IZLOŽBA KRUNOSLAVA STIPEŠEVIĆA - DOBAJEVA MONOGRAFIJA FOTOGRAFIJA TISKANA JE U OBLIKU GLASA SLAVONIJE
Objavljeno 19. rujna, 2015.
Katalog izložbe na internetu stalno će biti dopunjavan i nikada završen
U Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku svečano je otvorena izložba “I was call you tomorrow” osječkog umjetnika Krunoslava Stipeševića, koji već gotovo 30 godina živi i radi u Düsseldorfu (Njemačka).
Dio je to, kako je u uvodnom govoru rekla ravnateljica MLU-a Osijek Leonilda Conti, manifestacije 24. slavonski biennale upozorivši na tehničku novinu u muzeju prvi put primijenjenu na ovoj izložbi - glazbu iz novopostavljenih zvučnika u svim izložbenim prostorima. Ovaj put glazbu je uz svoju izložbu odabrao autor Stipešević, uz naznaku da će svakog dana svirati druga glazba. Ravnateljica je podsjetila i na katalog koji će, također prvi put, odmah nakon izložbe biti dostupan na internet-stranici muzeja. Jedna je iznimnost toga kataloga - on će redovito biti dopunjavan događajima na izložbi i oko nje te nikada neće biti završen. Dio izložbe je i Monografija fotografija: Branimir Dobaj nastao u suradnji s Glasom Slavonije. Četiri toma te publikacije prodavat će se za sedam kuna svakog od četiri tjedna održavanja izložbe.
Muzejski savjetnik u MLU Osijek Vlastimir Kusik, dugogodišnji autorov prijatelj, ispričao je nekoliko zanimljivosti iz dugogodišnjeg nastanka izložbe te posebice upozorio na dio izložbe - videozapis “I was call you tomorrow”, po kojem je nazvana izložba. U njoj autor na početku studija svojim kolegama i profesoru (Nijemcima) priča svoju autobiografiju s pedesetak ili nešto više engleskih riječi.
Kustosica izložbe Valentina Radoš napomenula je da je od prvih kontakata do realizacije izložbe proteklo dvije i pol godine, no osmijeh na njezinu i licu ostalih tijekom otvorenja izložbe dokaz je zadovoljstva postignutim.
U katalogu izložbe Vlastimir Kusik između ostalog za izložbu kaže: “Izložba 'I was call you tomorrow' zaoštrava stanje stvari subjekta u prvom licu koji komunicira sa svojim djelom koje jest fizički prisutno, ali, vidjet ćemo, jednako je tako i odsutno. Umjetnik dakle motri svoj život kao djelo, ali i djelo kao život. Ključna alatka, instrument i tehnika jest vrijeme. Ono mnogoznačno i višeslojno usustavljuje 'stanje stvari' kao novi poredak uvjetovan novim okolnostima. Pred time se gledajući pitam, pišući i razmišljajući, pišem li i gledam biografiju ili monografiju, gledam li život ili djelo, znajući kako je umjetnik bacio mnoge mreže u hladni, ali bistri studenac svoga života i umjetnosti. A izlov u mrežama je bio mnogih vrsta, biografskih i umjetničkih naravi, osnaženim nastalim, ali i nestalim slikama! Naime, motiviran idejom kako će izložba biti njegov i naš prostor sjećanja, onih sjećanja koja naviru, suprotstavit će se okolnosti da nekih slika nema, da nisu tamo gdje su trebala biti, uništene ili ukradene, i još gore, jednom je diptihu promijenjen identitet vlasništva. Nastale uslijed sumnjivih okolnosti, stvorile su nevjerojatnu i neželjenu dramaturgiju pretvarajući izložbu u triler, čijem će izazovu umjetnik naći odgovora. Neželjeno će pretvoriti u potencijal i mogućnost”.
Darko KOVAČEVIĆ
Na izložbi
su predstavljeni i nestali (ukradeni) radovi