ŽUPANJA – Prekjučerašnji ponedjeljak, 28. rujna, gospođa Danica iz naselja Šećerana u Županji slavit će kao novi rođendan jer je tog tmurnog poslijepodneva, šećući savskom šetnicom, za dlaku izbjegla smrt zbog napada agresivne krave! Još uvijek u šoku, vidljivo uznemirena i uplakana, jučer se prisjetila užasnih trenutaka, koje je proživljavala sama samcata na savskom nasipu, bespomoćna i okružena kravama. A zbog proživljene traume, kaže, nikada više neće kročiti na savski nasip.

– Svaki dan šetam gradom, prođem cijelu šetnicu, na šljunčari se spustim na cestu i vratim se kući. Moram reći da krave viđam svagdje, i podno nasipa i po šetnici, bez ikakvog su nadzora. Kada sam prekjučer prolazila, pasle su uz nasip, oprezno sam prošla pokraj njih jer sam već opazila da je jedna crna, ogromna krava izuzetno agresivna. I ona je bila među njima. U jednom sam se trenutku makinalno okrenula i ugledala zastrašujući prizor. Ta crna krava galopirala je prema meni, s rogovima prema dolje, a iz nozdrva joj je curila slina - prisjetila se Županjka. Uhvatila ju je panika, na nasipu nije bilo nikoga jer je bilo loše vrijeme i sipila je kiša. Potrčala je niz nasip, a krava joj je, kaže, bila za petama.

– Nisam imala kamo. Potrbuške sam se bacila u kanal pun vode, koji se proteže uz ogradu Sladorane. Krava je krenula za mnom. Već je prednjim nogama bila u vodi. Gledala je prema meni i frktala, a slina joj se slijevala…. Prešla sam preko kanala na drugu stranu, a ondje me dočekala žica... Svijet mi se srušio. Krava mi je pokušavala prići, voda joj je već bila do iznad koljena… Panično sam uzela mobitel, koji se uskoro ugasio, jer se smočio, i uspjela utipkati 112, oni su me proslijedili županjskoj policijskoj postaji. Objasnila sam im gdje sam. Nitko nije dolazio, a meni se činilo da je prošla čitava vječnost. Stigle su još dvije krave, gledale su u mene i pokušavale prijeći na drugu stranu - ispričala nam je.

Nazvala je supruga. Uskoro je stigao i izvukao je uplašenu, mokru i promrzlu, a potom su došla i dva policijska službenika.

- U potpunom sam šoku, strahotu koju sam proživjela i taj osjećaj bespomoćnosti teško je opisati. Doslovce sam bila na korak do smrti jer, ne daj Bože, da sam se trčeći niz nasip spotaknula, sada više sigurno ne bih bila živa. Nitko ne bi znao što mi se dogodilo ni išta - kroz plač nam je ispričala. Krave su, upozorava, bez nadzora, od jutra do sutra šeću, i podno nasipa i po uređenoj šetnici, što se vidi po kravljoj balegi. Navodno su, kaže, od nekog čovjeka sa Šlajsa, pusti ih ujutro, a one navečer same odu kući.

- Vjerujte mi da sam jedva izvukla živu glavu, razjarena ogromna krava spremna za napad bila mi je za petama. Spasila me voda u kanalu, koja ju je zaustavila.... U suprotnome..., ne smijem ni pomisliti kakva bi me sudbina snašla - ustvrdila je potresena Županjka.