeglica preplaviti Europu i iznenaditi zapadne političare". Četiri godine nakon njegove izjave, Europa je u kaosu, izbjeglice nazadrživo prodiru, a to dramatično osjeti i Hrvatska.

Kao i u Libiji 2011. godine, vojnom je intervencijom i u Iraku srušen još jedan diktatorski režim, a ta zemlja, kao Sirija ili Egipat, pretvorene u rasadnik terorizma, što danas poznajemo u fenomenu Islamske države (IS/ISIL). Posljedica četverogodišnjih oružanih sukoba u Siriji je polovina odbjeglog stanovništva, a pet milijuna ljudi u Siriji žive kao prognanici. Od 2014. nastaje teroristička, tzv. Islamska država. Od tada izbjegli se broje u milijunima, a Europa se pokazala kao Tvrđava.

Sva ta stradanja i ratovi bili su programirani. Stratezi kaosa ciljano generiraju netrpeljivosti, socijalne i kulturološke konflikte. Stari sukobi na relacijama Istok-Zapad/Sjever - Jug, razvijeni - nerazvijeni, konzervativci - liberali, obojeni - bijelci, teisti - ateisti, zamjenjuju se ili inteziviraju novima. Tako se stvaraju (unutrašnji i vanjski) neprijatelji umjesto da se ljude pita što ih spaja. Današnji je tzv. islamski svijet u destrukciji. To je velikim dijelom posljedica američkog i zapadnjačkog antagoniziranja prema tradiciji, drugačijoj životnoj filozofiji i religiji. Egzodus muslimana, koji hrle od Mediterana i Balkana prema željenoj destinaciji - sjevernoj i zapadnoj Europi - generira dvostruke kriterije za izbjeglice, tražitelje azila i migranate. To je poraz tzv. humanitarne Europe, s idejom "humanog preseljenja", a u naravi - prav(n)og egzodusa. Bježeći od straha i materijalne bijede tzv. Islamske države, većina tih ljudi nisu i ne mogu se apriorno tretirati kao migranti, izbjeglice ili dezerteri. Vjerujem kako bi se većina vratili u svoju državu i mirno živjeli da tamo postoje uvjeti za normalan život, ili da nema straha od smrti.

Lindsey Williams, baptistički svećenik, napisao je knjigu "Energy Non-crisis", u kojoj je iznio glavnu tezu da ekonomske krize i nestabilnosti izazivaju svjetske elite. Knjiga i njezin autor olako su svrstani u red "teoretičara zavjere". Međutim, vrijeme je pokazalo opravdanost njegovih teza. U veljači 2011., u jednoj TV emisiji, Williams je izjavio: "Egipat je samo početak onoga što će se odvijati na Bliskom istoku". U istoj emisiji naveo je kako su elite potaknule nerede (u to vrijeme eskalirale su demonstracije u Tunisu i Egiptu), te da je njihov plan pokrenuti val prosvjeda na cijeli Bliski istok. Gdje su sada njegovi kritičari koji su ga olako nazivali "teoretičarem zavjere"?

Za kraj ovog osvrta, navest ću kako samoubojstvo suvremene civilizacije R. Koch i C. Smith prepoznaju u inverzijama vrednota: "Umjesto štednje i odgovornog ponašanja kod većine, imamo poriv da misle na sebe. Umjesto idealizma imamo cinizam. Umjesto smisla i cilja imamo novac. Umjesto ozbiljnosti imamo trivijalnost i prepuštanja uživanju", pišu autori u svojoj knjizi "Samoubojstvo Zapada". Valja je iznova pročitati, posebice sada, kad svjedočimo stanju u EU i kaosu s migrantima, između ostaloga.