Domovina šljive je Azija, od Crnog mora do Armenije, a stigla je preko Grčke, odakle se širi Europom.

Za širenje šljive po Europi zaslužan je Karlo Veliki, koji je u svojim poznatim "Kapitularima" uveo obvezu sadnje šljiva. U našim krajevima sadnju je započeo Dioklecijan (Podravina, Posavina, Bosna).

Šljiva je stablo koje naraste od tri do deset metara. Vrijeme cvatnje je od travnja do svibnja. Miris joj je aromatičan, a okus kiselo-sladak. Raste u vrtovima i na plantažama. U prirodi se može naći poludivlja.

Listovi šljive beru se u proljeće, plod u jesen, kad sazrije, a smola stabla prikuplja se od svibnja do srpnja.

Šljiva je najstariji pučki lijek za regulaciju stolice, odnosno za pražnjenje crijeva. Kao prirodni laksativ od velikog je značenja jer, za razliku od drugih laksativa, pri uzimanju šljiva nema opasnosti od navikavanja te se s punim pravom kaže da je šljiva prirodni regulator cirkulacije crijeva i apetita. Šljive zbog svog pektina, koji u crijevima nabubri, stvaraju voluminoznu, obilnu meku stolicu, što je bitno u liječenju hemoroida ili crijevnih bolesti. Redovitim poticanjem crijeva na rad i pražnjenje preventivno se djeluje protiv nastanka raka debelog crijeva, a pektin snižava i kolesterol u krvi te raskužuje stolicu, smanjujući smrad. Ljekovitost šljive narod cijeni i zbog njezina okusa. Šljive s manjim sadržajem šećera bolje su za liječenje raznih tegoba te se stoga preporučuju kiselkaste vrste šljiva. Suha šljiva velik je lijek ako se uzima natašte ili jedan sat prije jela. Ljekovito djelovanje ploda šljive, kako u svježem tako i u suhom stanju, zahtijevalo bi podrobnije objašnjenje. Moram istaknuti da su suhe šljive najljekovitije ako se jedu ujutro natašte, i to one koje ne sadržavaju mnogo šećera.

Od šljiva se pripremaju ukusni pekmezi, džemovi i marmelade. Pekmez od šljiva hranjiva je namirnica, pogotovo preporučljiva djeci i starijim ljudima. Šljivovica je poznata rakija od šljiva, koja ima i ljekovita svojstva ako se pije u razumnim količinama. Čašica šljivovice potiče apetit i direktno djeluje na vrenje hrane, kao i na ukupan rad probavnog trakta.

U pučkoj medicini rabi se i smola iz stabla šljive, koja se rastopi ili kuha zajedno s listom u vinu i koristi protiv kamenca. Kompot od šljiva u večernjim satima, uz komadić prepečenca ili keksa, osigurava uredno pražnjenje crijeva, dobar san te jačanje imunosnog sustava.

Zapadna pučka medicina šljivu rabi protiv visoke temperature, tegoba želuca i crijeva, i to naročito poremećaja u pražnjenju crijeva, te kao zdravu namirnicu za prehranu, za jačanje i u dijetama.

Uživanje sirovih šljiva u većim količinama krije opasnost od proljeva, plinova i grčeva crijeva te stvaranja katara crijeva jer sirove šljive u crijevima vriju i stvaraju plinove. Te se opasnosti mogu izbjeći jedenjem razumne količine svježih ili suhih šljiva te kompota od šljiva.