ĐURIĆI - Ivana Jurić iz Đurića, u istočnom dijelu županjske Posavine, svestrana 33-godišnja komercijalistica, majka petero djece, najuzornija je hrvatska seoska žena za 2014. godinu, odlučeno je na 15. izboru najuzornije hrvatske seoske žene, koji se lani u listopadu održao u Ivanskoj, nedaleko od Bjelovara. Budući da se izbor održava u mjestu odakle je pobjednica, ovogodišnji je trebao biti u Đurićima, i to u subotu, 10. listopada. Mještani Đurića nestrpljivo su iščekivali taj događaj i nisu skrivali ponos što će njihovo malo selo napokon biti u središtu nekog događaja na državnoj razini. Jedino po čemu su se, kažu, spominjali bile su lanjske poplave i ovo im je, priznaju, bila idealna prilika da se za njih čuje. Međutim, samo dva tjedna prije održavanja dočekao ih je hladan tuš - 16. izbor najuzoritije hrvatske seoske žene umjesto u Đurićima bit će održan u Velikoj, u Požeško-slavonskoj županiji!

Razloge promjene lokacije izbora doznali smo u Upravnom odjelu za poljoprivredu VSŽ-a. U dopisu poslanom sudionicima i uzvanicima izbora pročelnik Andrija Matić ističe: “Svi smo s radošću odlučili da izbor priredimo u Đurićima, malom selu na tromeđi Hrvatske, BiH i Srbije. No odaziv 23 kandidatkinje i želja da sve besprijekorno odradimo u isto nas je vrijeme razveselio, ali i pokolebao jer na prostoru Cvelferije, gdje su Đurići, nije moguće organizirati primjeren smještaj za sve one koji su ga zatražili. Tijekom posljednjih dogovora kako da sve to ipak odradimo pojavio se problem na koji ne možemo utjecati – sve veći broj izbjeglica. Protekli petak bio je dan naše odluke, jer su tada izbjeglice stigle u susjedne Strošince, pa je i opće ozračje postalo sve turobnije. K tomu, dopis ministra znanosti u kojem poručuje školama da sva putovanja i izvanškolske aktivnosti na području istočne Slavonije prethodno dogovore s nadležnom policijskom upravom ili ih odgode bio je jasan znak da je potrebno promijeniti mjesto održavanja izbora”, stoji u dopisu pročelnika Matića.

- Razočarani smo, povrijeđeni, osjećamo se izigranima. Pa živjeli smo za tu subotu, 10. listopada, cijelo selo se radovalo, i staro i mlado, svi smo bili ushićeni. Napokon smo dočekali svojih pet minuta i priliku da se u svome selu proveselimo i opustimo, nahranimo dušu i pokažemo hrvatskoj javnosti. I na kraju, što smo dobili? Veliko ništa - ogorčeni su Đurićani.