SLAVONSKI BROD - Podružnica Instituta za povijest Slavonije, Srijema i Baranje iz Slavonskog Broda organizirala je simpozij vezan uz povijest okoliša, a tema su slavonske šume. Riječ je o istraživanju interakcije između čovjeka i šume. Najveća intervencija čovjeka dogodila se u 19. stoljeću, tijekom kojeg je prekrivenost šumama sa 70 pala na 35 posto. U godini kada Hrvatska obilježava 250 godina organiziranog šumarstva, o slavonskoj šumi od antike do 20. stoljeća na skupu izlažu povjesničari, šumari, arheolozi, etnolozi, povjesničari književnosti i umjetnosti iz Hrvatske, Srbije i Slovenije. Stanko Andrić, govoreći o šumi Garavica na slavonsko-turskom pograničju, kaže kako se u srednjem vijeku napučeno i gospodarski razvijeno područje stare Križevačke i Virovitičke županije transformiralo u pustu zemlju na kojoj su prirodne sile preuzele primat nad čovjekovim aktivnostima. Taj se “povratak prirodi” manifestirao neograničenim bujanjem raslinja i u konačnici rastom šumâ na širokom graničnom pojasu.

Tajnik znanstvenog skupa, Dinko Župan, navodi kako su u osmanlijsko vrijeme korištene šume kestena. “Prvi ušećereni kesten u Francuskoj pojavljuje se u 19. stoljeću, čime su se hvalili, a kod Osmanlija je ta slastica bila poznata u 13. stoljeću. U to vrijeme mnoge su se age na požeškom području obogatile trgovinom kestena”, kaže Župan.

Šume su izgradile i kulturne institucije. Od hrastovih šuma Đakovačke biskupije sagrađena je đakovačka katedrala, gimazije, Akademija znanosti i umjetnosti... U 19. stoljeću se šuma eksploatira i zapošljava mnoštvo ljudi. Iz Slovenije su dolazili rezati stabla, a naši su ljudi kirijašili, za što su plaćani dukatima. Otuda našim snašama dukati, pojašnjava Župan. U Francuskoj i Njemačkoj je slavonski hrast poznat od 19. stoljeća kada je korišten za proizvodnju bačvi. Spačvanski bazen i hrast lužnjak su bili inspiracija mnogima, a koliko su Hrvati emocionalno vezani uz lužnjak pokazuje i to što on svoje mjesto nalazi u himni, na kovanicama, poštanskim markicama... M.Radošević