Objavljeno 17. rujna, 2015.
Oko pomoći Marcelinoj obitelji angažirala se udruga Duga
KNEŽEVO - Nema dana a da Vlatka Bognar ne zaželi jednu te istu želju - da njezina 18-godišnja kći Marcela može bar sjesti u invalidska kolica. Traje to već gotovo tri godine, koliko je prikovana za krevet. Tužna priča počela je nakon obične vožnje biciklom u društvu prijateljice. Marcela je, naime, tog kobnog dana, prije gotovo četiri godine, pala s bicikla i udarila se u glavu.
- Sjećam se da je došla kući i otišla spavati. Za njom je stigla mlađa kći Nikoleta, i rekla nam sve što se dogodilo - prisjeća se majka Vlatka. Odmah su otišli u Osijek na Odjel traumatologije, gdje je konstatiran blagi potres mozga. Marcela je, nastavlja, nakon toga hospitalizirana na Odjelu neuropedijatrije u osječkom KBC-u.
- Nije dugo trajalo kada je počela nekako nakrivo hodati i sjediti, nagnuta na lijevu stranu. Upućena je stoga na vježbe u Bizovac, gdje je ušla na vlastitim nogama, a izišla u kolicima - priča majka.
Po drugi su je put tada htjeli zadržati na Odjelu neuropedijatrije u Osijeku, ali je na inzistiranje supruga Gabora upućena na Neurologiju zagrebačkog KBC-a Rebro, gdje je jedno vrijeme boravila. Dijagnosticirana joj je distonija, bolest protiv koje nema lijeka.
- Profesorica iz KBC-a Rebro, na čijem je odjelu Marcela ležala, samo nam je rekla da smo došli prekasno. Stanje joj već godinama pokušavaju popraviti botoksima koji bi trebali pokrenuti mišiće. Primila ih je već četiri puta, ali nekog značajnijeg poboljšanja nema - objašnjava majka, naglašavajući da ovih dana ponovno očekuju poziv za Zagreb kako bi pokušali novo liječenje. Dodaje kako im je najveći problem boravak u Zagrebu u vrijeme Marcelinog liječenja, koje uvijek traje između 20 i 30 dana.
Peteročlana obitelj Bognar, naime (supružnici Vlatka i Gabor, te djeca Marcela, Nikoleta i Davor), s kojima privremeno borave još najstariji sin Mihael s nevjenčanom suprugom i malim djetetom, živi od približno 2500 kuna mjesečno. Gaboru od mirovine ostaje 800 kuna budući da plaća automobil koji su morali kupiti zbog Marcele, a ostatak je iznos koji majka prima kao roditelj njegovatelj. Uz sve to Vlatka boluje od dijabetesa.
- Što da vam kažem? Profesorica je škrta na informacijama i ponavlja samo kako smo došli prekasno. Mi se ne predajemo. Nadamo se samo da će Marcela bar uspjeti sjesti na krevet - kaže Vlatka Bognar.
A Marcela je svjesna svega što se oko nje i s njom događa. Već tri godine leži isključivo na lijevom boku, sa zgrčenim nogama. Ponekada legne na leđa, ali joj majka mora držati noge. Uspjela je položiti drugi razred srednje škole. Profesori joj, naime, dolaze kući i daju zadatke, a nakon određenog vremena ispituju. Nedostaju joj prijatelji i razgovor s njima. Ni ona ne gubi nadu da će jednog dana, ako ništa drugo, bar uspjeti sjesti u invalidska kolica. U onima koja trenutačno ima - može samo ležati...
Ivica GETTO
Šandor Juhas i Općina Popovac dali novac za novi krevet
Marceli je ovih dana darovan novi, suvremeni bolesnički krevet. Oko njegove nabave angažirala se humanitarna udruga Duga. “Godinama je Marcela ležala u starom, rashodovanom bolničkom krevetu. Tražili smo donatora za novi, čija je cijena 5500 kuna. Pozivu se su odazvali Šandor Juhas, saborski zastupnik mađarske nacionalne manjine, koji je uplatio 3500 kuna vlastitog novca, a preostalih 2000 kuna nabavljeno je iz proračuna Općine Popovac, zahvaljujući angažmanu općinskog načelnika Zorana Kontaka, koji je obećao i daljnju pomoć”, kaže Vesna Deronjić, predsjednica Duge, naglašavajući kako su za Marceline probleme saznali posve slučajno, tijekom jedne humanitarne akcije. Naglašava kako Bognarovi nisu tražili ničiju pomoć te moli sve ljude dobre volje da odvoje pokoju kunu i uplate na žiroračun Marcelinog oca Gabora. “Postoje rehabilitacijske ustanove, nažalost, izvan granica naše zemlje, a koje bi Marceli mogle pomoći. Oni od vlastitih prihoda ne smiju niti razmišljati o nečem takvom, ali ipak se ne predaju te se nadaju nekim boljim vremenima”, kaže Vesna Deronjić.
Anonimni donator plaća lijek
Marcela svakodnevno pije lijek Artane, koji sprječava napredak bolesti do mozga. Lijek nije na popisu HZZO-a, ali je posredovanjem belomanastirske humanitarne udruge Duga riješen problem njegove nabave.
- Lijek za sada kupuje gospodin koji želi ostati anoniman. Mi smo ga plaćali od 300 do 400 kuna, ovisno o tečaju eura, a nabavljali smo ga svakih 15 dana jer je pila i do devet tableta dnevno. Sada joj je doza malo smanjena - kaže majka Vlatka.
Marceli profesori dolaze kući pa je uspjela položiti drugi razred srednje škole
Ako želite pomoći
Peteročlanoj obitelji koja živi od 2500 kuna mjesečno svaka će pomoć dobro doći.
Uplate su moguće na račun otvoren u Privrednoj banci Zagreb,
na ime Gabor Bognar - IBAN: HR8523400093111. Kontakt-telefon obitelji je 031/729-074.
Majka Vlatka ima samo jednu želju - da joj kći može sjesti u invalidska kolica