VRPOLJE – Gotovo su prošla već dva mjeseca od otmice 31-godišnjeg Vrpoljčanina Tomislava Salopeka u Egiptu i ostalih nemilih vijesti koje su uslijedile nad njegovom sudbinom koja je – jer nema službenih potvrda da je tzv. Islamska država brutalno ubila baš njega – ostala otvorena priča i otvorena rana za njegovu obitelj, cijelo Vrpolje i sve koji su poznavali tog mladog čovjeka. Nečijeg sina, supruga, oca dvoje djece, brata, geodetskog tehničara koji je kruh zarađivao u bijelom svijetu, pod zadnje za francusku kompaniju CCG.

– Obitelj i cijelo Vrpolje i dalje žive u nadi…, kaže općinska načelnica Ankica Zmaić, čime ujedno oslikava i atmosferu u kojoj ovo mjesto živi zadnja dva mjeseca. Tada top-vijest ne samo hrvatskih, nego i svjetskih medija, Salopekov slučaj već tjednima nije u medijskom prostoru, što potvrđuje nemilosrdnu brzinu i mijenu vijesti i događaja. Pozornost medija i javnosti ovih je dana usmjerena na ulazak izbjeglica u Hrvatsku, od kojih mnogi stižu baš iz tog dijela svijeta.

– Mi, njegovi sumještani, Tomislava i dalje spominjemo, podsjeća načelnica Zmaić. Podalje od Tovarnika, Batine, Čepina, Zagreba, Kutine i drugih mjesta ulaska i smještaja Sirijaca i drugih migranata u RH, Tomislavovo Vrpolje živi svoj život koji od 22. srpnja, dana njegove otmice, više nikada neće biti isti, ni za obitelj Salopek, ni za to mjesto na granici Osječko-baranjske i Brodsko-posavske županije, dosad najpoznatije po željezničkom kolodvoru i Ivanu Meštroviću, a od tog srpnja i po Tomislavu.

- Potiho se priča i dalje o njemu jer ni obitelj, ni sumještani ne prihvaćaju kraj. Život teče dalje, no to iščekivanje da ćemo čuti neku sasvim drugu vijest, koja će cijelu stvar promijeniti, i dalje je u zraku - kaže Zmaić.

Prestalo je i novinarsko opsjedanje obiteljske kuće Salopekovih i cijeloga mjesta, reporterske ekipe sada su na migrantskoj ruti koja ide iz smjera Bliskog istoka i Afrike prema zapadnoj Europi. U obrnutom smjeru proteklih dana trebali su u arapske zemlje ovdašnji radnici na rad na geofizičkim projektima za domaće i strane – američke, francuske i druge kompanije u Egiptu, Kurdistanu, Saudijskoj Arabiji, Libiji… Radnici su to iz Vrpolja, Strizivojne, Širokog Polja, Čajkovaca, Donjih Andrijevaca... No, kako neslužbeno doznajemo jer nitko zbog delikatnosti teme ne želi biti sugovornik, zbog nelagode i bojazni za vlastiti život nakon Salopekovog slučaja, ovdašnji se radnici još ne vraćaju na ta područja. Neki su se tek sada vratili iz arapskih zemalja kući; posao ih je obvezao da se vrate tek sada, no povratak u njih ne najavljuju. Ipak, ne žele izgubiti posao pa žele da ih tvrtke pošalju u neke druge zemlje. Tako je jedan ovdašnji radnik, koji je za jednu domaću tvrtku dosad radio u Egiptu, sada otišao raditi u Njemačku. Slučaj Tomislava Salopeka, s kojim su neki od njih prije radili zajedno, sve ih je natjerao na veliki oprez i osjećaj nesigurnosti da u tim zemljama zarade za život. Rad im je ondje reguliran ugovorima od posla do posla, od terena do terena. No, zalihe zarađenog novca se tope, neki su kod kuće već mjesecima, a odgovor gdje i kako dalje, još visi u zraku. Istovremeno, domaća kompanija najavila je radove u Hrvatskoj pa to ohrabruje, doznajemo. Za nekima su ostale godine rada u arapskim zemljama, u koje su otišli i prije Arapskog proljeća 2010./2011., poslije čijeg su se smirivanja vratili na rad, no slučaj Salopek sve je nepovratno promijenio.