Regija
MUZIKOLOG O “SLUČAJU BEĆARAC”

Ferić: Znači li to da bi sve koji su pjevali takve bećarce trebalo izvesti pred sud?
Objavljeno 28. rujna, 2015.

SLAVONSKI BROD - Jedan od ponajboljih muzikologa i promicatelja tamburaške glazbe u Hrvatskoj, Brođanin Mihael Ferić, za bećarac kao napjev koji ima svojstvo hrvatskog kulturnog dobra prema odluci Ministrastva kulture od 2007. godine, a od 2011. godine uvršten i na listu UNESCO-ove svjetske kulturne baštine, kaže kako je to zvučni simbol, glazbeni idiom Slavonije.

- To je vokalno-instrumentalni napjev popularan na području Slavonije, Baranje, Srijema, Bačke i Banata. Obično se natpjevavaju dvije grupe pjevača na deseteračke dvostihove, najčešće o ljubavi i erotici u metaforama i alegorijama, hvale se ljepotom, imovnim stanjem, sposobnostima... Bećar je naziv za mladog neženju sklonog raskalašenom životu, neumjerenom u jelu, piću, ženama, rasipništvu... Nekad su se pjevali s lascivnim stihovima, ali u zatvorenom društvu - kaže Ferić.

„Nema sela gdje se nisam skito, ni curice koju nisam pito“ ili „Mala moja, visoki jablane, je l' ti mjesec vidio tabane”, „Nema mjesta u našemu gaju gdje se tvoja leđa ne poznaju“... samo su neki koji se čuvaju i prenose na generacije. Zbog toga se Ferić ne može načuditi tužbi i suđenju za ispjevane stihove.

- Pjevač nije nikoga imenovao, govorio je uopćeno. Znači li to da bi sve one koji su pjevali takve bećarce trebalo izvesti pred sud? - pita se etnomuzikolog, smatrajući da je službena osoba koja je prijavila pjevača za otpjevane stihove zalutala u profesiju.

- Treba li kazniti i svatove kad zapjevaju 'Kuvarice, otvori kapiju da ti rudo u nju ne zabiju', ili 'Naše koke stale protestirat' što na jaja nema poticaja', što također mogu biti dvosmisleni stihovi, a takvih ima bezbroj - navodi Ferić, pitajući se treba li zbog lascivnih stihova kazniti i prof. Zvonimira Toldija, koji ih je skupio u knjigu „Razigrani doro“ ili bend koji ih je javno snimio na CD? Prvi slavonski melograf Josip Lovretić spominje sredinom 19. stoljeća „pijančeve pjesme“ kao izvorište bećarca, a zapisivanje pučke glazbe počinje u drugoj polovini 19. stoljeća, sve dok akademik Vinko Žganec nije definirao bećarac kao napjev na koji se pjevaju deseterački stihovi s prepoznatljivom melodijom. Ni jedna slavonska pjesma ne izaziva raspoloženje i štimung, na granici ushita, kao bećarac, naglašava Ferić, tvrdeći kako bećarac ne može pjevati svatko.

- Mora biti dobar pjevač, znati veliki fundus pjesama, domišljat u stvaranju stihova na licu mjesta - keže Ferić. Fundus bećaraca koji nastaju kao provokacija, izazov, prkos, inat, neiscrpan je. Samo ih je etnomuzikolog Slavko Janković skupio oko 8000 tisuća, dok su UNESCO i Ministrastvo RH odredili načine i metode kako se bećarac čuva i prenosi na generacije. M.Radošević

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana