Kad se suočimo s potrebom za vježbanjem, uglavnom prvo puno razmišljamo o tome, umjesto da se doista primimo posla.

Puno razmišljanja u odraslih ljudi o tome kako početi vježbati vodi u nevježbanje. Na uzorku od 40 nasumce odabranih muškaraca i žena u dobi od 42 do 77 godina provedena je studija o razmišljanju o vježbanju i stupnju participacije u fizičkoj aktivnosti.

Utvrđeno je kako većina, 88 posto sudionika studije, upotrebljava strategije samonagovaranja. Sredovječne su žene bile najaktivnije, a njihova se strategija sastojala od motivacije da je vježbanje "nužno zlo", no fokusirale su se na korist od vježbanja. Ta je skupina žena bila samomotivirajuća i nisu joj bile potrebne druge osobe da ih se nagovori na vježbanje. Sredovječni su muškarci, s druge strane, bili manje samomotivirani, a najčešća im je uzrečica bila: "Trebao bih vježbati", a kada je trebalo teoriju pretvoriti u praksu, izgovori su bili kako zapravo ne mogu vježbati, ne uživaju u vježbanju i zapravo to ne žele.

Starije su žene uglavnom izražavale stav da "ne mogu vježbati" i "ne osjećaju se spremnima za to". Kao dodatak, nisu bile sigurne koliko treba vježbati s obzirom na njihovo slabije zdravlje. Stariji su muškarci vjerovali da bi trebali biti aktivniji, no nije im bilo jasno kako bi im vježbanje uopće moglo koristiti u poboljšanju njihova zdravlja. Osviještenost o korisnosti vježbanja ne pretvara se uvijek u akciju, kažu rezultati studije. Stoga bi promoviranje slogana poput "Ne razmišljaj - vježbaj!" moglo pomoći u promociji fizičke aktivnosti, a slogan bi mogao biti dobar okidač, finalni motivator u onih koji zapravo već razmišljaju o vježbanju, ali nikako da naprave prvi korak. Drugi savjet je da bi ljudi, kada se već odluče na vježbanje, trebali izabrati ono što im najviše odgovara i što vole, po mogućnosti da počnu u paru s nekim te da se drže plana i uživaju u sebi.

Koliko treba vježbati za ostanak u formi? Istraživanje kanadskih znanstvenika s McMaster University sugerira da za održavanje forme nije potrebno svaki tjedan vježbati satima. Prema njihovu mišljenju, samo šest minuta intenzivnog vježbanja tjedno može biti jednako djelotvorno kao i šest sati umjerene tjelovježbe. Nakon mjerenja apsorpcije kisika u vježbača znanstvenici tvrde da kratki izljevi vrlo intenzivne tjelovježbe popravljaju kapacitet mišića i izdržljivost. Ipak, istraživači upozoravaju da bi ovakva praksa mogla biti prezahtjevna za osobe koje još nisu u formi. S druge strane, mogla bi biti idealna za osobe koje nemaju vremena za uobičajene programe vježbanja. Stručnjaci najčešće preporučuju od 20 do 30 minuta aerobnog vježbanja od tri do pet puta tjedno.(J.Kn.)