Švedski glumac Gustaf Skarsgard, najpoznatiji po ulozi Flokija u povijesnoj drami “Vikinzi”, priča o svom liku čije avanture možemo pratiti na Pickboxu.

Kako se Floki nosi s velikim promjenama u svom životu u odnosu na drugu sezonu?

- Na kraju druge sezone Floki postaje otac. Bio je umiješan u plan za svrgavanje kralja Horika i iskorištavao je svoju sklonost tamnoj strani, kojoj ionako prirodno gravitira. I sada je nakon toga, a pred novim životom u ulozi oca, pomalo zbunjen. Mislim da obiteljski život nije za njega. Nekako ne može naći svoje mjesto u svemu tome pa je na početku sezone pomalo nemiran. Žudi za tim da opet ode u svijet i iživi se.

Čime se Floki bori emocionalno?

- O samom sebi ima dvojako mišljenje. Smatra se ili fantastičnim ili potpuno bezvrijednim. I uvijek je razapet između ta dva doživljaja samoga sebe. Genijalan je čovjek, ali je istodobno potpuno egocentričan, kao što to geniji obično jesu. Uvijek se sve zapravo vrti oko njega.

Imate li omiljenu scenu iz treće sezone?

- Jedna od meni omiljenih scena je napad na Pariz. Ragnar je tražio da predvodi napad. A on u svojoj megalomaniji gradi one goleme tornjeve. I sve odlazi k vragu! U tom paklu koji nastaje, vidimo Flokija usred gorućeg pakla, u jednom od tornjeva koje je izgradio. Držim dugačak govor na staronordijskom gdje poludim i bijesnim usred tog pakla, što je bilo jako zabavno. Trebalo je mnogo priprema jer sam morao naučiti staronordijski. To je sigurno bio vrhunac.

Jesu li napredne scene bitaka zahtijevale učenje više koreografije?

- Dosad smo se zbilja uhodali. Možemo brže učiti od koreografa. Često bismo, pogotovo tijekom prve sezone, vježbali scenu tri ili četiri puta, a kad bih pogledao epizodu, scena bi trajala najviše pola sekunde! Sada smo mnogo učinkovitiji. Ali to je fizički naporan posao. Zaista je važno biti u formi da biste mogli to svladati. Meni je važno da uguram vrijeme za teretanu između snimanja tako da mogu biti u formi. Stalno smo u bitkama ili na brodovima.

Kako biste opisali ove naprednije scene bitaka u usporedbi s prethodnim sezonama?

- Mislim da su sofisticiranije zbog zidova od štitova i raznih novih stvari. Floki ima svoj stil borbe, koji odgovara njegovoj tjelesnoj spremi. On nije obučeni Viking, zbog čega nikad nisam htio imati štit. Samo je podignuo svoju brodograditeljsku sjekiru i počeo je koristiti. A onda je s vremenom dobio mač od Helge za vjenčani dar pa je postao veći ratnik.

Što vam je najviše zajedničko s Flokijem?

- Njegova strast. Za njega su to brodogradnja i vjera. A za mene je to gluma. Znate, to je ono što mi je na prvome mjestu u životu i za što živim. Postoje i druge sličnosti. Koju god ulogu prihvatim, uzmem djeliće svoje osobnosti i uvećam ih, tako da sigurno postoje neke moje osobine koje sam proširio na Flokija. Ali on je vrlo ekstremna verzija svega što sam pronašao u sebi.

Kako se uživite u lik?

- Katkad imam osjećaj da je cijeli moj život ritual uživljavanja u lik, učinit ću bilo što mi je potrebno da se uživim u određenu scenu ili određeni lik. Na sve sam spreman da bih nešto razumio ili našao energiju koja mi treba za scene.

Što je za vas težak dan na setu?

- Kad imam dugačku scenu s kompliciranom glumom, s drugim glumcem, i moramo to obaviti kako treba, to me stavlja na kušnju. Ekipa je na kušnji kad imamo 300 statista, koordinatora borbe i konje te moramo mnogo toga snimiti u jednom danu. Na takve dane, nakon snimanja pomislite: Bilo je teško, cijeli sam dan bio u šatoru. Druge dane plačem kao ljuta godina s drugim glumcem, a ostatak ekipe ima ugodan dan. Akcijske scene nisu nužno najzahtjevnije za glumce.