Punih šest dana Iračanin Basem Habib, dopredsjednik Nacionalne zajednice Arapa Hrvatske, i Palestinac, član Zajednice Kamal El-Ayedi, koji u Osijeku žive 30-ak godina, rade kao prevoditelji tisućama izbjeglica.

S pojavom prvih izbjegličkih kolona u Hrvatskoj odlučili su dobrovoljno, iz suosjećajnosti prema svom narodu, cjelodnevno pomagati u snalaženju, brojnim pitanjima, nedoumicama, ali i strahovima kroz koje izbjeglice prolaze.

- Ti ljudi nisu došli iz blagostanja ili veselja, već zato što kod njih situacija nije dobra. Iscrpljeni su, umorni, s ranama na nogama, no imaju jedan cilj, a to je put u Njemačku, Švedsku ili neku drugu zemlju gdje već netko nekoga ima i nadaju se da će ondje imati bolji život. Znaju da je istok siromašan i to je razlog što ne žele ostati ovdje. Pričali smo s puno ljudi u Tovarniku, Čepinu, Osijeku, Belom Manastiru, na prijelazu Batina, u Opatovcu i njima je jako teško što su napustili svoj dom - ispričao nam je Basem Habib, dodajući da su zbog neznanja u kojem su dijelu države, kako doći do zapadnih zemalja, kako se snaći, ti ljudi vrlo uplašeni. Strahovali su, kaže Kamal El-Ayedi, i kad su zatraženi dati otiske prstiju, a prevoditelji su im pokušali objasniti da je to obaveza jer gotovo polovina njih nema nikakve dokumente.

- Rekli smo im da je to jedina identifikacija. Ne dao Bog da netko umre, netko padne u nesvijest i neće se znati koja je to osoba. Oni su smatrali da će davanjem otisaka prstiju biti u obvezi zatražiti azil u Hrvatskoj, a što oni ne žele. Nije im također jasno da ne mogu samo tako prijeći u Mađarsku, Sloveniju ili Austriju i Njemačku. Objašnjavamo im da treba poštovati zakone. No, oni su uplašeni da će ostati u Hrvatskoj, ali srećom, dobili su papir na kojem stoji da u roku od 30 dana moraju napustiti zemlju u kojoj jesu - pojašnjava Kamal El-Ayedi, rekavši kako je puno njih putem izgubilo dokumente, što je dodatan razlog za strah. Također, određeni postotak tih ljudi ne smije natrag u zemlje iz kojih dolaze jer ih traži vojska. Među njima, priča nadalje, ima i onih koji prave paniku i gaze sve pred sobom kako bi došli do cilja, na Zapad.

Brojni od njih upitali su Basema i Kamala kako ih gledaju Hrvati, na što su im odgovorili da ima ljudi u Hrvatskoj koji ih smatraju teroristima, ali i onih kojima nije jasno zbog čega su svi gotovo istovremeno nahrupili u Europu. Odgovor je u Turskoj, smatra Basem, koja je otvorila granice, a nakon toga je val za valom povlačio ostale da se otisnu u Europu. Oni koji su ostali, kaže, uglavnom se nalaze u Jordanu ili u Libanonu, gdje je donekle mirno. Iz Sirije je, kaže, u Libanon došlo oko sedam milijuna ljudi, a zacijelo će dio njih, nakon što ih ohrabre oni koji su došli u Njemačku, odlučiti poći na Zapad.

- Mi smo te karike koje oni gledaju kao božanstvo. Olakšali smo im njihovo snalaženje i odgovaramo na sva njihova pitanja, baš kao što smo im savjetovali da nipošto ne izazivaju nemirne situacije. Neki ljudi su u baranjskim i srijemskim selima zaključavali vrata, a mi smo izbjeglicama govorili da su to pitomi ljudi kojima je također sve ovo nepoznanica - kaže Basem, a Kamal ističe da su gotovo svi koji su pristigli u Hrvatsku zatečeni srdačnošću stanovništva, a posebice posljednjih dana kad je podignut velik šator u Opatovcu, gdje su dobili hranu, vodu, mogućnost za tuširanje, spavanje na tvrdoj podlozi i lijepu riječ. Ondje su opet u utorak otišli Basem i Kamal, a svoju će humanu misiju, zajednički s nekolicinom iz Zajednice, nastaviti sve dok za to bude bilo potrebe. Sudeći prema najavama, val izbjeglica neće stati.